Zatvorska ispovijest Dinamovog 'Luđaka': Hrvati misle da su zatvori kao u filmovima, Morli sam htio otkinuti glavu

Pablo Milgilore je jedna od najkontraverznijih ličnosti koja se pojavila u hrvatskom nogometu. Došao je u ljeto 2013. godine, ali nije dugo ostao. Njegova karijera u Dinamu potrajala je tek nepunih mjesec dana. Migliore je iz Maksimira odjurio nakon što je odigrao svega tri utakmice, od kojih se ona protiv Hajduka posebno isticala. Svoj naprasiti odlazak pravdao je sukobom s tadašnjim trenerom Jurčićem i problemu života u Zagrebu bez obitelji.

Još prije dolaska u Dinamo, Migliore je u Argentini postao zvijezda iz neugodnih razloga. Proveo je 40 dana u zatvoru u Argentini zbog navodnog sudjelovanja u ubojstvu koje je pomagao prikriti.

Pablo Migliore, uhićen je 2013., u vrijeme dok je branio boje San Lorenza zbog otežanog prikrivanja zločina Maximiliana Mazzara, drugog čovjeka ultra navijača momčadi Boca Juniors, optuženog za ubojstvo.Priveden je po okončanju susreta između San Lorenza i Newellsa, u ožujku 2013. godine, pod optužbom da prikriva Mazzara koji se još od 2011. godine nalazio u bjegu. Proveo je 40 dana u pritvoru, nakon čega je pušten na slobodu po plaćanju 500.000 pesosa jamčevine.

U velikoj ispovjesti za argentinski ESPN, Migliore se prisjetio te epizode i ispričao sve detalje.

“Ni sam ne znam što sam završio tamo. Poslije meča je došla policija po mene. Optužen sam za sakrivanje bjegunca, a ne znam ni ja zašto. Prikrivanje nekog ubojstva, neki drugi tipovi, sa situacijom sa kojom nisam imao veze. Na primjer, ja posudim telefon tebi (voditelj), ti nazoveš nekoga koji je umiješan u sve to i ja ispadnem kriv”, počeo je priču Migliore.

I dalje nije vjerovao da će završiti u zatvoru…

“Poslije pola sata sam pomislio jesu li ovi normalni. Kad si nogometaš, obično ti klub riješi sve, ali sada nije bilo nikoga. Uzeli su mi telefon. Za dva sata sam bio u podrumu s rešetkama. Nisam mogao u kontakt s obitelji, ni sa kim. Bio sam bez hrane, nisam mogao spavati”.

Jesi li imao TV?

“Ma kakvi. Ha-ha-ha-ha…”

Marko Prpic/PIXSELL

Morao se naviknuti na nova pravila u životu.

„U zatvoru koliko imaš, toliko vrijediš. Mene nitko nije dirao tamo, svi su znali da ništa nisam skrivio. Više su mi dosađivali čuvari. Te idi kod direktora, te ovaj se hoće slikati s tobom. Ma pustite me, kakvo slikanje. Od robijaša, svi su znali tko je zbog čega tu. Zamisli da sjediš s nekim kao mi sada. Poslije četiri sata svako zna sve o svakome”.

Je li bio neki opasan?

“Ovisi šta je za tebe opasan. Ubojica, narko diler, otmičar? Ali, noći su bile vječne. Ima onih koji zamjene dan za noć, kako bi bili budni svo vrijeme. Neko čeka noć da bude budan i telefonira, jer su minuti tada jeftiniji. Moraš se snalaziti. Ja sam gledao TV, molio se, išao spavati”.

Ipak, dodaje kako nije sve bilo tako strašno i kako su u dvorištu zatvora ponekad organizirali i nogometne utakmice. U njima, međutim, nije bio vratar nego je igrao kao 'devetka'.

„Kako izgleda jedan dan u zatvoru? U sedam se budimo svi. Bio sam u zajedničkom paviljonu, puno kreveta jedan do drugog. Nas 50, a tri kupatila. Svako radi šta inače radi. Neko uči, ja sam trčao, išao u teretanu, telefonirao i eto, prođe dan, već je devet navečer. Vrtili smo DVD s flmovima”.

Jesi li ulazio u tuče u zatvoru?

“Naravno. Moraš poštovati sam sebe, a ne da bi nešto pokazao. Ne preostaje ti ništa drugo. I nije uvijek bilo samo rukama, nego prvom stvari koju dohvatiš. Ponekad su se po noći znali čuti i pucnji iz vatrenog oružja“.

Je li bilo rundi?

“Ma, ne. Nema rundi u tim tučama, u drugoj bi već bila gotova”.

I jesi li pobeđivao?

“Tu nema pobjeda. Pobjeda je to što si se odbranio. Sebe, svoj život. Tu shvatiš smisao života”.

Najava dana: Sve oči uprte u Ligu prvaka

Tu počinju novi problemi. Za odvjetnika je dobio Matiasa Morlu. Čovjeka kojeg danas mrzi većina Argentine jer ga smatra jednim od najodgvornijih za smrt Diega Armanda Maradone. Maradonina obitelj ga optužuje kao glavnog krivca za smrt zvijezde nogometa.

“Sutra sam tek dobio pravo da vidim odvjetnike, među kojima je bio i Morla. Odjetnika kojeg je unajmila moja obitelj. Morla me je savjetovao, govorio mi samo da poričem sve. Napravio sam to, ali i i dalje sam bio unutra. Mislio sam, on mi je odvjetnik, moram ga slušati, a on je išao iz jedne u drugu emisiju, pričao o uzrocima… Jednog dana sam mu rekao da mi više ne dolazi i da ću mu otkinuti glavu ako ga opet vidim. Unajmio sam drugog, on mi je sve riješio i za pet dana sam bio kod kuće. Sudac mi je rekao – slobodan si. Izađi na druga vrata, ne treba ti sad da daješ izjave, pričaš. I poslao me je na zadnji izlaz. Čekala me je gomila ljudi ispred kuće. Provukao sam se, uzeo dijete i otišao da prošetam s njim. I onda sam počeo plakati”.

Po izlasku je shvatio neke stvari u životu…

“Bio sam tamo 48 dana. Smisao života shvatiš u bolnici i zatvoru. Nema cijenu to da možeš da vidiš porodicu. Zato sam sada zahvalan na mirnom životu. U 8 večeram, u 9 sam zaspao. Sutra ustanem, odvedem dijete u školu. Taj mir je neprocjenjiv. Možeš biti uspešan i imati gomilu neprijatelja. Možeš biti neuspješan i imati gomilu prijatelja. Sve zavisi kako gledaš na to šta je za nekog uspjeh, a šta neuspjeh. Možeš igrati u Boci, Racingu, San Lorenzu, ali ja sam sad miran, ovo je moje mjesto i sviđa mi se ovde”.

Kako je tada reagirao tvoj klub San Lorenzo?

“Nisam imao problema s tim. Isplatite me i odoh…“

I otišao je u Hrvatsku. Ali ga je priča nastavila pratiti…

“Onda sam otišao u Dinamo i Hrvati su pričali o svemu… Pokazivali su mi (pokret ruke za vježbe iz teretane op.a.) i govorili “dominacija”. Vidili su na filmovima da se u zatvoru mnogo vježba i zamišljali su to kao iz filmova. To mi je poslije objasnio suigrač iz Boce, Luis Ibanez”.

Marko Prpic/PIXSELL

Nakon Dinama se vratio u Argentinu, u Argentinos Juniors, nakon kojeg je još nosio dresove urugvajskog Penarola te argentinskih niželigaša Alirante Browna, Atletica Parane i Barracas Centrala. Poslije toga je nastavio sa normalnim životom

Je li ti zatvor uništio život?

“Nisam jedini, ima gomila slučajeva. Imao sam ugovor u San Lorenzu, ali su tražili izgovor i rekli mi zbog ovog, onog ne možemo nastaviti. Imamo ekipu koja je zainteresirana za tebe, odlično igra u regionalnoj ligi (Estudiantes de San Luis). Živjet ćeš u hotelu… Poslije zatvora, u hotelu?! Ha-ha-ha…”

Jesi li razmišljao da sebi oduzmeš život?

“Ne. Htio sam samo ubiti odvjetnika. Ha-ha-ha... Oduvjiek sam znao da sam u pravu i branio sam svoje stavove. Ako znaš da je nešto nepravedno…”

Kako danas to utiče na tvoj život?

“Ja sam miran, djeca su već velika i razumiju sve. Santi ima 12 i zna sve. Ide u školu, svejstan je toga jer se pročuje. Victor ima osam. Idu u školu, znate kakvi su klinci… Hvala Bogu ništa im se nije dogodilo, ali ne bih volio čuti da imaju problema zbog toga. Strpali su me u zatvor, a nisam imao veze s tim”.