20 godina čekaju nasljednike: Dosad smo trebali izboriti još koji SP

Hrvatska futsalska reprezentacija jučer poslijepodne bila je jedan penal u raspucavanju protiv Češke udaljena od plasmana na Svjetsko prvenstvo, kapetan Futsal Dinama Davor Kanjuh imao je mini-Mundijal na dlanu, međutim češki golman skinuo mu je šut, a naša futsalska reprezentacija ponovo je ostala kratka.

Plasman na svjetsku futsalsku smotru od prije dva desetljeća u Gvatemali ostat će jedini hrvatski plasman među najbolje reprezentacije u dvoranskom nogometu na svijetu, a pioniri koje je Marijan Brnčić 2000. godine odveo na drugi kraj svijeta jedini Hrvati koji su igrali na Svjetskom prvenstvu u futsalu.

Zahvaljujući popularizaciji futsala u našoj zemlji u tih 20 godina i ogromnim naprecima koje su naš savez, naša liga, koja se s pravom smatra jednom od deset najjačih u Europi i svijetu, te naša reprezentacija napravili u tom razdoblju, neka od imena koja su tad predstavljala Hrvatsku na parketu danas su dobro poznata, ali mnogih od ovih igrača futsala prosječan sportski fan više i ne pamti.

Jedan od njih bio je Alen Jukić, bivši reprezentativni golman i aktualni trener Futsal Dinama, koji je jučer popodne bio pred TV-om dok su Mato Stanković i njegovi izabranici pokušavali ponoviti ono što je Jukina generacija davno učinila...

„Na kraju smo svi bili u žalosni, diskutirali smo dosta poslije o utakmici, promijenili smo raspored treninga kako bi ju pogledali kao momčad,“ javio se Germanijaku Alen Jukić, jedan od trojice golmana koje je Marijan Brnčić vodio sa sobom u Gvatemalu 2000. godine.

„Kako komentiram naš nastup jučer? Izbornik Mate Stanković ima i prati svoju ideju, to je okej od njega. Nažalost po hrvatski futsal i po ishod jučerašnje utakmice nije donijela željeni rezultat. Svaki od nas trenera ima svoju viziju koja kad donese rezultat je dobra, a kad ne donese pokušavamo nešto promijeniti. Dodatne kvalifikacije odigrane u specifičnim okolnostima i možda su Česi bili malo sretniji i spretniji u njima."

Jedan od igrača koji je sinoć igrom slučaja ispao tragičar jest njegov kapetan Davor Kanjuh...

„Dado je izuzetan igrač i pucač penala, ali jučer nažalost nije zabio. Ne treba ignorirati da je prije penala bilo 50 minuta vrlo zahtjevne utakmice. Česi koji su zabili pucali su lošije od Dade i uz puno sreće su ušli u naš gol."

Hrvatska je danas puno drugačija futsalska sredina od one u kojoj su odrastali Jukić i njegova generacija, u međuvremenu se promijenilo dosta toga i organizacijski i kvalitetom, a naš sugovornik smatra kako su on Martić, Gričar, Grdović, Delpont, Malvasija i društvo trebali već davno dobiti svoje nasljednike.

„Mislim da smo trebali izboriti još pokoje. Prije svega jer imamo puno veći izbor igrača danas i jer su igrači puno kvalitetniji. Organizacija naše lige je bolja. Primjerice, ja sam u Gvatemali imao 25 godina i bio sam najmlađi, a danas toliko imaju iskusniji. Igrači igraju u odličnim klubovima, treniraju ih odlični treneri. Ovo je bila sjajna generacija i trebala se plasirati, treba sad biti jako oprezan kod donošenja odluka, svi smo još pod dojmom i treba razmisliti...“

Mnogi se kunu u generacije koje stižu, osobito u srebrne europske doprvake do 19 godina, ali Jukić staje na loptu...

„Daleko su oni još od te razine, ne treba ih prerano gurati, nametati pritisak i možda prebrzo potrošiti. U seniorskom futsalu igraju protiv kvalitetnijih i iskusnijih suparnika. Igrači su fizički puno moćniji i to je jako zahtjevna promjena.“

Jukićeva generacija na jedinom dosadašnjem hrvatskom nastupu na Mundijalu završila je na petom mjestu, ali o njima se jako malo ili gotovo uopće ne priča...

„Kako se Savez odnosi prema nama? Ha, nikako, primjerice, kad je Hrvatska organizirala Euro u futsalu, nitko od tih igrača nije dobio pozivnicu na neku od utakmica. Ali dobro, to nije ni potrebno, nama to ne treba, međutim bila bi lijepa gesta da su pozvali nekog od nas.“

Iako se ta 2000. godina iz ove perspektive čini daleko, a taj njihov uspjeh čudesnim, Jukić tvrdi kako je futsal već tad izašao iz povoja u Hrvatskoj, ali po njegovim riječima bio je daleko od ovoga što na raspolaganju imaju aktualne generacije.

„Na prva okupljanja klubovi su slali najbolje igrače na testiranje da ih izbornik vidi. Imali smo Miću Martića, koji je tad igrao u Italiji pa je imao teorijsko znanje, Brnčić nas je motivirao i rotirao na terenu, ali nije putovao i gledao naše igrače na utakmicama. Nije bilo ni TV prijenosa i nije nas mogao vidjeti.“

„Imali smo voditelje, ne trenere, treniralo se dva, tri puta tjedno i igrala utakmica, a mnogi igrači futsala paralelno su igrali nogomet u to doba. Treneri su nam bili nogometni treneri, Kod Splićana je ranije zaživio sustav četiri plus jedan i na nižim razinama, a mi na kontinentu smo igrali turnire pet plus jedina. Jedino smo na treninzima i prvenstvenim utakmicama igrali klasičan futsalski sustav s četvoricom u polju."

Mnogo je to razlika u odnosu na ovo čime danas raspolaže futsal u Hrvatskoj, ali jedno se nije promijenilo – na putu za plasman na Svjetsko prvenstvo stoje Česi...

„I mi smo igrali s njima za odlazak u Gvatemalu. Igrao se turnir u Karlovcu i dobili smo Čehe 7:6 u ključnoj utakmici. Da, ispada da stalno igramo s njima.“

Iako je savez tad izdvajao puno manje za futsal, Jukić kaže kako su na SP-u ipak imali djelić uvjeta kao danas.

„Dali su nam dnevnice i opremu, ali to je bilo onoliko koliko je Savez tad mogao. Možda se mlađim generacijama tako čini sad iz ove perspektive, ali tamo nam doista ništa nije falilo,“ zaključio je Jukić.

Njegovo i imena njegovih tadašnjih suigrača tim nastupom u Gvatemali stavili su hrvatski futsal na mapu, a dok čekamo njihove nasljednike pokušali smo otkriti čime se tadašnji reprezentativci danas bave. Mnogi su ostali u futsalu, pojedini su nogometni instruktori, a neki više nisu u futsalu.

„Čujemo se tu i tamo, Alebić je poslije Gvatemale preselio u SAD ne znajući dvije riječi engleskog, igrao je onaj njihov „indoor soccer“ i nedavno je primljen u tamošnji „Hall of fame“, Mićo je izbornik Finske, Gričar i Čarapina su u HNS-u i ZNS-u...“

Izbornik Finske Mićo Martić, kapetan tadašnje reprezentacije, u to vrijeme igrao je u Milanu, a u Italiji je bio i Goran Eklić, koji danas navodno još aktivno igra u talijanskim nižim ligama. Robert Grdović također radi kao futsalski trener, a na popisu dolje pogledajte gdje su ostali igrači iz te generacije danas...

Hrvatska futsalska reprezentacija sa SP-a u Gvatemali:

Alen Jukić – trener Futsal Dinama i pomoćni trener švedske reprezentacije

Tomislav Gričar – predavač na nogometnoj akademiji i instruktor u HNS-u

Goran Eklić – još igra u Italiji

Mićo Martić – izbornik finske reprezentacije

Alan Delpont – trener u futsalu

Pjer Malvasija – trener u futsalu

Nikola Tomičić – trener u futsalu

Robert Grdović – trener u futsalu

Mate Čuljak - preminuo

Božidar Butigan – došao iz velikog nogometa za taj turnir, više nije u futsalu

Tomislav Papeš – bio je kratko trener u Petrinjčici, više nije u futsalu

Velimir Čarapina – tajnik u ZNS-u i nogometni trener

Siniša Alebić – igrao je indoor soccer u SAD-u, sad je trener

Marijan Brnčić – prije i poslije Gvatemale radio kao instruktor u HNS-u