Vražićak

Prije nego počnemo, valja utvrditi jednu stvar: Eden Hazard je na svom vrhuncu bio jedan od najboljih nogometaša svijeta. Doduše, taj vrhunac nije bio dugog vijeka, ali u eri duopola Lea Messija i Cristiana Ronalda, ovaj zaigrani Belgijac bio je prvi do dvojice nedodirljivih. To što se kasnije njegova karijera sunovratila neviđenom brzinom je druga stvar. Ali počast mu se mora odati.

Blagoslovljen niskim težištem, izbrušenom tehnikom, hitrim nogama i još hitrijom mozgom za rastavljanje protivničkih obrana, Hazardov talent nije mogao dugo prolaziti ispod radara.

I još jedna bitna stvar, a koja je u jednom času uzela toliko maha da je čak graničila sa sprdnjom, Hazard je, koliko god ovo čudno zvučalo, sjajno koristio svoju - stražnjicu. Budući da njegov stil nogometa zahtijeva puno posjeda, neki će reći i carinjenja lopte, Eden je zadnjicu koristio kako bi odvojio suparnika od lopte i kako bi se obranio od krvnički nasrtaja braniča.

„Kada mu lopta dolazi, on zna da protivnik juri prema njemu, a onda čeka do posljednjeg trenutka kako bi ga odgurnuo svojom stražnjicom. To je poput udarca, ali u ovom slučaju sasvim legitimnog i na taj način si stvara taman dovoljno prostora kako bi se odvojio od braniča i krenuo u svoj prepoznatljivi sprint. Način na koji kontrolira loptu i kako koristi svoje tijelo i kukove da zaštiti posjed, način na koji mijenja smjer i radi razliku je upravo nevjerojatan”, jednom prilikom izjavio je Yaya Toure.

A svijet je Hazarda i njegovu stražnjicu pobliže upoznao u ljeto 2012. godine. Nakon što je zainteresirao "pola" Europe svojim predstavama u Lilleu, a u redu su stajali i Real, Barcelona, oba Manchestera, Arsenal... Eden se odlučio prijaviti na londonsku adresu, točnije u zapadni dio engleske prijestolnice, na Stamford Bridge.

Reuters / John Sibley

„Chelsea ima najbolji projekt. Momčad je mlada i ovdje imam najviše šanse za minutama. Ako ću se dovoljno truditi, nadam se da ću zaraditi mjesto u udarnoj postavi. Kada su osvojili Ligu prvaka, upitao sam samog sebe: 'Zašto ne Chelsea'. I evo me”, komentirao je Belgijac svoj transfer.

I stvari su krenule po idealnom scenariju – asistirao je u premierligaškom debiju protiv Wigana i ubrzo zatim ovjerio je i prvijenac protiv Newcastlea. Ukupno je u trofejne vitrine Plavaca pohranio dvije titule Premier lige, dvije Europske lige, FA Cup i Liga kup, a 2015. proglašen je najboljim igračem engleskog prvenstva.

Kada je to htio, Hazard je bio neprekidna napast za protivničke obrane i nepresušno vrelo napadačke kreativnosti. Malo je igrača koji su mogli natjerati protivničke braniče da „zaplešu” pa ih onda svezali u čvor. Hazardu se lopta lijepila za kopačku dok je u slalomu nizao igrače u uskim prostorima i pritom producirao trenutke nogometne briljantnosti. Povrh svega, bio je konkretan i okomit. Nije se ustručavao krenuti u dribling, ali nije ni da je pretjerano umirao u ljepoti. Ono zbog čega ga, međutim, navijači Chelseaja i danas smatraju jednim od najboljih koji je preko glave navlačio plavi dres je njegova hrabrost - nikada nije bježao od duela i protivnika. No to ga je i stajalo brojnih ozljeda. OK, to i radna etika djeteta vrtićke dobi.

Istini za volju, Hazard nikada nije imao sudačku zaštitu kakvu su, primjerice, uživali Messi i Ronaldo u La Ligi. Redovito je bio najfauliraniji igrač u ligi i njegovo tijelo je to moglo istrpjeti dok je još bio mladić. Kasnije mu je na naplatu stigao njegov ležerni pristup treninzima i brizi o svom tijelu.

Reuters / Phil Noble

„Nije se nikada zamarao obrambenim zadacima, nije jako trenirao i pet minuta prije početka utakmice igrao bi igrice u svlačionici”, svjedočio je Hazardov bivši klupski kolega Filipe Luis.

I dok je mladi Hazard mogao otresti teške startove braniča i osmjehnuti se na još jednu modricu na svom gležnju, kako je stario tako su se ozljede nakupljale, a on više nije mogao stvari obavljati tako brzo kao nekada.

Kada je potpisao za madridski Real 2019. godine, izjavio je kako mu se ostvario san, ne znajući da će mu madridska gaža postati noćna mora, barem što se nogometa tiče – financijski je to bio bogovski ugovor. Kroz četiri godine u Španjolskoj, zabilježio je tek sedam pogodaka i 12 asistencija u skromnih 76 nastupa u svim natjecanjima.

„Obožava pizze i hamburgere, stalno sam ga viđao u pizzerijama. On ne mari za ništa drugo osim za nogomet i uživanja u životu. U Chelseaju to nije bio problem, ali u Realu, osobito s njegovim ozljedama, malo je pretjerao s takvim odnosom prema sportu i životu”, smatra vratar Marcin Bulka koji je igrao s Hazardom u Chelseaju.

REUTERS/Susana Vera

Eden je, dakle, odlučio igrati po svojim pravilima. Nije bio poput nekih razuzdanih Brazilaca koji su se bjesomučno noćima opijali, njegova "banda" bila je napolitanka, a "porok" mamini kolači. Eden nije nikada usvojio radne navike profesionalnog nogometaša i zato je njegova karijera patila. Na nesreću Reala, ta „patnja” stajala je klub 115 milijun eura koliko su Madriđani uplatili na račun Chelseaja, a Hazard se nikako nije mogao otresti onog vražićka sa svojeg ramena koji mu je redovito šaptao: „Pojedi još jedan komad, zaslužio si”.

Nogometni obožavatelji sjetiti će se Hazardovog nogometnog talenta, tog krunskog dragulja belgijske zlatne generacije, Crvenih vragova koji su puno obećavali, a malo napravili.

Eden je trenirao i igrao duhom razigranog dječaka, jeo je poput lučkog radnika, a umirovio se s tijelom ozbiljnog veterana. Iako mu ime sugerira nešto sasvim suprotno, on je bio i ostao – vražićak.