Ben Askren – najdosadniji i najopasniji velteraš današnjice

„Još od Hladnog rata, Amerika protiv Rusije uvijek je bila dobra priča. Razmislite o tome, razmislite kako se ta priča prodaje. Do tog dana Ben Askren biti će na omjeru 20-0, protiv Khabiba i njegovog omjera 27-0. Nečja 0 mora se promijeniti. Kažem vam, jednog dana uspet ću se na njegova leđa i vikati: SAD!,“ riječi su Bena Askrena s konferencije za medije održane uoči UFC235, eventa u kojem je Askren imao svoj premijerni nastup u UFC-u.

I za Askrena, počelo je odlično.

Prije nego što je pristupio najjačoj borilačkoj organizaciji u svijetu slobodne borbe Askren je imao reći ponešto o svakome. Svakome osim onoga koga mu je UFC podario u njegovom debiju, Robbieja Lawlera. Bivši UFC-ov šampion Welter kategorije bio je sve ono šta Askren ne voli. Nemilosrdan (što mu je i nadimak), brz, odlične stojke i prepun iskustva, Lawler je bio netko o kome Askren nije htio govoriti, te je jedini iz cijele divizije koga nije izazvao na borbu prije nego li je uopće pristupio UFC-u.

I odmah na početku borbe bilo je i jasno zašto. Nije prošlo ni pet sekundi prve runde i Askren je krenuo u rušenje. Naravno, kada ste hrvač kalibra kao šta je Askren to ne čudi, ali Lawler je znao što ga čeka te se na prvi napad vješto obranio. Čak štoviše, uslijedio je šok! Lawler je okrenuo situaciju, i srušio Askrena. Uslijedili su strašni udarci Lawlera, Herb Dean bio je na milimetar da ne prekine borbu. Ali, ipak nije.

 „Dobrodošao u UFC“ sigurno si je u tom trenutku pomislio Dana White, predsjednik UFC-a, koji je godinama unazad vodio rat putem medija s Benom Askrenom. Nisu se voljeli, nebrojeno puta Dana White rekao je kako se Askren nikad neće boriti u UFC-u, ali pritisak javnosti bio je toliko velik da je na kraju White popustio, ne toliko jer je odlučio oprostiti Askrenu za sve šta je on rekao, već jer je, kao fantastični biznismen, shvatio kakvu mu zaradu Askren može donijeti.

I doveo ga je, i to na do tada neviđeni način. Navikli smo na bombastične NBA i NFL trejdove, ali sada se dogodio i prvi UFC trade i to sa konkurentskom kompanijom. One Championship i UFC odlučili su razmijeniti svoje dragulje.

Demetrious „Mighty Mouse“ Johnson imao je apsolutno sve. Njegova brzina, snaga, udarci, rad u parteru i snalažljivost nešto je što se ne viđa tako često u svijetu slobodne borbe. Svoju titulu u „flyweight“ kategoriji osvojio je još 2012. godine na UFC152 pobjedivši Benavideza podijeljenom odlukom sudaca. Od tog dana Johnson je držao pojas te počistio svakoga tko je kročio u ring s njim, te je po mnogima jedan od najboljih „pound for pound“ boraca svih vremena bio sila koju je bilo nemoguće ukrotit. Nemoguće je postalo moguće za Henryja Cejuda, zlatnog olimpijca iz Pekinga 2008. godine, te je ovaj Amerikanac meksičkog podrijetla u njihovoj drugoj borbi podijeljenom odlukom (i veoma kontroverznom) sudaca oduzeo naslov od DJ-a u kolovozu 2018. godine.

Nakon toga, Johnson je odlučio otići iz UFC-a. Ne zato jer se DJ prepao novonastale situacije, ili jer se nije slagao sa odlukama sudaca, već jednostavno jer je shvatio da je postao višak u organizaciji u kojoj je bio od 2011. godine. Nagovarali su DJ-a da ode u kategoriju više, da ujedini dvije titule, ali Johnson nije bio zainteresiran, te taj pravi sportaš, miran i povučen šampion bio je sve samo ne ono šta Dana White želi od svojeg šampiona. Nažalost.

Johnson je potpisao za One Championship, Askren za UFC. Trejd u kojem se obje organizacije bile zadovoljne. Vuk sit, a ovce na broju.

No vratimo se Askrenu i njegovom debiju u UFC-u.

I nakon svih tih pretrpljenih udaraca Askren je na snašao snage za dići se sa poda i nastaviti borbu. Izgledalo je kako Lawler neće imati previše problema završiti borbu do kraja runde u svoju korist, ali Askren je imao drugačije planove.

Prebacio je borbu uz sam rub kaveza, naguravao sa sa Lawlerom, primio čak i par dobrih udaraca koljenom, ali na kraju je ipak nekako uspio baciti Lawlera u parter i iskoristi malu neopreznost svoga protivnika te ga uloviti za vrat.

Herb Dean bio je blizu, Lawler nije davao znakove da je i dalje „unutra“ te je borba ubrzo okončana u korist Askrena.

Lawler je bio ljut, odmah je ustao te je sugerirao jednom od najdugovječnijih sudaca UFC-a kako je pogriješio te kako borba nije trebala biti okončana, ali Lawler nije pokazao Deanu „prst gore“ kako se radi u tim situacijama kako bi sudac znao da je borac i dalje aktivan te kako nije zaspao. Lawler je prihvatio poraz kao veliki šampion, nije se kasnije vadio na lošu odluku suca, prišao je Herbu Deanu i dao mu ruku odmah nakon meča, te je Askren u svom debiju upisao i prvu pobjedu. I to baš na način na koji su svi očekivali, gušenjem.

Uslijedio je intervju unutar oktagona sa Joe Roganom, gdje na prvo pitanje, kojegod to pitanje bilo, Askren prvo šta je rekao bilo je : „ Dana, zar je ovo zaista najteže što mi možeš ponuditi? Samo mi ih dovedi.“

I tako je Askren postao popularan u svijetu UFC-a. Naravno da su mnogi znali za njega i prije nego li je pristupio organizaciji, ali Askren je sada netko koga će svi welteraši radije pokušati zaobići nego pronaći.

Borba sa Lawlerom praktički nije ni završila, a Askren je već putem medija odlučio prozvati svog novog protivnika. Jorge Masvidal ime je koje je Askren podcrtao u svojoj bilježnici, te nakon što je Masvidal vratio Darena Tilla na tvorničke postavke 16. ožujka na UFC-ovom eventu u Londonu, svima je jasno kako bi borba ova dvaju boraca bila prava poslastica za sve ljubitelje slobodne borbe.

Askren jasno ni u sljedećoj borbi neće odustajati od onoga šta on radi najbolje. Hrvanje i borba u parteru biti će nešto što ćemo sigurno još mnogo, mnogo puta gledati u borbama Askrena, ali kada znamo da je Askren u tome vjerojatno jedan od najboljih u UFC-u to nas i ne treba pretjerano začuditi. Borbe koje ćemo gledati neće biti pretjerano atraktivne, ali Askrena za to nije ni briga. Jedino šta ga je briga je kako čim prije doći do tog pojasa welter kategorije, te Dane Whitea kako mu stavlja pojas oko struka. Vjerujemo kako je upravo to ono što Askrena neće zaustaviti sve dok ne dočeka ono što najviše želi, i ako treba potući će se, ili još vjerojatnije pohrvati, sa svakim tko mu stane na put.

Piše: Ižak Ante Sučić

(foto: Reuters)