Zoran Vulić nakon otkaza: Nisam smijenjen u Splitu, naredba je došla s druge lokacije

Zoran Vulić nije slijedio put svog prethodnika Željka Kopića, koji je poprilično zakopčan, ali uz zdravstvene probleme napustio klupu Hajduka, u ovoj turbulentnoj sezoni u kojoj je konstantna samo promjena, bilo da je riječ o nadzornicima, trenerima, predsjednicima, igračima ili kapetanima, pa je u intervjuu za Sportske Novosti otvorio dušu, a sportski direktor Saša Bjelanović mu nije ostao dužan, rekavši da je pogriješio što ga je doveo jer nije znao kakav je Vulić trener i čovjek, što možete pročitati OVDJE.

„Od prvog dana sam živio u atmosferi opstrukcije. Nisu mi dali igrače iz omladinske škole u prvu momčad. Šef akademije i sportski direktor Bjelanović su rekli da ne mogu uzeti dva igrača koja želim, već mi predložili deset drugih igrača. To nije ključna odluka, ali vam pokazuje odnos. Umjesto da trener prve ekipe kaže koga želi na treningu, trener B momčadi određuje meni koga će poslati, jer je tko rekao šef.“

Prema Vulićevim riječima takve su odluke indikator odnosa, koje su u konačnici doveli do smjene, a smatra da se te odluke ne donose na Poljdu, odnosno u Splitu.

„Znam da sam smijenjen „na joystick“. Nisam ja smijenjen u Splitu, s druge strane je došla naredba.“ – zagonetno je poručio ne želeći otkriti „naručitelja“, ali se nagađa da je riječ o DPH Zagreb, koji Vulićevi istomišljenici sve češće ističu za vodstvo Kluba iz sjene. Zasigurno je su Vuliću naštetili sukobi s ljudima u važnim klupskoj hijerarhiji, a zeleni teren i predstave na njemu su se izgleda zaboravile.

Vulić ima cijelu viziju zašto je „potjeran“ i njegove rečenice često završe na neočekivanim mjestima:

„Trebali su me smijeniti nakon završetka polusezone, ali su se požurili. Bilo im je jako bitno da se to što prije napravi i da se novog trenera oslobodi imperativa rezultata. Da je iz Splita, sigurno bi imao rezultat. Ali ovaj novi će imati i klupsko odijelo za mene ga nije bilo. Znalo se da mi neće ni trebati.“

Na pitanje kakav je odnos imao s predsjednikom Huljajem, koji ga je angažirao početkom rujna za trenera Hajduka, Vulić je nešto pomirljiviji:

„Mislim i danas da je predsjednik dobar čovjek, ali netko njime upravlja. Kopiću je pružao podršku kad je bio na devetom mjestu, a mene je smijenio kad sam bio na šestom mjestu. Od početka mi je naređeno – Štednja, štednja! Smanjio sam broj ljudi u autobusu i samo je bitno da se štedi. Jako teška situacija za rad.“

Na pitanje o igračkom kadru i budućim planovima, pojačanjima i prodaji u prijelaznom roku, Vulić ističe:

„Rečeno mi je da su svi igrači na prodaju, a nije bilo govora o pojačanjima. Valjda ja nisam trener koji bi u tom trebao imati ulogu.“

Saša Bjelanović je jutrošnjim priopćenjem na određen način preuzeo odgovornost za Vulića, ogradivši se da nije znao do kraja o kakvom je treneru i čovjeku riječ, a sam bivši trener odnos sa sportskim direktorom Bjelanovićem nazvao je nikakvim.

„Nisam imao nikakvu podršku od njega. On je meni odmah rekao da je sportski direktor talijanskog tipa i da je on u svojoj karijeri sportkog direktora viđao dvaput godišnje. Rijetko je kontaktirao sa mnom, ali je okolo pričao da sam loše pripremio utakmicu s Šibenikom, kako su mi treninzi staromodni, a nije bio na dva treninga pa ne znam odakle je stvorio tu procjenu.“

Glavni problem po Vuliću, ipak je pitanje Akademije:

„U startu su me proglasili neprijateljem Akademije zato jer sam našu omladinsku školu nazvao „škola baluna“ i nisam je zvao Akademija, jer je kod nas u Splitu to oduvijek „škola baluna“. Da sam u Ljubljani, govorio bih „žoga“, a u Splitu bi trebao biti „balun“. Ima li voditelj Akademije Krešimir Gojun uopće licencu za posao koji obavlja? Od sedam dana u tjednu, pet je u Zagrebu. Gdje je kodeks u njegovom slučaju? Moj prvi sastanak s njim je bio takav da mi je rekao – „ja odgovaram samo Nadzodnom odboru“, na što sam mu ja odgovorio – „Nismo se trebali ni nalaziti“.“

„Šef omladinske škole ne poštuje trenera prve momčadi, jednom tjedno sam mogao trenirati na glavnom terenu. Pa juniori su imali više prava na trening od prve momčadi. Oreščanin je odmah počeo trenirati na glavnom. Ljudi moji, sve je to smišljeno, ne trebaju dodatne analize.“

Zoran Vulić bez dlake na jeziku i bez kočnice smatra da nije jedini koji je nastradao na pitanju „omladinske škole“:

„Tudor je prije mene bio na razgovoru i pao je na omladinskoj školi. I ja sam tražio da u klub dovedem čovjeka poput Nenada Pralije ili Deana Računice pa mi je odgovoreno da se strpim do Nove godine. Eto strpio sam se… Opstruirali su me na svakom koraku.“

O ulozi skauta kluba Brkljače, bivši trener se opet vratio na predsjednika i novog trenera:

„Ne znam, nisam imao kontakt s Brkljačom. Paralelni sustav je išao mimo mene. Ja sam bio premosnica dok ne dođe trener kojeg su zamislili u toj ulozi. Oreščanin je prije dva i pol mjeseca bio nezreo, a sada je sazrio za trenera prve ekipe, prema riječima predsjednika Huljaja. Eto, ja ću staviti svoj životopis pored svih trenera iz omladinske škole pa da vidimo.“

Vulić se konačno osvrnuo i na igrače odnosno njegov trenerski posao i izdvojio par rečenica o njima i oduzimanje kapetanske trake Caktašu, prema kojem je kao i Kopić postupio isto:

„Mijo Caktaš igra pod velikim pritiskom zbog visine ugovora, ali nije on taj ugovor potpisao sam sebi. Netko je to odobrio. On je dobar igrač, ali nema liderske karakteristike. Nije vođa i to se ne može promijeniti. Nema takvog igrača u momčadi, nema lidera. Nedostaje igrač koji bi se potukao za Hajduk.“

Zoran Vulić osvojio je 13 bodova od mogućih 27 u devet prvenstvenih utakmica:

„Očekivao sam da se momčad digne i mi smo se podigli s devete pozicije na šestu. Jasno, nije tu Hajduku mjesto. Ali nije se moglo očekivati da će momčad rasti velikom brzinom. Pokušao sam igračima prenijeti neke osnove koje su se nekoć učile u omladinskoj školi Hajduka. Prošao sam Hajdukovovi i španjolsku nogometnu školu u Mallorci. Ne ide to preko noći. Tražilo se puno rada, a nažalost poremetile su nas i ozljede. Prvi sam trener koji je odigrao tri utakmice u nizu bez gledatelja. Nitko nije doživio takvu situaciju, ja sam rekorder. Ozlijedio se Hamza pa Posavec. Negativni tijek zbivanja pratio je cijelu priču i sve su loše okolnosti došle na naplatu“

Vulić je u pet navrata bio trener Hajduka, a kao igrač je odigrao 417 utakmica u bijelom dresu:

„Preuzeo sam Hajduk srcem, a ne glavom. Mislio sam kako je ružno vidjeti klub „u crvenom“. Nije Hajduku mjesto na dnu i pokušao sam pomaknuti momčad. Ali nisam ja tu bitan. U 77 dana koliko sam proveo sad na klupi, smršavio sam devet kilograma. Sve je to od stresa. Nisam dva dana izišao iz kuće nakon remija s Belupom. Nisam imao obraza izaći, a bolje da nisam izišao ni u utorak ujutro, ali smijenili bi me popodne!“ – za kraj se našalio bivši trener Hajduka Zoran Vulić.

(foto: Pixsell)