Vuković kompletira Hajdukov idealan vezni red za Lokomotivu

U vrtlog euforije lako je upasti, naročito ako ste srcem, dušom i tijelom vezani za Hajduk.

Nekoliko pobjeda u nizu odmah razbude maštu o najvećim mogućim dosezima pa posljedično tome i velikim feštama. Glad za slavljem je ogromna i neutažena, godinama se čeka na najvažniji trofej u Hrvatskoj, osvajanje domaćeg prvenstva. U svibnju 2022. godine biti će 17 godina od zadnje titule, što je negativan rekord u 110 godina povijesti kluba. Do sada najduža bila je 16-godišnja suša bez naslova između daleke 1955. i 1971. godine. Jasno, moguće je da se negativan niz nastavi, bez obzira s koliko optimizma navijači Hajduka gledali na nastavak aktualne sezone.

Smiriti euforiju nije lako, naročito kada dominantno pobijedite Dinamo usred Maksimira, a taj isti Dinamo nekoliko dana kasnije pobijedi West Ham usred Londona. Na sreću, Hajduk na klupi ima trenera koji dolazi sa hladnog sjevera Europe, pojam euforije mu je za razliku od nas južnjaka uzavrele krvi prilično stran. Pa se opravdano čudi pobjedama nad Hrvatskim dragovoljcem, Istom 1961 ili Lokomotivom, nečemu što bi klubu veličine Hajduka trebalo biti normalno. Potpuno se slažemo s Valdasom Dambrauskasom, ako Hajduk želi nešto osvojiti onda bi pobjede protiv slabije rangiranih klubova trebale biti standard od kojeg se ne odstupa.

U tom kontekstu Splićani bi sutra trebali pobijediti Lokomotivu u Kranjčevićevoj, kako Dambrauskas kaže „za nastavak procesa izgradnje velike momčadi“. Brojni preduvjeti da se osvoje tri boda su ispunjeni, Bijeli su u boljoj formi, imaju kvalitetnije pojedince i dobro znaju gdje je Lokomotiva ranjiva. Međutim, ne smiju se u niti jednom trenutku opustiti i pomisliti da će lako do bodova.

Litavski trener je svjestan da će utakmica biti sasvim drugačija od Kup dvoboja prije desetak dana. Neće se Lokomotiva opet izložiti riziku da utakmica završi teniskim rezultatom 6:3, sigurno će više razmišljati o obrani i zaustavljanju Marka Livaje, barem ako je suditi po riječima trenera Silvija Čabraje.

Emotivno pražnjenje nakon derbija s Dinamom Dambrauskas će kao i uvijek anulirati kvalitetnom pripremom za sutrašnju utakmicu. Neće puno mijenjati u formaciji, ali mogao bi unijeti svježe krvi, prije svega u veznom redu. Očekujemo da će od prve minute zaigrati Josip Vuković, oporavio se od ozljede ranije nego se predviđalo, odlično je radio s vrhunskim stručnjakom za kondiciju Šimom Veršićem i spreman je da pomogne momčadi u zadnje dvije utakmice ove godine. Vuković je uz Filipa Krovinovića na početku sezone bio neizostavan u sredini terena, kada su se njih dvojica ozlijedila rezultati su krenuli nizbrdo. Što je Jensa Gustafssona koštalo posla, priliku je dobio i zasad obilato iskoristio Dambrauskas.

Pa kad mu već sve ide od ruke sutra bi u Kranjčevićevoj Hajduk mogao imati vezni red koji je zamišljen još prošlog ljeta u glavi sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Fossati i Vuković kao osigurači ispred obrane, Krovinović ispred njih u ulozi kreatora i igrača koji će davati ritam igri. To bi značilo da na klupu ide Atanasov koji je odigrao najbolju utakmicu baš u Kupu protiv Lokomotive, solidan bio i u derbiju na Maksimiru. Kako se često kaže, litavski trener ima slatke brige što se tiče izbora igrača, treba samo odabrati najbolja rješenja koja će mu donijeti pobjedu u Kranjčevićevoj. Za nastavak niza i dodatno pojačavanje euforije u hajdučkoj obitelji.