Bahrein je potvrdio da su i ove sezone Ferrari i Mercedes daleko ispred svih, ali Formula 1 i dalje traži novu zvijezdu
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 09.04.18. | 17:49
Vettel je pobijedio u obje prve trke 2018, ali mladi Francuz je prava zvijezda iz Bahreina.
Nešto više od godine dana je prošlo otkako je Formula 1, taj de jure vrhunac automoto sporta, zagazila u novu eru, pod vlasništvom Liberty Media, američke mas-medijske korporacije koja je preuzela rukovođenje nad sportom od Bernieja Ecclestonea.
Međutim, nastranu infrastrukturne promjene koje su pokušale F1 izvući iz srednjeg vijeka prema tokovima suvremenog medijski pokrivenog sporta, situacija na stazi se nije pretjerano promijenila.
Jučer je Sebastian Vettel pobijedio u VN Bahreina, što mu je druga uzastopna pobjeda u 2018., dok su podij zaokružili Mercedesovi Valtteri Bottas i aktualni prvak, Lewis Hamilton. Postolje u Australiji, prije dva tjedna? Vettel, ponovo Hamilton i Kimi Raikkonen, Vettelov momčadski kolega iz Ferrarija.
U poretku konstruktora, Ferrari vodi sa 65 bodova, deset više od Mercedesa. Treći je McLaren sa 22 boda, koliko je sam osvojio Valtteri Bottas, de facto drugi vozač Mercedesa. Naravno, dominacija ova dva tima nije ništa novo, i zapravo predstavlja svjež dah nakon monotone vladavine Mercedesa između 2014. i 2017., kada je jedini konkurent Hamiltonu bio njegov momčadski kolega Nico Rosberg.
Uostalom, neke od najrazvikanijih „slavnih“ sezona iz nekog boljeg doba, poput 2007., 2008. ili 2010. imale su sličnu dinamiku – 2007. i 2008. dominirali su Ferrari i McLaren, a za titulu su se borili Fernando Alonso, Hamilton i Raikkonen, te, sljedeće godine, Hamilton i Felipe Massa. U 2010. je Red Bull gurnuo McLaren u drugi plan te se Vettel na putu do prve titule utrkivao sa Alonsom, tada u Ferrariju.
Međutim, teško je oteti se dojmu da je F1 u ovom desetljeću u svakom pogledu – kompetitivnom, reputacijskom i kvalitativnom – inferiorna na posljednjih par godina nakon odlaska Michaela Schumachera i prestanka Ferrarijeve dominacije. Ali, zašto je tome tako?
Odgovor možda možemo pronaći na najočekivanijem mjestu – u samom kokpitu.
Naime, unatoč tome što su rijetke sezone F1 u kojima više od dvije momčadi imaju realističnu šansu za titulama, u prijašnjim sezonama je konkurencija vozača u dominantnim momčadima bila puno kvalitetnija. Kada su 2007. Ferrari i McLaren imali borbu za vrh, Alonso i Hamilton, dva elitna vozača, vozili su u istom bolidu i direktno se borili za titulu, poput Prosta i Senne krajem osamdesetih. Kada je Alonso otišao u Renault, Hamiltonov suvozač bio je Jenson Button, dobar vozač, ali svakako sporiji i manje pedantan od Španjolca. Vettel je svoje četiri titule osvojio protiv inferiornog Alonsa i sa Markom Webberom kao suvozačem. Hamilton, ponovo, je svoju dominaciju od 2014. ostvario sa Nicom Rosbergom, još jednim vozačem ispod elitne razine, kao momčadskim kolegom.
I uistinu, postoji dojam da su se karte u posljednjih par sezona prilično ziheraški podijelile – Hamilton i Vettel ne samo da imaju najbolju mašineriju u Mercedesu i Ferrariju nego i zadnju riječ u odabiru momčadskih kolega – a to su jedini vozači koji bi im mogli priprijetiti budući da voze isti bolid. Kimi Raikkonen odavno je izgubio brzinu koja mu je nekad kompenzirala za manjak predanosti i minucioznosti, a Valtteri Bottas je talentirani, ali jako ograničeni vozač. Dok je Fernando Alonso zapeo u limbu McLarena koji je u krizi, izgleda da ćemo neko vrijeme pratiti isključivo trku u razvoju bolida između Ferrarija i Mercedesa – ukoliko Ferrari napravi brži bolid, titula ide Vettelu, ukoliko to uspije Mercedesu, Hamiltonu.
Formula 1 već neko vrijeme čeka novu zvijezdu, klinca koji će, poput Alonsa 2004. ili Hamiltona 2007., potresti status quo. Neko vrijeme činilo se da ga je pronašla u Maxu Verstappenu. Nizozemac je 2016. promoviran u seniorsku momčad Red Bulla i, senzacionalno, pobijedio u svojoj prvoj utrci za momčad, u Barceloni i time, kao osamnaestogodišnjak, postao najmlađi pobjednik u povijesti Formule 1.
Verstappen je u sljedeće dvije godine pobijedio još dvaput (Malezija i Japan 2017.), ali, kombinacijom njegove agresivne vožnje koja rezultira u brojnim sudarima i padom kompetitivnosti Red Bulla, F1 svijet i dalje čeka da Verstappen napravi iskorak i počne se boriti za sam vrh.
Jučer se Nizozemcu pridružio još jedan mladi pretendent na tron – Francuz Pierre Gasly, koji je, isto kao sam Verstappen, ali i Sebastian Vettel prije njega, trkaču karijeru započeo u Torro Rossu, juniorskoj ekipi Red Bulla.
Francuz je u Bahreinu bio senzacionalan – na prvom treningu sedmi, na drugim treningu osmi, na trećem deseti, sjajan šesti u kvalifikacijama. Ali šlag na tortu došao je u samoj utrci. Istina, Gasly je napredovao zbog odustajanja Daniela Ricciarda i Kimija Raikkonena, ali odvezao je nevjerojatno konzistentnu i zrelu utrku te osvojio sjajno četvrto mjesto, iza nedodirljivog trojca na postolju.
Budući da ugovor Daniela Ricciarda sa Red Bullom ističe 2019., Gasly bi mogao biti zvijezda koju F1 traži i, možda sa potencijalnim timskim kolegom Maxom Verstappenom, izazvat Vettela i Raikkonena.
FOTO: Reuters
Piše: Luka Kostić