Velika ispovijest Marca van Bastena: Sve što sam napravio u karijeri nije vrijedno bolova koje osjećam

Kakav li je to igrač bio! Velemajstor, najbolji napadač svog vremena. 

Marco van Basten je godinama bio pojam golgetera od kojeg su klecale noge protivničkim defanzivcima.

Bio je Nizozemac onaj tip genijalnog ofanzivca koji je mogao postići pogodak i lijevom i desnom i glavom, iz svih pozicija, a pogotku Rinatu Dasajevu, volejom iz gotovo mrtvog kuta, na Europskom prvenstvu 1988. divit će se generacije.

Sve to, plus dvije Zlatne lopte, 1988. i 1992, sve bi Van Basten odbacio kada bi mogao danas vratiti vrijeme! Prerano je završio karijeru zbog ozljede zgloba, sa samo 30 godina, a problem je bio takav da čak ni danas ne može igrati nogomet sa veteranima. 

„Da sam tada imao izbor, sa svim iskustvom koje sada imam, znao bih da nije vrijedno svega. Ovoliki bol koji i sada osjećam... Zaista nije vrijedno toga. Zglob mi pravi toliko problema, utječe mi na svakodnevni život. Da sada mogu ponovo birati, drugačije bih izabrao“, rekao je Van Basten u intervjuu za radio BBC.

Nastavak priče je iz jednosatnog intervjua za Sky. Hod po mukama za nizozemskog golgetera počeo je 1993. godine, serije ozljeda i operacija zgloba, pokušaji da se vrati na teren i konačan kraj u kolovozu 1995. godine.

„Izgledalo je kao sahrana. Ne mene kao osobe, nego mene kao nogometaša. Ja sam se tako osjećao, moji suigrači također. Navijači na stadionu, kao i oni koji su gledali preko TV ekrana. Bio je to povijesno, jedinstven trenutak. Trenutak kada sam umro kao nogometaš“.

Šokantno za današnje pojmove zvuči da je Van Bastenov problem sa zglobom počeo još 1986. godine, kada je igrao protiv Groningena! I pored toga je uspio ostvariti fenomenalne uspjehe u karijeri. Kako je ispričao, tog dana je na utakmicu došao njegov stariji brat iz Kanade i želio se dodatno potruditi na terenu, da bi ga impresionirao.

„Uklizao sam i odjednom sam osjetio da sam ozlijedio zglob. Veliki je problem što je u to doba doktor to smatrao za lakšu ozljedu i rekao mi da ću moći normalno igrati i pored toga. I ja sam nastavio, ali sam svo vrijeme osjećao bol“.

POGLEDAJTE NJEGOV SLAVNI POGODAK PROTIV SSSR-a U FINALU EP-A 1988. GODINE KLIKOM OVDJE

Ispostavilo se da je Van Basten strgao ligamente zgloba, ali klupski doktor je uvjerio Johana Cruijffa da Marco može igrati bez problema.

„Doktor je rekao da se ozljeda neće pogoršati ako nastavim igrati. Nije bilo lako, jer je Johan imao mnogo iskustva i imao sam osjećaj da zna šta radi. Dogovorili smo se da većinu utakmica preskočim, ali sam neke morao igrati, one koje su bile važne za klub“.

Ni danas Van Basten ne osjeća nikakvu ljutnju prema Cruijffu zbog toga.

„Bio je moj idol, moj heroj. Moja inspiracija. Želio sam biti kao on“.

Van Basten je, ipak, otišao na operaciju zgloba 1987. godine i otkrio da je fantastični gol koji je postigao protiv SSSR na EP, bio jedini mogući potez koji je u tom momentu fizički mogao izvesti!

„Poslije operacije 1987., nisam mogao dobro micati zglob. Recimo da je funkcionirao 80 posto. Bio sam time limitiran. I to ograničenje mi je pomoglo kod tog gola protiv SSSR-a. Jer bez njega ne bih mogao da na taj način zahvatim loptu. Bio je to čudan gol“.

Zvjezdani trenutci Van Bastena su bili između 1988. i 1992. Te posljednje godine je proglašen za FIFA nogometaša godine i onda je sve krenulo nizbrdo. Morao je na operaciju zgloba, za koju mu je rečeno da će ga vratiti na teren za četiri tjedna...

„Uvijek sam smatrao da će mi doktori pomoći, jer su proučili problem i to je njihova profesija. Imao sam vjeru u njih“.

Poslije te operacije bolovi su postali još gori. Van Basten je i veći dio svoje svadbe proveo na štakama. Probalo se sa „stotinu“ varijanti, preporuka - akupunkturom, hidroterapijom, došlo se i do nekonvencionalne medicine, ali ništa nije pomagalo.

„Probao sam mnogo različitih stvari da bih spasio karijeru, ali kost je postala tako osjetljiva da se mogla polomiti u svakom trenutku. Na kraju, samo sam želio da bol nestane“.

foto: Action Images

Na koncu, Nizozemcu je predloženo putovanje u Indiju, da razgovara sa doktorom za dušu. Toliko su sve ostale opcije bile ispucane.

„Tada sam znao da je gotovo. Rekao sam: 'Ne, ovdje je kraj'“.

Ali agonija nije time nestala. Iako se nekako mirio s time da mu je karijera završena puno prije nego što je očekivao, nizozemski golgeter je i dalje prolazio iste muke.

„Živio sam u tami. Kao igrač, sve se svodilo na fizičku bol kada je ozljeda u pitanju. Ali kada sam otišao u mirovinu, bio je i mentalni izazov: imao sam 32 godine, a i dalje sam bio ozlijeđen. Mislio sam da ću igrati nogomet do 36. godine. Nikada nisam razmišljao o ranijem povlačenju. Nogomet je bio moj život. Jeo sam i spavao nogomet, bio mi je sve. A onda sam morao promijeniti život iz korijena. Uspio sam, ali u početku je bilo jako teško. Nisam mogao igrati, niti hodati normalno. I dalje imam bolove u zglobu“.

Van Basten zbog ozljede nije mogao da igra nogomet u parkiću sa svojom djecom, nije se mogao penjati uz stepenice kuće. Njegov zglob u 32. godini je izgledao kao zglob čovjeka od 80 godina.

Za jedinog doktora koji mu je pomogao Marco navodi Nicka van Dijka, koji mu je 1996. godine šarafima povezao kosti u zglobu i to je makar lišilo Van Bastena svakodnevnih bolova. O bilo kakvoj akciji više nije mogao ni razmišljati, s vremena na vreme „sjevne“ zglob i danas, ali agonija je prošla.

Žao je Letećem Holandezu, kako su onomad zvali golgetera Milana, što nogomet nije igrao u današnje vreme. Baš zbog povreda koja se danas neusporedivo brže, lakše i sigurnije zaliječe.

„Možda bi bilo bolje da sam igrao 20 godina kasnije. Mogao bih igrati duže, više. Želio sam više, želio sam više pobjeda, trofeja. Gledao sam Cruijffa kako igra sa 36 i bilo je zanimljivo, jer nije bio brz i jak kao nekad, ali je brzo čitao igru, razumio je sve dvije sekunde prije ostalih na terenu. Da sam igrao do 36. godine, kao što sam želio, dogurao bih do 2000. A to je mnogo vremena i mnogo trofeja da se osvoji“, istakao je Marko van Basten.

Učinio je mnogo, osvojio mnogo toga, upisao ime u nogometnu antologiju. Ali nema dileme da je mogao mnogo, mnogo više.