Živković za Germanijak: "Naoružan sam strpljenjem, ali jedva čekam istrčati na Pampas"

Kada je u zimu Filip Živković debitirao za Osijek, pa dao gol Rijeci koji je doduše poništen nakon VAR asistencije, navijači su dobili potvrdu o “njihovom malom” o čijem se talentu naveliko pričalo u Gradskom vrtu. Od tada je prošlo desetak mjeseci, a Živković još uvijek je u prilagodbi na seniorski nogomet. Uredno trenira sa seniorima, dva puta je ušao u igru u ovoj sezoni a uhvatili smo ga na putu za juniorsku utakmicu kupa u Županji.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Pričao sam s novim trenerom, rekao mi je da odem igrati za juniore kako bih imao minutažu”, rekao je Živković kojeg smo gledali prošli tjedan u dvobojima U-18 reprezentacije protiv Nizozemske, Norveške i Danske pod vodstvom Roberta Jarnija.

“Igrao sam sve tri utakmice, dao gol Norveškoj za 1-1 i Danskoj u 1-0 pobjedi”, referirao je Živković koji se vratio iz Umaga pun dojmova.

“Bilo je prekrasno. Uvijek je tako na okupljanjima reprezentacije. Igrao sam na svojoj poziciji desnog krila, zabio ta dva gola. Upisali smo dvije pobjede i remi. Sve je u najboljem redu”.

Po povratku u Osijeku ga je čekao novi trener.

“Pričali smo malo, zanimalo ga je kako mi je bilo na reprezentaciji i tako…”, otkriva Živković koji je svjestan svoje pozicije i činjenice da se mora izboriti za minutažu u klubu.

“Naravno da mi je sve jasno. Kod novog trenera, kao i kod ostalih, najbitnije mi je da se dokažem na svakom treningu. Šutim, treniram i čekamo svoju priliku. Logično je da bih htio više igrati, ali na meni je da se izborim za minute”, mudro zbori Živković koji otkriva kako se polako privikava na seniorski nogomet. Da mu je najteže nositi se fizički s moćnijim igračima, ali da upija dojmove na svakom treningu.

“Ponekad se iznenadim kada vidim neke reakcije a što mi sugerira kako je riječ o iskustvu. Donose brzo odluke, postavljaju se na pravi način. Puno toga sam naučio od starijih igrača a moja velika sreća je što su me prigrlili kao svoga. Paze na mene”, smije se naš sugovornik koji priznaje da je imao problem nakon premijere jer se nikako nije mogao naviknuti na novu situaciju u kojoj ga ljudi prepoznaju i očekuju čuda.

“Diglo me se u zrak, možda malo i previše. Navijači, mediji… Nije mi bilo lako na početku, a pogotovo kada me nije bilo stalno na terenu. Tu su pomogli razgovori s iskusnijim suigračima, roditeljima i prijateljima. Shvatio sam kako ništa ne ide preko noći i da se trebam naoružati sa strpljenjem”.

Živkoviću je svakako pomoglo to što se otac umirovio od igračke karijere, vratio se u Osijek i sada mu je pri ruci da mu pomogne svojim iskustvom.

“On mi je velika podrška. Sugerira mi kako će sve doći na svoje, da nemam negativnih misli već da tu energiju pretvorim u nešto korisno; da zapnem više na treningu, da radim na sebi i da trener i suigrači osjete tu moju želju na treningu”.

Filip Živković još nije debitirao na novom stadionu.

“To mi je velika želja. Bio sam na travnjaku, osjetio kako je to nešto sasvim novo i neka nova energija. Jedva čekam zaigrati pa da i to osjetim”, zaključio je mladi as Osijeka.