Vujčić: Benderova odluka da ostane u NBA je dugoročna, samim time ispravna

Tako bi se nekako mogla opisati situacija s hrvatskom košarkom zadnjih dana. U prvoj polovici godine hrvatska je reprezentacija uspjela doseći do tada nedosegnuto dno, izblamiravši se u kvalifikacijskom grupom sa Litvom, Italijom... Poljskom, Mađarskom i Nizozemskom.

No blagi optimizam vratio se razvojem događaja na Svjetskom prvenstvu u Kini koji je omogućio Hrvatskoj da preko dodatnih kvalifikacija rezervira kartu za ipak najprestižnije košarkaško reprezentativno natjecanje, a to su Olimpijske igre.

Nakon što su šuškanja uobličila vjerovanja kako je naša zemlja jedan od favorita za dobivanje jednog od četiri turnira, pogled se iz dominatno crnog počeo preobražavati u sivo, a kad je u petak lansirana službena informacija kako će Hrvatska, odnosno Split, od 23. do 28. lipnja 2020. udomaćiti kvalfikacijski turnir za Tokio, stvoreni su svi preduvjeti da košarkaški mazohisti u Lijepoj našoj (kojima malo treba za optimizam) krenu u novu ''samoubilačku'' iteraciju nadanja, kombiniranja, promatranja najizglednijih varijanti za rezultatski povratak, i svih ostalih (uglavnom) samozavaravajućih simptoma vječite iluzije o povratku u košarkaški vrh.

Barem je u većini slučajeva tako do sada bilo.

No prije nego je novi potencijalni uspon doživio iti jedno sudačko podbacivanje lopte u nekoj od utakmica nacionalne vrste, svjedočili smo još nekim konkretnim pokazateljima znakova života hrvatske košarke. Bivši kapetan Roko Leni Ukić ovaj je vikend potvrdio kako se, nakon dvije i pol godine, vraća u reprezentaciju. Bojan Bogdanović i Ivica Zubac igraju odlično u NBA, Dario Šarić je također proigrao, Dragan Bender i Luka Šamanić svoju će igru brusiti kroz razvojnu ligu, a Mario Hezonja... Njemu ćemo posvetiti zaseban tekst kad za to dođe vrijeme.

Među nabrojanim hrvatskim vedetama, jedan igrač se izdvaja po tome što su košarkaški zaljubljenici u domovini sa dignutom obrvom promatrali trajektoriju njegove karijere u ljetnoj međusezoni. Dragan Bender u tri sezone u NBA, odnosno Phoenix Sunsima, složit će se mnogi, nije pokazao prevelik igrački napredak – barem ne onoliki koliki očekivao. U takvoj situaciji, često je logičan scenarij taj da se igrač vrati u Europu i dobije priliku u nekom od jačih klubova Starog kontinenta. Upravo se takav jedan činio gotovo sigurnim kad je u pitanju Bender, kada su ga već svi vidjeli u dresu prvaka Europe, moskovskog CSKA.

No otprilike tjedan dana poslije Čapljinac se okrenuo polukružno na profesionalnoj cesti, te je sportku javnost u Hrvatskoj pomalo šokirala vijest da ipak ostaje u najjačoj ligi svijeta i pridružuje se jednom od najozbiljnijih sastava u lovu na naslov, Milwaukee Bucksima. Za igrača kojem je kronično nedostajalo minuta na parketu za potrebe razvoja, ovaj potez u kojem je postao dio rostera koji nije usred rebuildinga nego ima sve obrise legitimnih contendera, se činio kao popriličan autogol. Povrh svega, pretprošli vikend Bucksi su Bendera preselili u G-ligu, i time dali do znanja da na njega trenutno ne računaju u prvom rosteru. Naglasili bi ovo ''trenutno''.

Nikola Vujčić, osim što je trenutni sportski direktor Maccabija iz Tel Aviva, jedna je od najvećih legendi hrvatske košarke i Eurolige. Čovjek koji ''krvari žuto'' s obzirom da je stasao u splitskim Žutima a svoje najbolje igračke godine dao još jednom europskom gigantu poznatom po žutim dresovima, svojevrstan je Benderov ''košarkaški otac''. Igrač koji je ovu nedjelju proslavio 22. rođendan ponikao je u njegovoj košarkaškoj akademiji a nakon toga, po logici stvari, prve profesionalne minute odigrao u KK Splitu. Ako znamo da se 2014. pridružio Maccabiju, jednostavnom igrom asocijacija bi svakom košarkaškom fanu u Hrvatskoj bilo jasno čiji je proteže u pitanju.

S Nikolom smo kratko porazgovarali u petak, dan nakon što je izraelski klub protutnjao kroz glavni grad Baskije Vitoriju i nanio težak poraz tamošnjoj Baskoniji trenera Velimira Perasovića. Legendarni centar rekao nam je nekoliko riječi povodom znatiželje javnosti vezane uz Benderovu karijeru, ali i odličan posao kojeg radi na poziciji GM-a velikana iz Tel Aviva.

Kako ste zadovoljni sezonom Maccabija do sada? Nakon početna dva poraza u Euroligi, nanizali ste šest pobjeda u nizu.

„Start smo imali protiv dvije odlične momčadi, Khimkija i Real Madrida, obje u gostima. Uvijek treba malo vremena da se momčad posloži, i eto, sad smo nanizali šest pobjeda za redom. A to je svakako iznad očekivanja. Nije jednostavno kad znaš da imaš dosta manji budžet od prvih deset klubova Eurolige. Kad unatoč tome kreneš ovako dobro, to stvara određeno povjerenje i snagu, kako momčadi, tako navijačima i sponzorima. Start je zadovoljavajući, ali treba doć do minimalno 19-20 pobjeda ako želimo ući u Top 8. Dug je to put, bit će tu još oscilacija, ali trenutno smo zadovoljni.“

Doveli ste sedam novih igrača preko ljeta, od toga tri iz NBA. Kako su se oni uklopili?

„To je najveći izazov, uklopiti igrače iz NBA u europsku košarku. Za to treba vremena, tog smo mi svjesni. Za sad su se super uklopili, momci su odlični, napreduju svaku utakmicu. Prilagođavaju se još na ovaj europski stil košarke – kraća utakmica, svaki posjed lopte je puno bitniji, nakon dvije-tri greške nećeš proći nekažnjeno. To je najveći izazov, naviknuti ih na te specifičnosti.“

Da pređemo na još jednu aktualnu temu. Kako komentirate odluku Dragana Bendera da u zadnji tren odustane od prelaska u CSKA i ostane u NBA? Pogotovo iz razloga što se radi o jednoj momčadi koja ganja naslov, a nedavno je i preseljen u razvojnu ligu.

„To je prije svega bila stvar njegove odluke. Dobio je ponudu jednog od najboljih klubova lige, koji uz to ima jedan od najboljih razvojnih programa. To se vidjelo i sa Giannisom i sa puno drugih igrača koji su tamo napredovali. Oni su mu odlučili dati priliku kroz njihovu razvojnu momčad kako bi ga kroz godinu-dvije doveli na razinu potrebnu da bi igrao u Bucksima. To jest jedan malo duži period, ali treba znati da Dragan još nije napunio 22 godine i još je mlad igrač, bez obzira što je već četvrtu godinu u NBA.

Tako da odluka nije bila ishitrena, već dugoročna. On je to pokazao svojim igrama u predsezoni, u kojoj je igrao odlično, kao i sada u razvojnoj ligi u kojoj ima dvadesetak poena i deset skokova u prosjeku. To je ono što mu treba. Također i individualni rad sa vrhunskim trenerima tamo, kao i onim kondicijskim, sve to na jednoj vrlo visokoj razini. Moje osobno mišljenje je da je donio vrhunsku odluku. U Europi bi možda dobio više minuta u važnim utakmicama, ali on je izabrao NBA kao svoj razvojni put i nema razloga da ne nastavi dalje.“

Što se tiče njega kao igrača, vidite li ga na poziciji tog stretch big mana, što je danas jako popularno i traženo u NBA? Mislite li da mu je cilj i poraditi na igri bliže obruču, kao i na snazi?

„Njemu Milwaukee odlično odgovara baš iz tog razloga što ne igraju s klasičnim peticama. Imaju puno takvih igrača, poput recimo braće Lopez, koji šutom izvana ''šire'' reket. Naravno, isto vrijedi i za Giannisa. Dragan se upravo uklapa u njihovu košarku kao strecth četvorka ili petica. U nekim segmentima utakmice su znali igrati on, Brook Lopez i Giannis zajedno u petorci. To su sve igrači preko 210 centimetara. A Dragan posjeduje i mobilnost da preuzima u obrani.“

Krajem prošlog tjedna je Hrvatska dobila organizaciju kvalifikacijskog turnira za Tokio. Kako komentirate naše šanse i hoćete li možda biti nazočni, tim više jer se održava u vašem Splitu?

„Termin mi ne odgovara jer je draft u to vrijeme, imat ćemo igrača našeg tamo (Deni Avdija, op.a.). Ali drago mi je da je baš u Splitu. Ovisit će dosta o tome koliko daleko će Bogdanović dogurati u sezoni, koliko će biti svjež. Ali igramo doma pred punom dvoranom, sigurno da vidim dobru priliku da se plasiramo na Olimpijske igre.“, zaključio je vlasnik dva od tri postignuta triple-doublea ikada u Euroligi.

Razgovarao: Vedran Redžepović

(foto: Reuters, Pixsell)