T. NičotaVaraju li u Dinamu namjerno sami sebe ili doista ne vide dubinu krize?
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 07.11.25. | 11:40
Izjavama kako su na dobrom putu i kako iz ovog poraza mogu puno naučiti, Mario Kovaćević dodatno je zabrinuo javnost. Zar stvarno u Maksimiru svi misle da je sve u redu? Pravu istinu otkrio je travnjak i po kojem se to ključu do nedjelje može sve drastično promijeniti?
Dinamo u nedjelju gostuje u Puli, na Aldu Drosini, suparnik će biti Istra 1961 (16 sati). Zadnji put kad su Modri gostovali na tom stadionu, izgubili su 3-0 i koji dan kasnije ostali bez trenera, smijenjen je Fabio Cannavaro. Mnogi su tada zaključili da je smijenjen koji tjedan prekasno, pitali se je li uopće i trebao sjesti na klupu Modrih. Nije neobično da se i sad povlače slične paralele i s Marijem Kovačevićem, koji će, po svemu sudeći, nakon debakla protiv Celte (0-3) voditi Dinamo i na Drosini.
"Nema nam druge nego dignuti se. Na dobrom smo putu, ovo je idealna utakmica da iz nje nešto naučimo", kazao je Kovačević nakon Celte, kao da je to bila tek jedna slabija večer, kao da se dogodilo nešto slučajno. I kao da će sve preko noći nestati. Ne znamo što se u petak ujutro pričalo u Maksimiru, jesu li i kakvi bili krizni sastanci, što su zaključili, ako išta uopće jesu. Ali smo uvjereni da Dinamo nije postao nekoliko sati nakon teškog poraza bolja momčad, da lekcije koje Kovačević spominje još nisu sjele u glave igrača i trenera, kao što nisu sjele ni neke prijašnje lekcije. Prije utakmice protiv Španjolaca, dokapetan Sandro Kulenović, ali i trener Kovačević sijali su optimizam, demantirali bilokakve nesporazume u svlačionici, čudili se kako 'stvaraju priče oko Dinama'. O lošoj atmosferi, nezadovoljstvu igrača i sličnim temama. I najavili kako će protiv Celte svi 'disati kao jedan' i kako su spremni za pobjedu. No, sve je njih demantirao teren. Loša utakmica, loše odluke, momčad bez energije, igre i automatizama, trener bez pravih rješenja i, za kraj, igrač (Villar) koji javno priznaje da nije zadovoljan minutažom i da treba više igrati!? Ako se itko još pitao koja je prava slika Dinama i njegove momčadi, utakmica protiv Celte rekla mu je sve. I bolje da nitko više ništa ne demantira!
Mario Kovačević bio je izbor Zvonimira Bobana, po mnogima, to je i jedini razlog zašto je još uvijek na klupi Dinama i zašto već nakon Celte nije odstupio. Ili zašto nije smijenjen. Kovačević je dobio šansu, imao kredite i, ponavljamo još jednom, nije problem poraz. Ni ovaj, nijedan drugi. Istina je da je momčad u stvaranju, da za to treba vremena, da ne ide sve preko noći. I da su oscilacije normalne! No, ovdje se radi o potpunom raspadu momčadi, procesu bez napretka, igračima koji ispadaju iz forme, a nitko novi u nju ne ulazi, o nogometu bez mirisa i okusa, u zadnje vrijeme i bez energije. Doista ne znamo odakle je Kovačević iščupao izjavu: 'na dobrom smo putu'. Lažu li u Maksimiru svi sami sebe namjerne ili stvarno ne vide koja je razina problema i krize, u koju je momčad zaglibila? Pričati o dobroj atmosferi, zajedništvu, o dobrom putu, a izgledati na terenu kao razbijena vojska, ne jednu, nego već nekoliko utakmica, oprostite, ali to je teško progutati.
I nije nam jasno, kako u Dinamu uopće mogu pomisliti da će svi ti problemi nestati preko noći. Da će, eto, već u Puli igrači i trener stisnuti neki 'gumbić', resetirati se i lagano pobijediti. Potom tako i nastaviti. Što to može u dva dana ponuditi Mario Kovačević, kakve to novosti može 'izmisliti', što je to točno uspio naučiti u dva dana? I kako će igrači, koji su dosad uglavnom bili daleko od forme, na Drosini letjeti terenom? Jasno, može se dogoditi jedna odlična utakmica, može Dinamo u nedjelju konačno spojiti dobrih 90 minuta i matirati Istrijane, uzeti ta tri boda. Onda slijedi i reprezentativna stanka pa, to je rješenje problema, dokaz da je Dinamo na dobrom putu?
Ne, Dinamo je u velikom glibu i bolje je da to u Maksimiru sami sebi što prije priznaju. Prvo trener Mario Kovačević, ali on nije uzrok, već posljedica mnogo krivih odluka zadnjih mjeseci. Kao i svaki trener, Kovačević će kad-tad otići s klupe. Odmah poslije Pule, tjedan, mjesec ili nekim čudom godinu kasnije, ali sve to ne umanjuje potrebu za velikim promjenama u svlačionioci, koja izgleda kao polica naslaganih knjiga, koje samo što ne padnu na tlo. Ili kao što bi rekao poznati kantautor 'fasada drži, a temelji klize'. Može li Mario Kovačević nešto promijeniti? Sumnjamo, preduboko je 'u bunaru'. Ali, ima li Boban rješenje za njegova nasljednika i znaju li uopće u Maksimiru što sve trener, tkogod on bio, treba napraviti?
Ako svi oni misle da će se do nedjelje, do utakmice s Istrom nešto krucijalno promijeniti, onda varaju sami sebe. A to je, složit ćete se, najgora situacija. I zato je Kovačević svojim izjavama nakon poraza od Celte dodatno zabrinuo! Na dobrom putu? Samo, u kojem smjeru?
