"Vratite djeci Dinamo!"

„Vratite djeci Dinamo“ jedna je od najmitskijih rečenica u povijesti kluba koji danas nosi naziv GNK Dinamo. Nju je navodno izjavio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman na smrtnoj postelji, a prepričao ju je, nakon Tuđmanove smrti, Zlatko Canjuga, predsjednik Croatije u eri završne borbe za povratak imena Dinamo.

Ta navodna Tuđmanova rečenica 'Vratite djeci Dinamo' odnosila se na povratak 'svetog imena' nakon što se klub osam godina zvao HAŠK-Građanski ili Croatia. Nešto više od dva mjeseca nakon Tuđmanove smrti, 14. veljače 2000. vratilo se ime Dinamo, ali se i sam Dinamo kao klub vratio 'djeci', ali ne navijačima, na koje je prema Canjuginoj pripovijesti Tuđman aludirao, nego 'djeci' sistema koji korijene vuče iz 1945.

Posljednje 23 godine Dinamo ne funkcionira po demokratskim postulatima, iako je pravno-zakonski udruga građana, već kao udruga zatvorenog kruga ljudi sponzorirana od lokalne i nacionalne politike. Kao i u bivšem sistemu.

A ona Tuđmanova, odnosno Canjugina 'djeca' cijelo vrijeme ukazivala su na nedemokratsko ustrojstvo kluba, njegov zatvoreni krug funkcioniranja i neusklađenost statuta kluba sa Zakonom o udrugama.

Još prije početka institucionalizirane borbe za demokratizaciju kluba koja je počela bojkotom utakmica Bad Blue Boysa i osnivanjem građanske inicijative Zajedno za Dinamo, u kolovozu 2010., svašta se 'kuhalo' oko Dinama i već nekoliko mjeseci ranije bilo je jasno da će doći do 'rata' između uprave i navijača.

Bad Blue Boysi iz protesta su, zbog policijske represije, ali i stanja u klubu, napustili posljednje kolo prvenstva 2009./10. Dinamo je tada postao prvak iako nije slavio u zadnjih pet kola. BBB su u tom posljednjem kolu protiv Karlovca (1:1) bili na tribini, ali su iz protesta napustili utakmicu prije prije kraja i posljednjeg sučevog zvižduka te je Dinamo proslavio naslov pred prilično praznim Maksimirom.

U kolovozu te 2010. uslijedio je već ranije spomenuti bojkot, pa onda i proslave s vrlo malo gledatelja 2011., 2012. (bojkot je prekinut u rujnu 2011.), 2013., 2014. i 2015. Zanimljivo, 2013. i 2014. Dinamo je slavio naslov prvaka protiv Hajduka (3:1 i 3:0 nakon prekida kod 1:0), a 2015. protiv Rijeke (4:0). Na svim tim proslavama naslova pred domaćom publikom, iako su u Maksimir stizali najveći rivali, atmosfera je bila mučna, a na niti jednoj utakmici nije bilo više od 5.000 gledatelja, što se vrlo jasno može razaznati iz priloženih videa i fotografija.

Proslava naslova 2013. protiv Hajduka (Sanjin Strukić, Pixsell)

Proslava naslova protiv Hajduka 2014. (Foto: Tedy Kutina)

YouTube Screenshot BBB Miro

Praktički od ispadanja od Šerifa u kvalifikacijama za Ligu prvaka 2010. pa sve do srpnja 2015. Dinamo je igrao pred (polu)praznim tribinama. Na ljeto 2015., u jeku Dinamovih slovenskih priprema za predstojeću sezonu podignuta je prva od ukupno tri optužnice protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika za izvlačenje prilično velikog novca iz Dinama. Optužnica koja je u lipnju 2018., pred povijesni uspjeh Hrvatske u Rusiji, dobila nepravomoćnu, a u ožujku 2021., pred povijesnu pobjedu Dinama protiv Tottenhama, i pravomoćnu presudu (sudski procesi za preostale dvije optužnice još nisu pokrenuti).

Braća Mamić tada su završila u istražnom zatvoru, a navijači Dinama, pomalo i naivno, taj čin shvatili su kao početak kraja borbe za 'slobodu' kluba. Prvi put nakon gotovo pet godina na Maksimiru je bilo više od 20 tisuća gledatelja. Dinamovi navijači su iza velikog transparenta 'Lopovi odlazite' u velikom korteu prohodali od Kvatrića do stadiona, a na samom stadionu izvjesili su transparent 'Sloboda Dinamu', onaj koji i ovog proljeća krasi navijačku tribinu na svakoj utakmici.

Iako je Dinamo godinama dominantno osvajao naslove, i to nerijetko protiv najvećih rivala, na Maksimiru se nije moglo okupiti više od pet tisuća navijača. Tek je pritvaranje omraženih Dinamovih šefova natjeralo navijače na povratak na neugledni stadion. Ta utakmica prvog kola sezone 2015./16., pokazala je što 'djeca', Dinamovi navijači i građani Zagreba, misle i hoće. Demokratski i prije svega slobodni Dinamo, koji će funkcionirati u interesu njegovih članova, navijača, ali i građana.

Dinamo je klub s ogromnom tradicijom i glavnim gradom srednjoeuropske države iza svojih leđa. Ima ogromnu vojsku navijača i simpatizera, priča se o brojci od oko milijun ljudi. I prije 2000. imao je europske uspjehe, i prije 2000. imao je sjajnu školu nogometa. Dinamo se ne može samo tako 'urušiti', kao što brojni simpatizeri bivših voditelja kluba predviđaju. Manje ili veće krize proživljavaju svi klubovi svijeta, ali Dinamo je klub koji će sigurno opstati i biti uspješan kao što to čini od prvog dana svojeg postojanja.

A Dinamo sada ima i ogromnu vojsku od oko 30.000 članova s tendencijom rasta. Pa neka netko kaže da takvom Dinamu nije potreban moderan i multifunkcionalan stadion s 30.000+ mjesta!

Dinamovu budućnost odredit će današnja Izborna skupština kluba. Je li ovo početak vraćanja kluba svojoj 'djeci' ili nastavak rata, ostaje za vidjeti...

Sve o skupštini GNK Dinama pronađite OVDJE.