Zoran Vulić za Germanijak: “Kod nas je smak svijeta ako se ne ode na veliko natjecanje, a ima nas 3,5 milijuna! Hajduk? Treba gledati sebe i nastaviti ovako“

Približava se završnica kvalifikacija za Euro, ali i prvog dijela Hrvatske nogometne lige. Mnoštvo je pitanja, jer Vatreni ne ovise sami o sebi, dok u HNL-u vodi Hajduk ispred Rijeke i Dinama, blizu je osvajanja naslova jesenskog prvaka.

Na upite nam je rado odgovorio Zoran Vulić koji se ubraja u Hajdukove trofejne igrače i trenere, a radio je i u reprezentaciji s pokojnim Ottom Barićem kojemu je bio pomoćnik. Vulić je trenutno bez angažmana, prati sve, posjećuje Poljud i gleda Vatrene, stoga je pravi sugovornik za ove dvije teme.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Reprezentacija je u nezgodnom položaju, treba dobiti dvije utakmice (Latvija u gostima, Armenija kući) i nadati se da će osvojiti više bodova od Walesa koji igra s Armenijom i Turskom…

„Puno puta smo bili u sličnim situacijama, prolazili kroz baraže. Smatram da se zbog zakona velikih brojeva i hrvatskoj reprezentaciji, moralo dogoditi da i ona kiksa. Kiksala je u najnezgodnije vrijeme i protiv najnezgodnijih protivnika. Ipak, sve je u njihovim rukama i ako ove dvije utakmice, koje nisu lagane iako izgledaju na papiru, treba ih dobiti i očekivati kiks Walesa. Mislim da se to može dogoditi.“

Znači smatrate da možemo na Euro? Neodlazak uopće, ni nakon dodatnih kvalifikacija bio bi podbačaj…

„Zašto podbačaj? Zato što smo naviknuli hrvatski narod da smo mi ti, da smo na svakom svjetskom i europskom prvenstvu. Pa pogledajte Talijane i Engleze, druge reprezentacije. Njih ne bude na velikom natjecanju i ne stvara se tolika panika ako se ne plasiraju. A kod nas je smak svijeta odmah. Ima nas 3,5 milijuna, moramo biti sretni što smo napravili i što smo imali ovakve generacije. Hoćemo li ih imati u budućnosti, to će vrijeme pokazati. Imali smo najprije generaciju s Bobanom, Prosinečkim i Asanovićem, pa su poslije došli Rapaić i Pršo, pa sad ova s Modrićem, malim Pašalićem, Brozovićem, Kovačićem i Perišićem te ranije Mandžukićem. Trenutno moramo biti sretni što imamo ovakve igrače koji igraju u najjačim ligama, momčadima koje su među prve četiri. Ne da moramo biti sretni, nego prezadovoljni. Stalno potenciramo neku negativu i to mi se nikako ne sviđa. Ima nas 3,5 milijuna, to je jednom moramo staviti u glavu, nemamo nijedan nacionalni stadion i onda se busamo u prsa. U Jerevanu imaju stadion kakav mi nemamo u Hrvatskoj. Moramo biti objektivni i reći da reprezentacija drži naš nogomet na kisiku. Ako ona padne, onda smo pali svi mi.“

Hajdemo malo na HNL, Hajduk je prvi što je Vama posebno drago…

„Meni je to čudo, ne da mi je drago, nego superdrago. To sad samo treba održati. Sad si postao lovina, moraš se pripremiti na to. Prije si ti lovio, a sada tebe love. Hajduk ima dobru i kvalitetnu momčad, treba učiniti sve da bude jesenski prvak. A svi smo svjesni da su nam potrebna dva-tri pojačanja, a ne igrači koji će prodefilirati ovuda. Trebaju nam – pojačanja! S takvim igračima možemo se nadati nečemu, a moramo biti pošten i iskren da je Hrvatska nogometna liga dosta slabija nego prošlih godina.“

Što je Hajduku donijela promjena Ivana Leke koji je vodio Hajduk, pa se uprava odlučila za Mislava Karoglana?

„Meni je žao Leke, jer znam kako to on proživljava i koliko voli Hajduk. Iz tog segmenta mi ga j jako žao. Pod broj dva, sigurno je trener koji zna nogomet, jer nije lako u Belgiji biti prvak što je njemu uspjelo. Govorim to bez obzira što će neki kritizirati moju izjavu, mislim da smo ga prelako 'ispucali'. To je moje mišljenje. Poznavajući Leku, da je profesionalac i fajter, borac, a znam i da zna, mogu to reći. Nije se poklopilo, možda je trebalo malo više vremena da sve 'legne'. Ovaj dio prvenstva Hajduk je doveo gotovo cijelu novu momčad, dva nova stopera, novog lijevog beka, novog desnog, sve imamo novo. Nije to lako uigrati, treba uvijek vremena, a trener ima najmanje vremena. Drago mi je da je Mislav Karoglan nastavio gdje je stao, s pobjedama. To je vrlo bitno, Hajduk mora biti ponizan te da na svakom terenu gdje igra da je domaćin s ovakvom publikom. Mislim da i u Maksimiru bude više Hajdukovih navijača, isto tako i na drugim stadionima. Tu atmosferu moraš iskoristiti i pretvoriti u svoj plus.“

Kako vidite Rijeku i Dinamo koji su odigrali neriješeno, čini se po željama Hajduka?

„Je li to odgovaralo Hajduku, vidjet ćemo na kraju. Prerano je još pričati što odgovara Hajduku. Hajduk mora gledati sebe i kad gleda sebe i pobjeđuje, onda te drugi rezultati apsolutno ne trebaju interesirati. Ako si ti dobar, što te briga kako drugi igra…Uvijek meti ispred svojih vrata, nemoj ići na tuđa. Hajduk mora gledati sebe, znati da je sam jer će u drugom dijelu prvenstva biti kudikamo teže. Mora se pripremiti na to, učiniti sve da do kraja prvog dijela odigra najbolje što zna, jer ima tri gostovanja, a jedno od njih je i u Maksimiru. Trebaš biti ponizan, raditi, vjerovati u ovu momčad, dati joj podršku, a svugdje ćeš imati 12. igrača. Moraš biti miran i maksimalno iskoristiti ambijent koji se događa na stadionima, a stvori ga tvoja publika.“

Kako vidite Rokasa Pukštasa, sjajnog mladog igrača Hajduka kojega su u šali počeli seliti i pod hrvatsku zastavu…

„Hajduk je uvijek imao igrače iz drugoga plana, poput Franka Andrijaševića, Mije Caktaša, Marija Pašalića. To su najopasniji igrači, teško ih je pokrivati, jer dođu tamo gdje misliš da neće doći. Pukštas ima fantastičan tajming glavom i osjećaj za prostor što je najbitnije. Puno smo dobili njegovim oporavkom, trebamo ga čuvati, lijepa je budućnost Hajduka.“

S njim, Markom Livajom, bi li ovo napokon mogla biti Hajdukova sezona?

„Stalno govorimo – napokon. To ponavljamo dugi niz godina. Trebamo gledati sami sebe i biti ponizni, ponavljam to još jednom. Moramo vjerovati u sebe. Nitko nam ništa neće pokloniti. Hoće li to biti ova sezona, ne znam, daj Bože da bude. Ali moramo dati maksimum i kad ga daš, onda će ti ova publika sve oprostiti. A ako ne daš maksimum, onda opet ulazimo u negativističke priče. Hajduk zasad stoji dobro, treba ga pustiti i zalijevati kao cvijeće i nikoga drugoga ne gledati. Jer, ako pobjeđuješ, nemaš se koga bojati. Treba nastaviti ovako do kraja, ne skretati s ovog puta, biti normalan i vjerovati. Ne trebaš se nigdje plašiti igrati jer znaš da će navijači doći, čuvat će ti leđa što je danas u nogometu vrlo bitna stavka. Drugim momčadima na gostovanja dođe stotinjak ljudi, a mi stalno imamo dvije-tri tisuće i to trebamo iskoristiti“, poručio je Zoran Vulić.