T. NičotaVažan je samo 4-3-3!
.jpg.webp)
.png.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | pet. 23.10.26. | 08:50
Mario Kovačević protiv NEC-a izgubio je i zadnji adut, a njegova objašnjenja poraza imaju sve manje smisla. Je li ovo granica koju nije smio prijeći?
Naravno da nijednom dinamovcu usporedba s Hajdukom neće najbolje sjesti, pogotovo jutro nakon što se u Splitu slavilo, a u Maksimiru tugovalo. Potpuno stoji 'obrambeni argument' da Modri igraju Europsku ligu, dok su Bijeli u razredu niže i da ta natjecanja generalno nisu usporediva. Međutim, Mario Kovačević i njegovi igrači imali su tu 'nesreću' da je prije samo tjedan dana Hajduk na Poljudu pobijedio Ajax (2-1), dok su oni, eto, izgubili od NEC-a (2-4) također na svojem stadionu. Kakvi god bili Ajax i njegova kriza, Kopljanici imaju u ligi osam bodova više od momčadi iz Nijmegena, koja prije Maksimira nije pobijedila dva mjeseca! A onda u Zagrebu zabila četiri pogotka, mogla na kraju još koji. Pa, jel' treba išta više reći o ovom Dinamu Marija Kovačevića? Kojega igrači u svlačionici neće dočekati pljeskom, neće mu trčati u zagrljaj nakon pogotka. Kao da su svi umorni od ovakvog Dinama, a i Kovačević sve više izgleda kao da mu je dosta.
BESMISLENA OBJAŠNJENJA
Kovačevićeva objašnjenja nakon poraza imaju sve manje smisla. Poslije NEC-a kazao je da je dobro da se momčad nije do kraja raspala? Ne znamo kako se zove to kad izgubiš 2-4 u Maksimiru! Domingueza i McKennu nije želio mijenjati, jer 'prošle sezone bili su odlični i ne treba nikoga mijenjati nakon dvije-tri lošije utakmice'? Po toj logici možemo pitati zašto ne igra Miha Zajc koji je prošle godine bio odličan!? Nije u formi, naravno. Zašto to nije kriterij kod McKenne i Domingueza, jer nisu u pitanju dvije-tri utakmice već čitava ova sezona. Neobično je zvučao i komentar da je 'NEC u poluvremenu promijenio formaciju i povukao se pa ih iznenadio', iako je od 46. minute bilo očito da su Nizozemci izašli mnogo više, igrali jači presing i, zapravo, dominirali. I na taj način prelomili utakmicu.
'STOLJETNI KALENDAR'
Takve golove ne smijemo primati, to je nedopustivo. I na tome ćemo raditi! Kazao je i tu rečenicu. Sjajno, ali do kad će trajati taj porces? Dinamo podsjeća na stoljetni kalendar, kao da ima vremena beskonačno. Kovačević stalno ponavlja istu mantru, da se takvi i takvi propusti ne smiju ponavljati, da će na tome raditi. A neke se stvari stalno ponavljaju, iz utakmice u utakmicu. On ili to ne vidi, ne prepoznaje ili je spreman do kraja tjerati inat i pričati o procesu i oporavku. Prvo je prolazna točka bila reprezentativna stanka, ali sad kaže da još treba raditi i mijenjati neke stvari i da on vjeruje da će bit bolje. Pa dokle, koliko to kredita ima?
ZAŠTO JE 60. MINUTA 'BETON'?
Mario Kovačević prve je zamjene napravio u 60. minuti. Iako je već u prvom poluvremenu bilo jasno da su neki igrači potpuno izvan utakmice, a na početku drugog dijela NEC je preuzeo kontrolu dvoboja i gol je odmah visio u zraku. Zabili su Nizozemci u 54. minuti, slično kao što je Hajduk na Poljudu zabio u 57. minuti po sličnoj špranci. Igra Dinama se raspadne, nestane, Kovačević ne mijenja već čeka 60. minutu. Zašto je ta 60. minuta 'beton'? Piše li u nekom klupskom pravilniku da trener ne smije mijenjati prije nego prođe sat vremena igre štogod se na terenu događalo?
BEK ZA BEKA KOD 2-3?
A onda i kad mijenja, uglavnom su te zamjene predvidljive, često i beskorisne. U redu, Almenu je trebalo promijeniti i ranije, Dani Rodriguez donio je nešto više, ali u tim promjena, ukupno gledajući, nema nikakve ideje. Teško je pronaći momčad i trenera koji toliko tijekom utakmice mijenjaju bekove. Kovačević uredno mijenja i desnog i lijevog. Ali, koje je objašnjenje kod 2-3 ubaciti defenzivnijeg Godu umjesto ofenzivnijeg Pereza Vinlöfa, to vjerojatno i sam sebe pita. Krilo za krilo, bek za beka, vezni za veznoga, ne daj Bože ubaciti još jednog napadača ili napraviti neku promjenu koja bi iznenadila suparnika!
SRAMOTNA USPOREDBA S NEC-om
"Vidite, oni kad i ne pobijede osam utakmica zaredom, kod njih nema krize. A kod nas je kriza čim jednu izgubimo". Čak je i u porazu Kovačević pronašao prostor za kritiku javnosti, ne shvaćajući da je ta usporedba - sramotna! Svaka čast tom klubu iz Nijemegena, ali Dinamo je puno veći, jači, uspješniji klub. Kovačević nikako da to shvati. Jasno je da nema krize u NEC-u koji je zadnji put Europu igrao 2008. godine, koji je nedavno imao jednu od svojih najboljih sezona u povijesti. I kojemu je Europska liga veliki uspjeh. Dinamo takav nije i ne smije biti, iako je na dobrom putu da to postane.
KOVAČEVIĆ VJERUJE! ALI, TKO VJERUJE NJEMU?
Pobjede protiv Anderlechta i Slavena Belupa dale su nadu da je Dinamo u uzlaznoj putanji, međutim, NEC je donio pravu istinu. Dinamo nije našao izlaz, Kovačević i momčad tapkaju u mjestu, igrači ne napreduju. I to traje, traje, traje... Kovačević priča da vjeruje u pomake, da vjeruje i da bi Dinamo mogao iznenaditi u Sunderlandu!? Pitanje je samo tko još vjeruje njemu, sve je očitije da ni momčad nije na istoj valnoj dužini, navijači su odavno dignuli ruke, a jasno je da Kovačević i u klubu ima sve manju podršku. Je li ovo točka na kojoj će Zvonimir Boban prelomiti ili će još dopustiti Kovačeviću da se 'utapa' i ruši Dinamove kriterije?
FIZIČKA SPREMA I MENTALNA STABILNOST?
Nevjerojatno je da Dinamo u svakoj utakmici ima tolike amplitude. Ili dobar početak pa onda strelovit pad ili loš ulazak u utakmicu pa onda neki bolji periodi. I tako stalno, uz listu lutriju kako će takva utakmica završiti. Hoće li Kotarski braniti čuda, a napadači zabiti svaku šansu pa će to ispasti 5-1 kao u Koprivnici ili će biti sreće da suparnik pogodi dvije grede kao Anderlecht pa će nekako dočekati pobjedu u nadoknadi? U svakom slučaju, Dinamo još nije uspio odigrati 90 minuta u istom ritmu, u istoj formi. Tu se logičnim postavlja pitanje fizičke spreme, ili, ako ona nije problem, onda mentalne stabilnosti. Svejedno što je u pitanju, posao je trenera i stožera da taj problem detektiraju i riješe ga što prije. Zapravo, trebali su to odavno napraviti, čini se kao i nemaju rješenje.
NA KRAJU, NAJVAŽNIJI JE SUSTAV
Jedino što Kovačević radi odlično jest promocija sustava 4-3-3. Ne odustaje od tog besmislenog pravila po kojemu su dopuštena tek minimalna odstupanja od sheme. Ali, nipošto, ni pod koju cijenu ne dolazi u obzir promijeniti formaciju, izmisliti nešto novo, drugačije postaviti linije, prilagoditi se događanjima na terenu. Kakav god bio rezultat, kakva god bila igra, najvažnije je ne izaći iz sustava 4-3-3. U prilog tome govore i te zamjene, igrač za igrača na istim pozicijama i kad ima i kad nema logike. Gledajući Dinamo ove i prošle sezone ispada da je od svega doista najvažniji taj 4-3-3. Važniji od poraza i pobjeda, važniji od forme igrača, njihova napretka. Pa, ako je to tako, onda doista Kovačević zaslužuje 'palac gore' i ostanak na klupi. Tako uporno i slijepo slijediti 'zakon', u koji vjerojatno ni sam ne vjeruje, to doista ne može svatko. I takvoga je teško pronaći i zamijeniti! Stoga, gdje je problem, idemo dalje i protiv NEC-a je misija ispunjena.