Zvijezda Intera bez „krova nad glavom“: Mislio sam zamoliti za smještaj Lukakua ili Younga, a imao sam problema i s policijom
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 11.05.20. | 17:23
Bizarna situacija u kojoj se našao sjajni nogometaš milanskog velikana.
Poprilično bizarna sitaucija dogodila se, odnosno odvija se i dalje, novom pojačanju milanskog Intera. Krajem ovog siječnja, u nekom drugom, „pred-korona svijetu“ klub s Giuseppe Meazze platio je 20 milijuna eura za Christiana Eriksena koji je trebao biti veliko pojačanje za pohod prema tituli u Serie A.
Ipak, kasniji scenarij nam je svima poznat – iako je Danac pokazao da će se višestruko isplatiti talijanskog velikanu, pandemija koronavirusa zaustavila je sezonu i prisilila cijelu Italiju na zatvaranje u karantenu.
To je najteže palo upravo 28-godišnjem veznjaku koji u vrijeme izbijanja pandemije još nije stigao pronaći smještaj. Talijani su doživjeli veliki udarac od virusa, do sada je potvrđeno preko 200 tisuća slučajeva zaraze i 30 tisuća mrtvih, a početkom pandemije zatvoreni su svi hoteli i slični turistički smještaju u državi što je u probleme – između ostalih – stavilo i Eriksena.
Hotel u kojemu je do tad boravio prisilno je morao zatvoriti te je Eriksen „završio na ulici“. Naravno, nogometaš nije završio bez krova nad glavom, ali zbog potpunog zatvaranja svih hotela, hostela, motela i sličnih oblika iznajmljivanja smještaja, bivši igrač Tottenhama je bio primoran otići živjeti u prostorije klupskog trening centra.
Otkrio je da je mislio pitati dvojicu suigrača za smještaj, ali se predomislio.
„Razmišljao sam o tome da pitam Romelua Lukakua ili Ashleya Younga za privremeni smještaj, ali oni imaju obitelji, a 14 dana bi bilo previše za spavati na nečijem kauču“, otkrio je Eriksen za The Sun. Dodao je: „Umjesto toga, završio sam u klupskom trening centru sa kuharom i još pet članova stručnog stožera koji su se samoizolirali kako bi zaštitili svoje obitelji“.
Priznao je da ga je i milanska policija pokudila te je dobio i upozorenje od njih jer je išao do dućana u vrijeme propisanih ograničenja vezanog uz svakodnevno kretanje.
„Policija me zaustavila pa sam morao na svom jako lošem talijanskom jeziku objašnjavati što radim tu, gdje idem i zašto sam bio izvan doma“, rekao je danski reprezentativac potom dodavši da nije dodirnuo loptu gotovo dva mjeseca, ali i da se pridržava svih uputa postavljenih od strane kluba: „Pratimo planove treninga kako nam je klub naredio, kao i režim prehrane. Trčim oko parkirališta gdje sam izračunao da mogu istrčati 35 metara u jednom smjeru. Nisam dodirnuo loptu već sedam tjedana. To je najduži period u mom životu bez nogometa i sadami doista nedostaje“.
Iako je onima ekonomski ugroženima nemjerljivo lošije i teže podnositi ovu cijelu situaciju, pandemija koronavirusa je pokazala kako može poprilično namučiti i one bogatije.
(Foto: Reuters)