Život piše romane: Jedva ostao živ, a danas ga zasluženo preporučuju za reprezentaciju!

Kada je u ljetnom prijelaznom roku u svlačionicu Intera stigao 23-godišnji Jakov Filipović, nije se digla velika prašina. Tek pokoja rečenica na sportskim portalima i sramežljiva slika na društvenim mrežama Diva iz Zaprešića ukazivala je na to da se zadnjem redu, kao potencijalna zamjena stoperu i kapetanu Marku Ćosiću koji je otišao u Hajduk pojavio mladić iz Osijeka s iskustvom igranja u Cibaliji.

Par mjeseci nakon, taj se stasiti stoper ustalio u zadnjem redu Zaprešićana, i ne samo da je korektno popunio rupu nastalu odlaskom jednog od temeljnih igrača kluba, već je s vremenom postao punopravno pojačanje i jedno od najvećih iznenađenja lige. Nakon domaćeg remija s Hajdukom, trener Intera Samir Toplak imao je samo riječi hvale o nastupu Filipovića, izjavivši kako posjeduje potencijal ne samo za najveće hrvatske klubove, već i reprezentaciju.

I uistinu, ne samo po dojmu, već i po statističkim podacima Jakov Filipović iskače iz svih okvira. Prošlo je kolo u remiju protiv Slavena primjerice bio najbolji igrač lige po dobivenim duelima te po skok igri, kao i kupljenju "ničijih lopti", ali takve prezentacije već su standardna razina za 23-godišnjeg stopera, koji je prozvan i „najbolje čuvana tajna HNL-a“. A stvari postanu još nevjerojatnije kada se u obzir uzme njegova životna priča.

Nakon poraza često čujemo igrače i struku poražene momčadi kako je bila riječ tek o „nedostatku sreće“, koja „prati hrabre“ ili kako već glase floskule na pressicama poslije poraza. Jakovu pojam sreće znači nešto mnogo više, čak i od izgubljenih utakmica u posljednjim trenucima, propalih transfera i promašenih prigoda.

Na zimu 2012. Filipović je bio član BSK-a iz Bijelog Brda, niželigaša koji je svojedobno izražavao velike ambicije, ali na čiju konkretnu realizaciju još čekamo. U Treću ligu istok došao je kao produkt Osijekove omladinske škole i vrlo brzo se nametnuo treneru Davoru Rupniku. Interes za njegov angažman iskazivali su i prvoligaški klubovi Rijeka i Istra, ali stvari su dobile mračni zaokret. Umjesto vaganja ponuda, Filipoviću je život preko noći došao na vagu.

Dotad zdravi 20-godišnji sportaš doživio je moždani udar, koji je bio posljedica mane na srcu. Tu dolazimo do pojma sreće; da se ta mana manifestirala tijekom napora, kakav je on prolazio svaki vikend na utakmicama, stvari su vrlo lako mogle završiti fatalno. Ni ovako nisu bile ugodne, ali nakon dva dana oduzetosti lijeve strane tijela, operacije i šest mjeseci strogih kontrola, Filipoviću su doktori dali zeleno svjetlo za povratak onome čemu je posvetio cijeli život – nogometu.

U Cibaliji se nije dugo zadržao; financijska situacija vinkovačkog ponosa u Drugoj HNL postala je neizdrživa, plaće se nisu isplaćivale, te se ovog ljeta odlučio skrasiti u Interu iz Zaprešića. Sada, gotovo četiri godine nakon što mu je život ovisio o koncu, Filipoviću se sve vraća. Odlične prezentacije privukle su pažnju najvećih klubova, ali mladić ostaje skroman. Na komplimente trenera Toplaka odgovorio je s nogama čvrsto na zemlji, što i nije slučaj na zelenom travnjaku gdje je jedan od najboljih skakača:

„Nije na meni da govorim gdje bih trebao igrati. Na meni je da dobro treniram i igram, te u što većoj mjeri pomognem Interu. Ustalio sam se u ekipi i stekao povjerenje trenera i suigrača. Moram to iskoristiti i potvrditi dobrim nastupima“, rekao je tada Jakov Filipović.

Kao što mnogi koriste termin „sreća“ olako, tako često pričaju i o „drugim prigodama“ dok jednu ili dvije utakmice završe na „hlađenju“ na klupi. Priča Jakova Filipovića daje puno značenje tim terminima, a on je svoju drugu prigodu koju mu je život pružio prihvatio objeručke. Ostaje se za nadati kako će njegova životna priča zasluženo nastaviti kretati uzlaznom putanjom, kako ona na travnjaku, tako i van njega.

(Foto: Pixsell)