VIDEO Neredi, dim i suze: U 60-tima bili su najveći klub svijeta, a sada su prvi put u povijesti ispali u niži rang

Sredinom travnja još uvijek tekuće godine dvostruki prvak svijeta i osmerostruki prvak Brazila Santos proslavio je 111. rođendan postojanja, kao možda i najveći brazilski klub svih vremena. Iako se brazilska Sere A, popularni Brasileirao igra od 1971., Santos je od svojeg postojanja igrao u najvišem rangu brazilskog nogometa koji se sastojao od državnih prvenstava, Brazilskog kupa i Turnira Roberto Gomes Pedrosa, kolokvijalno znanog i 'Turnirom prvaka'. U tom periodu prije pokretanja Serie A, Santos je osvojio šest od svojih osam naslova, što ga čini drugim najtrofejnijim klubom u povijesti Brazila, s četiri titule manje od Palmeirasa koji je sinoć, odnosno danas ujutro po hrvatskom vremenu, osvojio svoj 12. naslov prvaka.

VIDEO Palmeiras obraio naslov prvaka, slavni klub Pelea, Robinha i Neymara prvi put u povijesti ispao u Serie B

Vrhunac svoje slave Santos je dohvatio u 60-tim godinama prošlog stoljeća, kada je Peixe ili Alvinegro, kako glase nadimci ovog velikana, bio najbolji klub svijeta, ali pojam za danas uvriježeni nogometni termin 'O Jogo Bonito'. Santos je tada bio predvođen legendarnim Edsonom Arantes do Nascimentom Peleom, po mnogima jednim od top dva ili tri najveća nogometaša svih vremena, a koji je nakon duge i teške bolesti preminuo krajem prošle godine... možda i na vrijeme kako ne bi svjedočio najvećoj blamaži u povijesti voljenog mu kluba.

Taj Santos s kraja 50-tih i u 60-tima, osim Pelea dao je još nekoliko igrača za reprezentaciju Brazila koja je u razmaku do 1958. do 1970. osvojila tri od četiri naslova prvaka svijeta. Dio Santosa tada su još bili svjetski prvaci Pepe, Zito, Mauro Ramos, Coutinho, Mengalvio, Carlos Alberto, Colodaldo, Jel Camargo, Edu, vratar Gilmar...

Santos s kraja 50-tih i u 60-tima bio je najbolji klub svijeta i u tom periodu osvojio je čak 23 velika trofeja, a najplodnija godina bila je 1962. kada je klub iz države Sao Paulo osvojio naslov prvaka Brazila, Južne Amerike, Interkontinentalni kup i prvenstvo države Sao Paulo (godinu kasnije, 1963. Santos je osvojio prvenstvo Brazila, Južne Amerike i svijeta, ali je prvenstvo Sao Paula završio na trećem mjestu, iza prvaka Palmeirasa i drugoplasiranog Sao Paula).

Prvi nogometni GOAT: "Ako igraš kao Pelé, igraš kao Bog"

VIDEO On je to radio puno prije današnjih idola

FOTO Pele nikad nije pobijedio Dinamo, Roru je želio u Santosu, a s Belinom se 'fotkao'

Peleu se ispunila želja, od danas igra zajedno s Diegom na nebu

Umirovljenjem Pelea završila je i 'Zlatna era Santosa'. Klub je tavorio u prosječnosti sve do početka 21. stoljeća kada je na krilima 'novog Pelea' Robinha, ali i još nekih legendarnih brazilskih nogometaša kao što su Diego i Elano, stigao do naslova prvaka 2002. i 2004.

Santos nakon odlaska Robinha nije trebao dugo čekati na novog 'generacijskog talenta'. Neymar je s 19 na leđima vodio Santos do posljednjeg naslova prvaka Južne Amerike (2011.), a današnji napadač Al Hilala zabio je gol u finalu protiv urugvajskog Penarola. Iduće sezone osvojen je i južnoamerički Superkup, ujedno i posljednji međunarodni Santosev trofej.

A posljednji trofej Santos je osvojio 2016., kada je stigao do svojeg 22. naslova prvaka države Sao Paulo. Te sezone završio je kao drugi u Brasileiru, a posljednje drugo mjesto u brazilskoj Serie A zabilježio je 2019. godine. Iduće sezone (2020.) Santos je stigao do finala Cope Libertadores, no prvenstvo je završio na osmom mjestu, da bi u sezonama 2021. i 2022. završio na 10., odnosno 12. mjestu.

Ove godine Santos je pokleknuo na svim poljima. U prvenstvu države Sao Paulo (Paulista) nije prošao grupu iza Red Bull Bragantina I Botafoga (naslov je osvojio Palmeiras), u Copi Sudamericani skupinu je završio s pet osvojenih bodova, daleko iza Newell's Old Boysa i čileanskog Audax Italiana, u kupu je zapeo u šesnaestini finala od Bahije: Sada su doživjeli i najveći udarac u povijesti kluba - ispadanje iz Serie A, iako im je pet kola prije kraja bila dovoljna samo jedna pobjeda za osiguravanjem ostanka.

U prvih šest kola Santos je upisao 10 bodova, da bi u idućih 17 zabilježio tek dva trijumfa, pet remija i 10 poraza. No, od 18. rujna do 9. studenog Santos je upisao 20 bodova i činilo se kako će ne samo ostanak biti osiguran, nego i mjesto u Copa Sudamericani.

Alarm nije bio upaljen ni nakon dva remija, protiv Sao Paula i Botafoga, čak ni nakon 0-3 poraza od Fluminensea. Jer, Santosu je u zadnja dva kola bila dovoljna pobjeda protiv Atletico Paranaesnea i Fortaleze, koji su bili osigurani u sredini tablice. Santos je izgubio od Athletica 0-3, a onda i u posljednjem kolu na domaćem terenu od Fortaleze golom preko pola igrališta u 95. minuti utakmice...

Time su Flamengo i Sao Paulo ostala jedina dva kluba koja nikada nisu ispala u niži rang natjecanja...

Nakon utakmice Santos je izgledao kao ratna zona. Još i prije utakmice, a posebno za vrijeme iste u klubu i oko njega vladala je nevjerojatna nervoza, a ista je još narasla nakon što je Marinho u 39. zabio za vodstvo Fortaleze. Dobre vijesti nisu stizale niti iz Bahije u kojoj je istoimeni domaćin vodio protiv Atletico Mineira (Santos je mogao opstati i da Bahia nije pobijedila Mineiro). U 58. Messias je poravnao na 1-1 i činilo se da će se Santos spasiti. A onda je uslijedila ta kobna sudačka nadoknada, u kojoj su domaćini tražili jedanaesterac, nisu ga dobili, ali zatoo jesu gol u svoju mrežu. Gol koji je zabio zadnji čavao u ljes momčadi s jugoistoka Brazila.

Gostujući igrači i suci napustili su utakmicu odmah po posljednjem sudačkom zvižduku, a ljudi napadači pobacali su na teren sve što im je došlo u dohvat ruke, između ostalog i wc školju otkinutu vjerojatno s toaleta na stadionu. Neredi, kaos i razočaranje prelili su se na ulice Santosa u kojem su kroz dugo u noć odjekivale eksplozije, ali i jecaji istinskog 'nogometnog' grada