Zmajevi pokazali da mogu i bez Dijamanta: Osam bodova, čvršća obrana i momčad koja više ne ovisi o jednom čovjeku

Upravo zbog toga taj rezultat ima veću težinu od obična tri boda.

Od Varšave do Zenice - četiri različita ispita

Ciklus je počeo u Varšavi remijem protiv Poljske (0-0).

Bosna i Hercegovina na tom gostovanju nije pokušavala igrati utakmicu kakva bi najviše odgovarala domaćinu, a kakvu bi najveći broj reprezentacija odigrao i vrlo vjerovatno loše prošao. Sergej Barbarez postavio je momčad tako da prije svega zatvori prostor, sačuva kompaktnost i ne dopusti da Poljska kroz individualnu kvalitetu jednostavno dolazi pred gol.

Takva utakmica nije donijela mnogo atraktivnog nogometa, ali je donijela ono što je BiH posljednjih godina često nedostajalo - sposobnost da na teškom gostovanju uzme bod i kada ne dominira.

Posebno je do izražaja došao Nikola Katić, koji se tijekom cijelog ciklusa nametnuo kao jedan od nositelja posljednje linije.

Tri dana poslije slika je bila potpuno drukčija.

Protiv Rumunjske u Bukureštu Zmajevi su slavili 4-2 i pokazali da zatvorenija predstava iz Varšave nije jedino lice ove momčadi.

Rumunjska je ostavila više prostora, a BiH ga je znala iskoristiti. Bila je to utakmica u kojoj se napad lakše povezivao s veznim redom, u kojoj je bilo više prostora između linija i u kojoj su Zmajevi pokazali da imaju dovoljno kvalitete kazniti protivnika koji im dopusti otvoreniju utakmicu.

Sergej Barbarez pritom nije inzistirao na jednoj postavi. Ermedin Demirović ostao je na klupi, Haris Tabaković dobio je drukčiju podršku u napadu, a priliku su dobivali i igrači koji do tada nisu imali glavne uloge.

Pobjeda 4-2 bila je najbolji dokaz da reprezentacija više ne mora čekati da jedna ili dvije zvijezde riješe utakmicu.

Oproštaj Džeke i utakmica koja je promijenila kontekst svega

Nakon gostovanja stigla je Švedska na Bilino polje.

Utakmica je završila 1-1, ali rezultat je toga dana bio tek jedan dio priče.

Bio je to posljednji reprezentativni nastup Edina Džeke.

Godinama je svaka rasprava o budućnosti reprezentacije završavala istim pitanjem - što će Bosna i Hercegovina kada Džeke više ne bude?

Odgovor se nije mogao dobiti dok je on još bio na terenu.

Protiv Švedske zatvoreno je jedno razdoblje, a već nekoliko dana kasnije protiv Poljske otvoreno je drugo.

BiH više nije mogla čekati da Dijamant zadrži loptu, iznudi prekršaj, spoji vezni red s napadom ili iz jedne prilike riješi utakmicu. Netko drugi morao je preuzeti odgovornost, a ostatak momčadi morao je funkcionirati bez oslonca koji je bio prisutan gotovo cijelu jednu reprezentativnu generaciju.

Tu je utakmica s Poljskom dobila posebno značenje.

Prva velika pobjeda nakon Džeke nije stigla kroz napad

Poljska je u Zenici ponovno bila zahtjevan protivnik. Utakmica je dugo bila zatvorena, tvrda i bez puno prostora.

Napadači BiH nisu imali mnogo prilika. Ermedin Demirović završio je susret s niskom ocjenom, Haris Tabaković također nije imao mnogo prostora, a Poljaci su dobro zatvarali centralne zone.

Nekada bi takva utakmica za BiH vrlo lako završila frustracijom i gubitkom bodova.

Ovaj put nije.

Obrana je ostala stabilna, Martin Zlomislić odradio je veliki posao na vratima, Nikola Katić i Tarik Muharemović izdržali su pritisak, a momčad je čekala svoju priliku.

Dočekala ju je u 84. minuti.

Nakon izlaska Harisa Tabakovića, odgovornost kod jedanaesterca preuzeo je Ivan Bašić i pogodio za 1-0.

Nije to bila pobjeda koja je pokazala da je pronađen novi Edin Džeko.

Pokazala je nešto važnije - da novi Edin Džeko možda uopće ne mora postojati.

Ako reprezentacija dobije više igrača koji mogu preuzeti dio odgovornosti, ako obrana može sačuvati rezultat i ako se utakmice mogu dobivati na različite načine, odlazak najboljeg strijelca u povijesti ne mora značiti i pad cijele momčadi.

Obrana je postala ono na što se BiH može osloniti

Najveća razlika u ovom ciklusu bila je igra bez lopte.

Bosna i Hercegovina nije u četiri utakmice uvijek bila bolja momčad, ali je rijetko izgledala razbijeno ili taktički izgubljeno.

Nikola Katić nametnuo se kao vođa obrane. U Varšavi je dobio ocjenu 8,2, a protiv Poljske u Zenici 7,9, uz nekoliko ključnih intervencija.

Uz njega je svih 360 minuta odigrao Tarik Muharemović.

To je posebno važan podatak kada se uzme u obzir koliko je ciklus bio zgusnut i koliko su utakmice bile fizički zahtjevne. U posljednjem susretu dobio je ocjenu 7,8 i još jednom pokazao da više nije riječ samo o igraču za budućnost.

Veliki dobitnik bio je i Martin Zlomislić.

U momčad je uskočio nakon ozljede Nikole Vasilja i nije izgledao kao privremeno rješenje. Protiv Poljske u Zenici dobio je ocjenu 7,9 i u nekoliko situacija sačuvao rezultat.

Zlomislić i Ivan Bašić prema Football Rankedu našli su se među deset igrača koji su u dosadašnjem dijelu Lige nacija najviše nadmašili očekivanja.

Takvi pomaci posebno su važni za reprezentaciju koja se godinama oslanjala na uzak krug nositelja igre.

Barbarez je dobio ono što je tražio - više opcija

Jedna od važnijih stvari iz listopada nije vezana ni uz jedan pojedinačni rezultat.

Sergej Barbarez kroz četiri utakmice nije koristio samo jednu formaciju niti jednu fiksnu postavu.

Sustav je prilagođavao igračima i protivnicima.

Zbog Esmira Bajraktarevića tijekom utakmica prelazio je i na varijantu s pet igrača u posljednjoj liniji kako bi mu dao prostor u ulozi koja mu više odgovara.

U napadu je rotirao Ermedina Demirovića, Harisa Tabakovića, Ermina Mahmića i Sameda Baždara.

Na bokovima i u obrambenoj liniji koristio je Amara Memića i Zinedina Smajlovića, dok su se u sredini izmjenjivali Ivan Šunjić, Armin Gigović i Benjamin Tahirović.

To ne znači da je svaka rotacija funkcionirala jednako dobro.

Znači da rezultat više nije ovisio o tome hoće li na terenu biti identičnih 11 igrača.

Za reprezentaciju poput BiH to je velika stvar.

Napad još nije riješen

Bilo bi pogrešno nakon osam bodova zaključiti da je sve posloženo.

Najveće pitanje ostaje napad, upravo dio momčadi u kojem će se odlazak Edina Džeke najviše osjećati.

Protiv Poljske u Zenici Ermedin Demirović dobio je ocjenu 6,2, dok je Haris Tabaković završio na 6,4. Nisu uspijevali dovoljno često zadržati loptu niti ulaziti u ozbiljne situacije za pogodak.

Armin Gigović rano je dobio žuti karton, što je također utjecalo na njegovu agresivnost u sredini terena.

No i tu postoji važna razlika u odnosu na ranija razdoblja.

BiH sada može dobiti utakmicu i kada joj napadači nisu najbolji pojedinci na terenu.

Protiv Poljske pobjedu nisu donijeli centarfori nego obrana, vratar i Ivan Bašić.

To je možda najvažnija promjena cijelog ciklusa.

Drugo mjesto i računica za studeni

Nakon četiri kola Švedska je prva s 10 bodova i gol-razlikom 7-3.

Bosna i Hercegovina je druga s osam bodova i gol-razlikom 6-3.

Poljska ima četiri boda uz 7-4, dok je Rumunjska bez bodova uz gol-razliku 3-13.

Zmajevima u studenome ostaju dvije utakmice.

Prva je 14. studenoga u Stockholmu protiv Švedske, a druga 17. studenoga u Zenici protiv Rumunjske.

Pobjedom u Stockholmu BiH bi prestigla Švedsku i došla na 11 bodova. Ako bi nakon toga pobijedila Rumunjsku na Bilinom polju, prvo mjesto bilo bi potvrđeno bez obzira na ishod posljednjeg susreta Švedske i Poljske.

Remi u Stockholmu ostavio bi Švedsku na dva boda prednosti. BiH bi tada u posljednjem kolu morala svladati Rumunjsku i čekati pobjedu Poljske na gostovanju kod Švedske.

Borba za prvo mjesto, dakle, ostaje otvorena.

Drugi šešir gotovo osiguran

Osam bodova iz listopadskog ciklusa dovelo je BiH i vrlo blizu drugom šeširu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2028.

Prema dosadašnjim kalkulacijama, Zmajevi su taj cilj osigurali oko 95 posto.

Drugi šešir značio bi da BiH u kvalifikacijskoj skupini neće moći dobiti neke reprezentacije poput Turske, Srbije i Austrije.

Upravo je popravljanje pozicije pred budući ždrijeb bilo jedan od glavnih ciljeva ovog izdanja Lige nacija.

BiH prvi put mora dalje bez Dijamanta

Osam bodova iz četiri utakmice jest odličan rezultat, ali pravo značenje listopada vidjet će se tek u mjesecima koji dolaze.

Bosna i Hercegovina ostala je bez igrača koji joj je gotovo dva desetljeća bio prva napadačka opcija, kapetan, najbolji strijelac i čovjek kojem se lopta davala kada se nije znalo što drugo napraviti.

Takav igrač ne može biti zamijenjen jednim pozivom ili jednim novim centarforom.

Zato je važnije ono što se dogodilo oko njega.

Nikola Katić i Tarik Muharemović preuzeli su veliku odgovornost u obrani. Martin Zlomislić pokazao je da BiH ima još jednog ozbiljnog vratara. Ivan Bašić preuzeo je loptu u 84. minuti protiv Poljske i riješio utakmicu. Sergej Barbarez dobio je više igrača koje može koristiti u različitim sustavima.

Napad će morati pronaći novo lice i bit će utakmica u kojima će se jasno osjetiti koliko nedostaje Edin Džeko.

Ali ovaj ciklus dao je prvi ozbiljan odgovor na pitanje koje se godinama postavljalo.

Zmajevi bez Dijamanta neće biti ista reprezentacija.

Ne moraju ni biti.

Ako obrana ostane čvrsta, ako odgovornost bude raspoređena na više igrača i ako Barbarez nastavi širiti krug onih kojima vjeruje, BiH je pokazala da može pobjeđivati i kada više nema čovjeka koji je godinama morao rješavati gotovo sve.