Vatreni su u Katar došli pozlatiti srebro: Dalić ima momčad pobjednika, Hrvatskoj ništa nije nemoguće
Vrijeme Čitanja: 9min | ned. 20.11.22. | 07:30
Katar je najmanja država domaćin Mundijala, kroz kvalifikacije se nikad nije plasirao na završni turnir, a za današnji se dan pripremao 12 godina. Vatreni, pak, dolazi braniti rusko srebro, kao i većina nogometnih zemalja, bez ijednog dana priprema, jer se Svjetsko prvenstvo prvi put igra u jesensko-zimskom terminu usred sezone
Najneobičnije Svjetsko prvenstvo nogometaša u novijoj povijesti, koje se održava u državi pet puta manjoj od Hrvatske, koja ima stanovnika kao neki kvart u Rio de Janeiru ili Sao Paulu ili glavni grad neke od najvećih europskih nogometnih zemalja, počinje danas u 17 sati po srednjoeuropskom vremenu utakmicom u kojoj domaćin, Katar, dočekuje Ekvador.
Površine od malo više od 11.500 četvornih metara, sa stanovništvom od oko 2,9 milijuna, Katar je najmanja država domaćin Mundijala u Fifinoj organizaciji. Kroz kvalifikacije se nikad nije plasirao na završni turnir.
Koliko je Katar nenogometni domaćin sugerira i činjenica da je prvotno otvarajuća utakmica bila predviđena za 21. studenoga, ždrijeb skupina je odlučio da to bude sraz Nizozemske i Senegala, no kasnije je katarsko političko vodstvo shvatilo da nema veće promidžbe za njihovu zemlju od igranja otvarajuće utakmice najiščekivanijeg sportskog događaja unatrag četiri godine, k tome još u neobičnom terminu, mjesec i nešto do kalendarskog početka zime na sjevernoj hemisferi odnosno Božića u kršćanskim zemljama te je pomaknulo početak za jedan dan. Današnji!
Ovo SP igra se na osam stadiona u Dohi i njenoj široj okolici, koji su unutar promjera od 50 kilometara, a u prva dva kola po skupinama svakodnevno će se igrati po četiri utakmice, na barem dvije oni poklonici nogometa koji su na licu mjesta komotno će moći stići.
Dakako, momčadi na utakmice se neće putovati zrakoplovima, neke reprezentacije će biti smještene doslovce u susjednim ulicama, potpuna suprotnost, primjerice, zadnjem Europskom prvenstvu, koje se igralo u 12 različitih država među kojima je bila i jedna azijska. Katarski Mundijal je stoga doslovce turnir, a ne prvenstvo ili kup, kako se službeno zove.
Imali su domaćini 12 godina za pripremu današnjeg dana, ali bit će u središtu svjetske pozornosti do završetka finala koje je na rasporedu u nedjelju 18. prosinca u 18 sati po lokalnom, a 16 po srednjoeuropskom vremenu, dakle satnicom prilagođenom europskim tv-gledateljima.
Prvi put u dosadašnjih 22 izdanja domaćin Mundijala je neka zemlja Bliskog istoka, koja je svoje stroge zakone dijelom optimizirala za preko 1,2 milijuna nogometnih turista, da ne kažemo baš navijača, jer većina onih 'old school' navijači nisu si mogli ili nisu željeli priuštiti put u Katar. Bit će velik izazov za Dohu 'hendlati' tolik broj navijača u gradu koji će tijekom prva tri tjedna SP-a povećati svoje ljudstvo za preko 50 posto. No, tijekom SP-a bit će zatvorene škole, a skratit će se i radno vrijeme ureda, da se smanji promet.
Termin je pomaknut iz uobičajenog ljetnog u jesenski zbog visokih temperatura, inače se u Kataru ne radi ako je živa u termometru iznad 44 stupnja Celzijevih u hladu, a u lipnju i srpnju nerijetko je na oko 50, dočim prognoze kažu da bi tijekom studenog i prosinca trebala šetati između 14 i sasma podnošljivih 31 stupnja.
Stadioni su klimatizirani, katarski domaćini doista nisu pitali za cijenu kad su u kandidaturi za domaćinstvo na tražene zahtjeve jamčili da će uvjeti za igru biti 'ljudski'. Sjećamo se, uostalom, nekih utakmica sa Svjetskog prvenstva u Sjedinjenim Američkim državama 1994. ili Francuskoj 1998. (primjerice Hrvatska – Japan u Nantesu) kad se igralo iza podneva po najvećim vrućinama. Teško će se u Kataru oboriti ti rekordi, a koja će reprezentacija profitirati od klime teško je reći...
Ekvadorcima, primjerice, manje smeta vrućina od nadmorske visine, bolje reći nizine, jer oni u kvalifikacijama za SP kao domaćini dočekuju svoje suparnike na razrijeđenom zraku na 2850 metara nad morem, a u Dohi će biti doslovce na morskoj razini (prosječna visina Katara je 28 m).
Ovo je prvo prvenstvo koje se održava dok traje sezona, većina liga prekinuta je nakon otprilike trećine natjecanja, nije bilo klasičnih priprema, čak ni priprema kojima je prethodio obvezatni odmor, što je Fifa uvela 2014. na traženje klubova. Međutim, igrači su svejedno igrali ritmom od dvaju utakmica tjedno, natjecanja po skupinama Uefinih klupskih natjecanja počela su dva tjedna ranije i završila mjesec dana ranije od uobičajenih termina, a kako većina reprezentativaca zemalja sudionica Mundijala igra u Europi, većina će ih doći podjednako potrošena ili u podjednakoj formi.
Klubovi su gledali svoje interese, ali mnogi igrači su se privatno pripremali za Svjetsko prvenstvo, tempirali si 'glave' da slijedi mjesec dana kada moraju biti na svojoj vrhunskoj razini. Tko je igrao manje veseli se što je došao odmorniji u Katar, tko je igrao više dolazi u najboljoj formi. Neki su se ozlijedili pred sam SP, neki će ozdraviti odnosno biti fit uoči utakmica u skupini ili neposredno nakon njih, a katarskim domaćinima sigurno je najvažnije da su „na broju“ tri najveće zvijezde, Lionel Messi (Argentina), Neymar (Brazil) i Kylian Mbappé (Francuska). Sva trojica tvore „nuklearni napad“ francuskog prvaka Paris Saint-Germaina koji je u katarskom vlasništvu, a baš je bivši dopredsjednik i nesuđeni predsjednik Fife Michel Platini bio ključan u lobiranju da Katar dobije domaćinstvo ovog SP-a, što mu mnogi ne mogu oprostiti pa domaćinima traže dlake u jajetu bez da se pitaju je li u njihovim državama ili zajednicama baš sve idealno, što je lijepo primijetio najstariji izbornik na SP-u, Nizozemac Louis Van Gaal, nadovezao se dan prije SP-a predsjednik FIFA-e Gianni Infanino, a da ne spominjemo da su rijetko koga zanimaju ljudska prava ili uvjeti radnika u Kataru kad su od njega kupovali energente...
Vratimo se nogometu. Brazil, Francuska i Argentina prvi su Germanijini favoriti za naslov, ostaje za vidjeti koliko će u ovo tehnološko doba moći biti eventualno protežirani kod sudaca, a svakog intrigira hoće li do finala doći neki uljez poput Hrvatske 2018. u Rusiji. Kliše kaže, ako se prođe skupina, sve je moguće, od osmine finala počinje drugi turnir, ne mora se čak ni pobijediti u 90 minuta da bi se prošlo dalje, što je dokazala baš Hrvatska na Čempionatu Mira: dvaput zaredom na jedanaesterce, pa u polufinalu nakon produžetaka, ukupno 90 minuta više, cijeli utakmicu više odigrali su Vatreni od finalista s druge strane ždrijeba, Francuske. I posrnuli u finalu, dijelom zbog ispražnjenih baterija, a dijelom i zbog suđenja...
Ako je prošlo SP bilo prvo s VAR-om i gol-tehnologijom, ovo će biti prvo s tehnologijom zaleđa. Poluautomatski sustav koji će zahvaljujući 12 kamera koje će pratiti 29 točaka na tijelima nogometaša te senzorima u loptama brzo javljati je li napadač bio u kažnjivom zaleđu. Tehnologija će gledateljima pred tv-ekranima, ali i onima na stadionima, pokazati odluku u 3D formatu. Moći će je vidjeti i sami igrači, pa će (valjda) manje prigovarati...
Kako je ovo postpandemijsko vrijeme, no kraj pandemije virusa korone (covid-19) nije još objavljen, ostaje na snazi pravilo o mogućih pet zamjena igrača tijekom utakmica, odnosno šest ako se u nokaut-fazi ode u produžetke, kao što je to slučaj u većini liga zadnje dvije sezone. Bit će to velika pomoć izbornicima, a trebale bi profitirati reprezentacije sa širom kvalitetom kadra. Dakle, favoriti...
I to nije sve, povećan je broj igrača po svakoj nacionalnoj momčadi s 23 na 26 (također s najmanje tri vratara), što opet ide na ruku onima s najvećom bazom, ali posredno i malima, jer će više klubova i igrača moći profitirati od eventualnih transfera nakon sudioništva na Mundijalu u CV-ima... I to povećanje Fifa je odobrila zbog specifičnog termina SP-a te posljedica pandemije.
Kad smo se već dotakli novina, u Kataru će prvi put na SP-u nogometaša među sucima biti i žene, po tri glavne i tri pomoćne sutkinje, neke od njih već imaju iskustva u Uefinoj Ligi prvaka kao najjačem svjetskom klupskom natjecanju, ali i s Uefinog Superkupa i Afričkog kupa nacija.
I na kraju, što očekivati od Hrvatske, branitelja srebra iz Rusije? Zadnja reprezentacija koja je nastupila u dva finala zaredom bio je Brazil, koji je nastupio u tri uzastopna finala (1994. i 2002. prvak, 1998. doprvak). Na zadnja četiri prvenstva u finalima su uvijek nastupale po dvije nove zemlje: Francuska 2006. (doprvak) i 2018. (prvak) te Italija (prvak 2006.), Španjolska (prvak 2010.), Njemačka (prvak 2014.), Nizozemska (doprvak 2010.), Argentina (doprvak 2014.) i Hrvatska (doprvak 2018.).
Jedina reprezentacija koja je nastupila u dva uzastopna finala, a da jedno nije osvojila bila je Nizozemska 1974. i 1978., a Oranje pamti i treći poraz u finalima 2010. (Zapadna) Njemačka je izgubila dva finala zaredom 1982. i 1986., ali je zato u trećem uzastopnom trijumfirala, 1990. u Italiji protiv Argentine iz blago rečeno, nategnutog kaznenog udarca...
Zlatna lopta iz Rusije, kapetan Hrvatske Luka Modrić, na svom posljednjem Svjetskom prvenstvu ne želi samo nastupiti, jednako tako niti Ivan Perišić, da istaknemo samo dva najvažnija senatora iz svlačionice Zlatka Dalića. Andrej Kramarić nesumnjivo sanja Zlatnu kopačku, ali to ne želi nikom javno reći, drčni Dejan Lovren želi na najvećoj pozornici pokazati da još nije za staro željezo, a Marcelo Brozović i Mateo Kovačić u Katar stižu u najboljim godinama za velike stvari, koliko god to bilo nezahvalno reći jer kod svakog je različito.
Osim njih, još su dvojica Dalićevih 'Katarana' s ruskim srebrom: Domagoj Vida, prije četiri godine starter, a danas kao 'centurion' po broju nastupa zlatna rezerva sa zadatkom da bude pri ruci mlađima i Dominik Livaković, jedini koji u Rusiji nije nastupio, jer tada je bio treći vratar, a u međuvremenu je izrastao u hrvatsku 'jedinicu'.
Livaković je bio prvi vratar reprezentacije već na Euru 2020 održanom prošle godine, tada se za desni boj umjesto Vrsaljka nametnuo Josip Juranović, dječje bolesti prebrodio Joško Gvardiol, reprezentaciji su priključeni Mario Pašalić, Nikola Vlašić, Mislav Oršić, Borna Barišić, danas su tu još Josip Stanišić, Borna Sosa, Martin Erlić, Lovro Majer, Ante Budimir, Bruno Petković, Marko Livaja, mnogi će reći „širi kadar“ nego prije četiri godine. Danas više uspjeh Hrvatske nije „Croatian Sensation“.
Lani na Euru naši su ispali od Španjolaca u osmini finala, moguć je sudar s njima u istoj fazi natjecanja i u Kataru, prolazak skupine minimum je koji se od Hrvatske očekuje, a hoće li poslije doći spomenuta Španjolska, Njemačka ili Japan, kasnije Brazil ili Srbija, o tom potom. Sigurno je jedno: nitko se njih neće veseliti srazu s Hrvatskom!
Što se pak naših suparnika u skupini tiče, Maroko, Kanada i Belgija, već su dobro proučili sve jake i slabe strane Dalićevih izabranika, a Marokanci, razumljivo, baš protiv Vatrenih namjeravaju osvojiti presudne bodove za drugo mjesto, koliko god im izazov bila i Belgija, u kojoj neki od njih igraju ili su igrali. Hrvatski plan je pokušati riješiti prolaz u prva dva kola, kao 1998. u Francuskoj i 2018. u Rusiji, kad nas je maksimalni start lansirao među četiri reprezentacije koje su na SP-u ostale do zadnja dva dana.
Međutim, naša je momčad već dovoljno iskusna da se zna vratiti u natjecanje i ako krene loše, najsvježiji i najbolji dokaz je ovogodišnja Liga nacija, u kojoj su Dalićevi izabranici startali porazom 0:3 u Osijeku i bili izviždani i izvrijeđani, da bi potom zaredali s trijumfima i izborili Final Four ispred svjetskih prvaka i branitelja naslova u Ligi nacija Francuza te Danaca, favorita iz sjene katarskog Mundijala, protiv kojih su Vatreni ostvarili obje pobjede.
Zlatko Dalić u momčadi ima pobjednike i u Kataru Hrvatskoj ništa nije nemoguće!