Wagnerov savršeni svijet: Kako su Kloppov kum i netaknuta divljina Švedske doveli „Terrierse“ na vrh Championshipa!
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 03.10.16. | 20:31
Uoči druge reprezentativne pauze, Huddersfield je na prvom mjestu ljestvice druge engleske lige.
Ne izgledaju opasno kao dobermani, nisu veliki kao doge, nemaju imidž grubijana kao pit bullovi, ali svaki ljubitelj pasa dobro zna da kad terijer nešto zagrize, ne pušta, a ’Terriersi’ iz Huddersfielda ozbiljno žele izboriti Premiership. Zvuči preambiciozno?
Vjerojatno, jer Huddersfield Town, trostruki engleski prvak s početka 20-ih prošlog stoljeća u elitnom rangu natjecanja nije igrao još od sezone 1971/1972, a ni pred početak ove, nisu mu mnogi davali velike šanse.
Uostalom, više od pola momčadi u Championshipu može računati na premijerligaške isplate od 64.000.000 funti na period od četiri godine koliko se dijeli momčadima koje su ispale iz prvog ranga natjecanja kako se ne bi ugrozilo njihovo postojanje. Huddersfield funkcionira s mnogo manjim budžetom. Otkako je Dean Hoyle 2008. godine preuzeo klub, na nova je pojačanja potrošio negdje oko 15.000.000 funti. Naravno, više novca ušlo je u klub na ime prodaje igrača.
Ispostavilo se ipak da najbolji Hoylovi potezi nisu ni bili u vezi sa nogometašima, već sa stručnim stožerom. U lipnju 2015. godine je na mjesto direktora nogometnih operacija imenovan Stuart Webber, koji je još kao 20-godišnjak radio sa Rafom Benitezom kao skaut u Liverpoolu, kasnije se usavršavao u Wolverhamptonu. Veoma je cijenjen na Otoku, kažu da zna izabrati. Kad je šef struke u pitanju, čini se da nije mogao bolje pogoditi.
David Wagner. Nekada reprezentativac SAD, čovjek koji je sa Schalkeom 1997. osvojio Kup UEFA, iako je sve vrijeme bio prikovan za klupu. Možda još bitniji bio je period prije Gelsenkirchena. Od 1991. do 1995. godine Wagner je igrao za Mainz. Zauzeo je mjesto u napadu momčadi, natjerao jednog od novih suigrača da se preseli u odbrambenu liniju. Jurgen Klopp. Uvijek mu je momčad bila važnija od interesa pojedinca.
Nije tu bilo taštine, Wagner i Klopp su se zbližili i postali veliki prijatelji, kasnije i vjenčani kumovi. Dok je Klopp radio čuda u Dortmundu, Wagner mu je asistirao s mjesta trenera druge momčadi Borussije. Kad je Klopp preselio u Liverpool, naravno da je Wagner dobio poziv da se priključi stručnom stožeru. Izabrao je ostanak u Dortmundu i pričekao poziv da konačno počne samostalnu karijeru. U listopadu 2015. godine pozvao je Webber.
Prvo što je Wagner primijetio, osim strasti po kojoj se Huddersfield ne razlikuje mnogo od najvećih engleskih klubova, bila je ona razmaženost igrača u najbogatijoj nogometnoj piramidi na svijetu. Prvi potez: utorkom i srijedom dva treninga, večer uoči utakmice - karantena. Nema šale. Drugo što je primijetio: Englezi su možda razmaženi, ali su itekako profesionalni kada vide da ima smisla. Ekipa se nije bunila na sve promjene. Naprotiv.
Huddersfield danas igra onaj Kloppov čuveni ’gegenpresing’, iako rezultati to možda ne govore, posebno ne na gostovanjima. Sve skupa, samo 14 golova na 11 utakmica. Newcastle je, usporedbe radi, dao 22. Ali Huddersfield je primio samo osam i trenutno je sa 25 bodova prvi na ljestvici Championshipa. Logična posljedica Wagnerovog rada. Kad je još na početku karijere na ’John Smith’ stadionu Huddersfield izgubio od Middlesbrougha (0:2), kolega iz protivničkog tabora Aitor Karanka kratko je rekao: „Huddersfield je danas igrao kao top momčad, ne mi“. Huddersfield je imao posjed lopte od 75 posto.
S vremenom su ’Terriersi’ postajali sve konkretniji. Momčad je polako prihvaćala sugestije novog šefa, a za razliku od ranijih sezona, kada je Huddersfield mogao samo na posudbe dovoditi vječne lutalice nogometa na Otoku, Wagner je promijenio klupsku filozofiju. Igrači manje-više nepoznati engleskoj javnosti: Christopher Schindler je stigao iz Munchena 1860 za rekordnu odštetu od 2.200.000 eura, Jon-Gorenc Stankovič iz B momčadi Borussije, Elias Kachunga iz Ingolstadta, Michael Hefele iz Dynamo Dresdena (on i Stankovič se doduše nisu naigrali), Chris Loewe iz Kaiserslauterna... Webber je iz Wolvesa povukao Rajiva van La Parru, iz Manchester Cityja je na posudbu stigao Aaron Mooy, iz Liverpoola jedan od najpouzdanijih golmana Championshipa Danny Ward...
Ključni detalj još u lipnju. Toliko novih igrača nije lako uklopiti. Ali Wagner se nikad nije libio probati nešto novo. U Huddersfieldu je naišao na ljude koji podržavaju tako otvoreno razmišljanje. Odveo je cijelu momčad u netaknutu divljinu Švedske. Nema telefona, nema interneta. Ničega!
„Izašli smo iz komforne zone. Mislim da je bilo vrlo uspješno jer su se momci zbližili“.
Normalno da jesu. Tri noći, četiri dana, svaki dan sa drugim cimerom pod šatorom, svaki dan u lovu - a morali su loviti kako bi jeli - sa drugom ekipom. Jedina nagrada bio je odlazak na utakmicu Engleske i Islanda na Europskom prvenstvu.
„Ako si bez mobilnog telefona na Otoku koji nije veći od pola nogometnog terena, ako nemaš što jesti, nemaš struje, nemaš krevet, wc ni tuš, onda shvatiš koliko je lijep svijet u kojem živimo. Ne postoji gumb koji pritisneš da bi dobio kavu. Moraš pronaći drvo da naložiš vatru, možda čak i malo veslati kanu. Pa kad potrošiš 45 minuta za šalicu kave shvatiš da je svijet u kojem živimo, ustvari savršen“.
Wagnerovu lekciju momci su očigledno dobro naučili. Svi ostali su poželjeli takav um u svojoj svlačionici. Aston Villa je poslije smjene Roberta Di Mattea pikirala baš Wagnera za novog šefa. U Huddersfieldu su se samo nasmijali. Kraj sezone još je daleko, taj ’gegenpresig’ baš i ne djeluje impresivno na gostovanjima, naprotiv, viđa se samo u naznakama. Ali dugo, baš dugo ’Terriersi’ nisu izgledali ovako konkurentno.
(Jedna zanimljivost iz klupske povijesti za kraj. Kad se još 1910. Huddersfield prijavio za natjecanje u engleskom nogometnom prvenstvu, morao je srediti tadašnji Leeds Road stadion. Zadatak je povjeren čuvenom škotskom arhitektu Archibaldu Leitchu, prema čijim su nacrtima sagrađeni Liverpoolov Anfield Roud, Fulhamov Craven Cottage, Arsenalov Highbury... Leitch se nije proslavio, klub ga je planirao tužiti, ali nije stigao jer je zbog tog stadiona bankrotirao. Rješenje se pojavilo tek 1919. godine kad je klub reformiran i podrazumijevalo je selidbu na Elland Road u nešto manje od 30 kilometara udaljenom Leedsu, ali je takva opcija spriječena s obzirom da su navijači za cijenu od funte kupovali dionice dok nisu sakupili 25.000 da pokriju dug. Već najesen, prvi su put igrali u elitnom rangu).
Piše: Dejan Stanković/Mozzartsport.com)
(Foto: Action Images)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!