VIDEO: Luda glava ga je koštala, ali nogometni mađioničar tek sprema najbolje trikove!

U nedavnom remiju bez golova Rome i Milana zabio je kao na biljaru. S desne strane, iz mrtvog kuta, vanjskim dijelom desnog stopala pogodio je mrežu De Sanctisa kojeg je prethodno zaobišao. Ali, bilo je zaleđe, kakva šteta! Zato je sve bilo čisto početkom sezone kada je u golijadi Parme i Milana (4:5) čudesno nasamario domaću obranu i poentirao petom. Godinu je zaključio 'sušenjem' ponajboljeg golmana SP-a, Keylora Navasa...

Jeremy Menez igra odličan nogomet. Možda i najbolji u karijeri. A možda je to lagano poentiranje Realu pored Navasa bila najava da može još bolje i još više. Rođen u južnom predgrađu Pariza, nogometom se zarazio zahvaljujući ocu i bratu, koji su ga i sami igrali. I dobro da jest, jer tko zna gdje bi danas bio... 

„Možda bih završio u zatvoru da nije bilo nogometa. Dosta mojih prijatelja je tamo. Krađa, droga, takve stvari... Tamo želiš sve, ali nemaš novca", nedavno je priznao.

Igrao je po malenim klubovima Pariza i okolice, da bi ga kao 14-godišnjaka uzeo Sochaux. Jedna od najboljih nogometnih akademija Francuske nikada nije regrutirala svjetske klase, ali jest dobre nogometaše, poput El Hadji Dioufa i Benoita Pedrettija. Menez je trebao postati najbolji. I postao je. Ipak, uz jedan 'ali'...

Sa 16 godina potpisao je ugovor i postao najmlađi profesionalac u francuskoj ligi. Podrazumijeva se da je Arsene Wenger već tada znao za jednog malog iz domovine. Njegov dugogodišnji rival, Sir Alex Ferguson, također. Menez je čak putovao u Manchester, vidio uživo Old Trafford, no snove je odlučio slijediti u Francuskoj...

Kao tinejdžer je bio regularan u prvih 11 Sochauxa, u to vrijeme konkurentnog i u Kupu Uefa. Svega 17 mu je bilo kada je tri puta poentirao protiv Bordeauxa, postavši najmlađi autor hat-tricka u Ligue One. Činjenicu da se brzancu s nevjerojatnim driblingom i razigravačkim sposobnostima ne žuri u inozemstvo odlučili su iskoristiti bogatiji francuski klubovi.

Jeremy je s 19 odabrao Kneževinu. Dobio je 'desetku' i poziciju lijevog krila u Monacu koji je samo dvije godine ranije, 2004., igrao finale LP. Krenuo je dobro, no odlaskom trenera Bölönija, a dolaskom Ricarda Gomesa, izgubio je kontinuitet. Frustraciju je povećala i ozljeda prepona, ali Man United i sada Liverpool čekali su zapeti kao puške.

Menez je ostao, odigrao dobru drugu sezonu i postao 'pick' Rome. Spallettijeva škvadra prethodnu kampanju završila je kao 'srebrna' nakon foto-finiša s Interom. Ambicije su porasle, smrt Franca Sensija 17. kolovoza 2008. malo sputala Rimljane, no završna računica mercata budila je nadu. Riise, Menez, Baptista, po jedan za svaku liniju. I za toliko željeni Scudetto.

Sjećam se, kolega – romanista i novinar – zaljubio se na prvi pogled. Meni je trebalo, kao i brojnim drugima. Dosta krivice bilo je i na inače genijalnom Spallettiju, koji nije odustajao od svoje spallettiane, od svojih 4-2-3-1... Jeremyju je namijenio krilnu ulogu, desnu ili lijevu, ovisno o potrebi. Veličanstveni Luciano, pomalo isfrustriran činjenicom da je vodio Romu obično prazne blagajne (kasnije će se u Zenitu 'iživiti' u šopingiranju), žurio se svog novog bisera pokazati javnosti. Menez je stigao načet ozljedom i to je bila katastrofalna odluka.

Nisu pomogli niti Menezovi promašeni ziceri protiv ljutih neprijatelja, Napolija i onda kada je gledao cijeli svijet, protiv Lazija. Bilo je to klasično mučenje koje nije prekinuo niti fenomenalan prvijenac Chievu, ujedno matchwinner za 1:0 Rome u Veroni.

Iduće sezone Spallettija više nije bilo, na klupi je sada sjedio Claudio Ranieri. Menez je promijenio broj, iz 24 u 94. A taj 24, u numerologiji Rominih navijača, nije baš bilo kakav broj. Nosio ga je Marco Delvecchio, podcijenjen slično kao Menez, ali s pristupom kakav je Menezu upravo nedostajao.

I Ranieri ga je isprva slabo koristio pa i javno kritizirao zbog neadekvatnog pristupa. Špekulacije o odlasku bile su sve češće, a onda se u siječnju 2010. Menez javno ispričao treneru i momčadi. I krenulo je... Romina praksa 'stvaranja' trequartista od defenzivnih veznjaka došla je kraju. Spallettijev izum Perrotta je ostario, Ranierijevo otkriće Brighi se istrošilo... U sustavima 4312 ili 4321 Menez je počeo briljirati, a kada bi se Ranieri vraćao na 4231 jednako dobar bio je i na krilu.

„Houdini“, „Mađioničar“, „FenoMenez“, vrištali su rimski novinari i Romin navijački puk. I ne samo oni...

„Kada Menez krene u prodor s loptom u nogama neodoljivo me podsjeća na Cristiana Ronalda. Zapravo, izgleda mi još elegantnije s njom. Samo mu treba konzistentnosti i bit će još bolji“, kazao je te 2010. Zvonimir Boban za Tuttosport.

Ah ta konzistentnost... Misterij i za mađioničara Meneza. Njegov porok nije bila bijela žena kao Maradone ili Caniggije. Niti alkohol kao brojnih otočkih nogometnih genijalaca. Njegov problem bila je – luda glava. Menezov nogomet bio je poput države bez srednjeg sloja. Ili mizeran ili elitan, sredine nema. Solidna utakmica? Nepoznat pojam. Nikada nije (od)igrao takvu.

Nikada nije niti zabijao puno, slabo zvuči 12 golova za 112 utakmica u Romi. Ali u TOP danima, oduševljavao je tom kontrolom lopte u sprintu i tim nevjerojatnim promjenama smjera. Onime o čemu je i Boban pričao. A i kad bi zabio, bilo bi to sa stilom, kao primjerice Udineseu ili Cagliariju (pogledajte priloženi video).

Pamti se recimo utakmica s Barijem. Roma je dobila 1:0, zabio je Juan, Menez nije niti asistirao. No igrao je 'simultanku', izluđivao gostujuću obranu... Poentirala je Elena Sorrentino, vatrena navijačica Rome, poznata kao 'moviemaker' pod imenom Ermes79. Menezov show ispratila je uz prigodnu glazbenu podlogu – „Hot and cold“ lijepe Katy Perry...

„'Cause you're hot then you're cold,
you're yes then you're no,
you're in then you're out,
your're up then you're down“...

Stihovi koji opisuju Jeremyja Meneza. Naravno, ubrzo je ponovo postao – out and down. Ranierija je zamijenio Montella s kojim se Francuz nije našao na istoj valnoj duljini. Rastao se s Romom na 'pas mater', a navijači su ga pozdravili razbijanjem 'šajbe' na automobilu...

Vrući, u očekivanjima često nerealni Rim, za Meneza je bio vjerojatno teža lekcija i sredina nego što bi to bila surova Premierliga i jednako takav Otok, da je onomad prihvatio poziv nekih od Engleza. Odlučio se vratiti u rodni grad i postati dio novog mega projekta. Odigrao je statističku najbolju sezonu karijere (7 golova/12 asistencija), no PSG-u je naslov ukrao Montpellier. Onda je došao Ibra i omogućio Menezu da se okiti prvim naslovima u karijeri. Dvostruka titula nije mu previše značila, dojadilo mu je biti dio kluba koji Francuze ima tek da ih ima (Digne, Cabaye, Rabiot, s iznimkom tek Matuidija), dojadilo mu je biti u sjeni Ibre, a pogotovo Lavezzija i sličnih...

Vratio se na Apenine, u posrnuli Milan i normalniji Milano. Idealna kombinacija za Menezov novi početak. Velikan od kojeg su se ohladili mnogi i grad koji, za razliku od Rima, nudi više od jednog kluba i pomalo bolesne i opsesivne ljubavi za njime. FenoMenez se preporodio, opet dribla kao da njime upravljate na Fifi ili PES-u, a zabija kao nikad dosad. Osam ligaških golova, rekord karijere! A tek je 16 utakmica odigrao... I tek mu je 27 godina. Čini se da je i tek spreman iznenađivati čarolijom i najboljim, još neotkrivenim trikovima...

„Želim igrati još sedam, osam godina. Osjećam da sam poput vina. Baš kao i Ibra, sve sam bolji s godinama!", poručuje genijalac lude glave.

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

(Foto: Action Images)