Za pobjedu je potreban talent, za ponavljanje pobjede karakter

Svi nogometni fanatici znaju da su engleski mediji 'priča za sebe'. Jedna dobra utakmica i nekog trenera ili igrača spremni su podići do najviših visina, dok su s druge strane isto tako spremni nekog pokopati kad se dogodi jedan lošiji dan. U sportu, a naročito nogometu, uglavnom ne postoji crno ili bijelo. Rijeka je, barem prema riječima Radomira Đalovića, protiv Istre 1961 i Varaždina bila bolja u tri od četiri poluvremena, ali su zato u oba ogleda ostali bez bodova. I da, na prvu je sve 'crno', ali realnost je bila takva da se Rijeci kad-tad moralo otvoriti i da se pobjeda kao ova protiv Osijeka morala dogoditi.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Uoči samog ogleda neki su govorili kako Rijeka u Osijeku nema imperativ slavlja. Pobijedili ili izgubili, što bude, bit će, bitno je samo da igraju dobro, jer naslov ih očito ne zanima, a dugoročni uspjeh važniji je od kratkoročnog zadovoljstva. Isto tako, bilo je i onih koji su isticali kako je imperativ pobjede ogroman, kako Đalović neće imati alibi u slučaju neuspjeha te da je ranjeni Osijek idealna meta da se preko njih naplati kiks Hajduka i vrati prvo mjesto u HNL-u. Mi smo, da ne bi bilo zabune, bili u ovom drugom loncu, a prilično smo sigurni i da je to jedino ispravno, odnosno pravo sportsko razmišljanje. Rijekin je ulog bio veći, baš kao što je veći bio i dobitak, a iako u takvim utakmicama mnoge momčadi 'izgore' te na kraju odigraju puno slabije od onoga što mogu, Rijeka je usprkos svim svojim problemima pokazala talent za kratkoročno zadovoljstvo, odnosno pobjedu, ali i karakter koji je neophodan za ostvarenje dugoročnog uspjeha.

Rijeka slavila u Gradu na Dravi i ponovno preuzela vrh ljestvice!

Đalović: „Nagradilo nas je, bili smo fenomenalni. Dinamo? Ne bojimo ih se i nadam se punoj Rujevici“

Istina je da je Duje Čop taj koji je primio najviše čestitki nakon utakmice u Osijeku. Zabio je i asistirao, ušao u Top 10 svih vremena HNL-a po broju postignutih pogodaka (85), svojim je kretnjama konstantno radio paniku u posljednjoj liniji Osijeka, a isto tako je svojim iskustvom i kvalitetom dopustio ostalim suigračima da mu se u tranzicijskim situacijama pridruže pa da onda poveća šanse da njegova momčad poentira. Prvi pogodak Rijeke nije 'njegov' samo zato što je pravovremeno uklizao i pospremio dodavanje Djouahre u praznu mrežu, već je isto tako bio odlično postavljen prilikom tog visokog presinga. Kojeg najčešće baš on kao onaj najistureniji igrač i pokrene. Osim njega, velike zasluge za taj prvi pogodak ima i Amer Gojak, koji je došao u 'blind spot' Tuiji pa ga onda natjerao na dodavanje koje je Djouahra vrlo kvalitetno anticipirao. No, da nije bilo Gojaka, Talijan se na to kobno dodavanje gotovo pa sigurno ne bi odlučio...

Drugi pogodak postigao je Niko Janković. Kojem je on došao kao svojevrsna nagrada za puno toga dobrog što radi posljednje vrijeme. Istina je da nije efikasan kao prošle sezone, da manje puca, a samim time i manje zabija, ali je njegova igra zrelija, pitkija, kvalitetnija. Protiv Osijeka je opet promijenio poziciju, sada je zaigrao na desnoj strani, a odlično je radio i u fazi obrane što mu je po dolasku u Rijeku bila prilična mana. Sada, Niko je sve kompletniji i kompletniji, nema više da su mu neki stupci popunjeni do kraja, a neki prazni, sada je dijagram njegovih kvaliteta puno ujednačeniji, a to je nešto što će najbogatije firme i kupci itekako znati cijeniti.

Protiv Osijeka je zapravo cijela momčad Rijeke bila na razini zadatka. Devetak je bio pravovremen, motiviran i hrabar, Majstorović odlučan, pametan, koncentriran. GPS je 'izgorio' kod Petroviča i Selahija, Djouhara je jako dobar bio u presingu (nešto manje dobar u fazi obrane), ali pored svih navedenih, apsolutno prvo ime utakmice bio je Stjepan Radeljić. Bila mu je to prva utakmica nakon dugog izbivanja s terema, pripreme je prošao 'kao gledatelj', a prognoze liječnika bile su da će se na teren vratiti tek početkom ožujka. No, kad je vidio kakava je situacija, da Škorića nema i da je Manev na dva-tri treninga, liječnicima se zahvalio na preporuci, stisnuo zube, udario se prije utakmice dvaput po prsima i odlučio još jednom svima u Osijeku pokazati kakvog su igrača imali pa olako pustili. Radeljić je odigrao meastralnu utakmicu, a osim velika tri boda koje su odnijeli na Kvarner, najbolja stvar koja se Rijeci dogodila je upravo povratak njihovog prvog stopera koji je odmah podigao razinu kvalitete za 20 i više posto.

OCJENE - Rijeka: Čop pokazao klasu, Gojak dokazao da mora igrati, a Radeljić je bio fenomenalan!

OCJENE - Osijek: Sve što je Coppitelli pripremio za derbi - bilo je krivo!

Za kraj, aplauz je zaslužio i Radomir Đalović. Koji je po treći put ove sezone nadmudrio Coppitellija i vratio svoju momčad na vrh. Doduše, ako tamo ne bude kad se crta bude podvukla krajem svibnja, to mu nitko neće moći zamjeriti, jer iako je dobio neke igrače na kojima je baš on inzistirao (Menalo, Čop), jasno je kako je njegova borba slična onoj donkihotovskoj. No, što zna želja što je nemoguće?

Rijeka je utakmicu u Osijeku dobila na talent i karatkter, s tim da će im ovakav karakter, možda čak još izraženiji, biti neophodniji sljedećeg vikenda kada im u goste dolazi Dinamo. Zanimljivo, Rijekinog Crnogorca ide jako dobro protiv Talijana, Tramezzanija je svladao dvaput (4-0, 1-0), Coppitellija također, ali uz jedan remi (2-0, 1-1, 2-0), dok je s Gattusom zasad u pat poziciji (0-0, 2-2). Cannavaro? Da moraju igrati jedan na jedan, šanse da će Dinamo pobijediti ipak bi bile nešto veće, ovako, kada se moraju jedan na jedan nadmudrivati, sve je otvoreno. Dinamo je u posljednjih pet utakmica četiri puta slavio, ali baš da je sve bilo sjajno – i nije baš. Jer, kako smo ono zaključili, u sportu nema crno i bijelo, zar ne?