I. SučićVIDEO Hit-momčad Turske srušila i Beşiktaş, škarice novog Manceovog otkrića!
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 19.09.25. | 22:00
Iako su ljetos ostali bez prvog topnika i najveće zvijezde koji je u rekordnom transferu prešao u RB Leipzig, efikasnost očito nije nikakav problem za momčad iz Izmira koja je upravo preuzela drugo mjesto u Süper Lig
Da je riječ o bivšem igraču ili sportskom direktoru Dinama ili Hajduka, sada bi s jakim, klikabilnim naslovima 'vrištali' svi hrvatski sportski portali, TV kuće bi se spremale na put za Tursku, sasvim sigurno bi i pokoji tiskani medij ostavio nešto više mjesta za jednu konkretniju priču. No, kako je Ivan Mance bivši igrač i sportski direktor Rijeke, o njemu se, budimo potpuno iskreni, piše tek onda kad nema nekog konkretnog 'mesa'. Čak i tada je upitno, jer tu su Instagrami, TikTokovi i ostala čuda modernog svijeta gdje je sigurno supruga nekog igrača nešto 'sočno' servirala svojim pratiteljima...
No, nisu svi isti, neki gledaju i nogomet, a Göztepe igra nogomet - za prste polizati! Tko, naravno, taj jedan malo drugačiji nogomet voli. Ukratko, nije Göztepe Barcelona, ali zato neodoljivo podsjeća na Atletico. Skok, tranzicija, duel i druga lopta. Svaka sljedeća je najvažnija...
Ovog petka, na otvaranju šestog kola Süper Lig, u Izmir je stigao Beşiktaş. Na papiru, ova utakmica je imala obrise jednosmjerne ulice, velikan iz Istanbula ovog je ljeta doveo Tourea iz Atalante, Abrahama iz Rome, stigao je čak i Kökcü iz Benfice, Ndidi iz Leicestera... Ukratko, 'pristojna' pojačanja... Göztepe pak ni na PlayStationu ne može dovesti takve igrače, tako poznata nogometna imena. Usprkos tome što su ovog ljeta napravili rekordan transfer za turski nogomet kad je Romulo za 20+5 milijuna eura te 15 posto od sljedeće prodaje preselio u RB Leipzig, oni koje su u klubu označili kao potencijalne zamjene jednostavno nisu bili spremni doći. Neki zbog financija, neki zbog drugačijih planova... Göztepe, usprkos svojoj veličini i svemu dobrom što radi posljednjih godina, ipak nije baš na glasu kao Beşiktaş. I - još važnije - ne plaća kao Beşiktaş.
Ali zato igra bolje. Puno bolje.
Svi oni koji su petak predvečer odlučili provesti uz male ekrane prateći utakmicu između Göztepea i Beşiktaşa (3-0), nikako nisu pogriješili. Ne samo da je domaća momčad, ona koju TM cijeni na 28 milijuna eura, što je malo manje u odnosu na 178 milijuna eura koliko cijeni Besiktas, razbila velikana iz Istanbula u svim segmentima nogometne igre, već jedinica gostiju Mert Günok može biti itekako zadovoljan da je samo triput morao vaditi loptu iz svoje mreže.
Prvi pogodak za domaćina zabio je već u 4. minuti Juan Santos, da bi onda već u 19. domaćin povećao prednost preko Rhaldneyja. Trkački je sastav Stanimira Stoilova razbio favorizirane, ali i prilično bahate goste, koji su u Izmir stigli s mišlju ‘lako ćemo’, dok će sada na letu za Istanbul morati pronaći odgovor na pitanje ‘kako im se ovo moglo dogoditi’...
U nastavku je domaćin svjesno prepustio posjed gostima, ali čak im ni to nije bilo dovoljno da ozbiljnije testiraju Poljaka Lisa. Vrijeme je odmicalo, pobjeda domaćina bila je sve izvjesnija, a onda je točku na i stavio 19-godišnji napadač iz Jordana. Kojeg je Ivan Mance prije svega nekoliko mjeseci doveo iz jordanskog prvoligaša Al Wehdat SC-a za oko 150 tisuća eura.
Zašto to sve pišemo? Zato što je taj mladić, Ibrahim Sabra mu je ime, u 84.minuti, i to u svojem drugom dodiru s loptom, škaricama potpisao kapitulaciju Beşiktaşa. Škaricama. U praktički pa svojoj prvoj velikoj utakmici u karijeri...
Taj pogodak na neki je način označio i kraj susreta, pjesma s Gürsel Aksela vjerojatno se mogla čuti na drugom kraju Izmira, a Göztepe je sada, nakon nepunog šestog kola, s učinkom od tri pobjede i tri remija, preuzeo drugo mjesto u Süper Lig. Tko je ispred njih? Galatasaray. Tko je iza? Besiktas je 10. sa šest osvojenih bodova, a, čisto usporedbe radi, Petkovićev Kocaelispor pak predzadnji s jednim osvojenim bodom. Iako ih TM cijeni za oko dva milijuna eura više od kluba iz Izmira...
I onda se opet vraćamo na početak priče. Nisu svi isti, ne odjekne svačiji uspjeh jednako glasno, ne čitaju se sve teme i tekstovi s jednakim entuzijazmom i razumijevanjem, nemaju svi istu startnu poziciju. Ali, na kraju se odricanje i rad uvijek isplate. I naplate. Transferom, pobjedom ili tko zna, možda i trofejom. Naravno, ne treba ‘ludovati’, ali treba ispratiti, treba vrednovati. I pohvaliti. Naročito kad je pohvala zaslužena, a pobjeda čista. Kao što je bio slučaj ovog petka u Izmiru...
Sjajne škarice Sabrea za konačnih 3-0 pogledajte OVDJE (Arena Sport).
.jpg.webp)
