Vaha za Germanijak: “Kako sam stvarao Lille i što bih poručio svojem zemljaku u Dinamu“

"Imam neke obiteljske obveze pa ću ostati u Parizu, ali vjerujem da ću gledati utakmicu. Ne, Dinamo me nije pozvao kao gosta, možda su mogli, nije me ni Lille posebno zvao, iako sam tamo uvijek kao kod kuće. Imam i danas odličan status u klubu, među navijačima, sjećaju me se i stari i mladi. Na neki način, početak ovog Lillea kakav danas poznajemo bio je baš u moje doba", priča Vaha i vraća se na razdoblje otprije 27 godina, kad je sjeo na klupu ovog francuskog kluba. Koji je tada bio u debelom 'blatu'.

"Došao sam na klupu kluba, koji je bio 19. u drugoj ligi, borio se za ostanak. Financijska situacija nije bila dobra, a za Lille je malotko mario, čak i među njegovim stanovnicima. Znate, u tom dijelu francuske postoji jaki rivalitet između Lillea i Lensa, oduvijek su Lille smatrali nekakvim buržoaskim klubom, čak su se s time i sprdali. A puno je ljudi iz Lillea navijalo za Lens, koji je tada bio uspješniji i bolji klub. Klupska budućnost nije bila svijetla, a to što smo mi napravili i danas spada u najsenzacionalnje pothvate, koje je napravio neki europski klub."

ZA LILLE NITKO NIJE NAVIJAO

Samo ćemo reći, otkad je Lille 2000. ušao u Ligue 1, više nije ispao. A u međuvremenu je postao ugledan francuski klub, koji gotovo svake godine igra Ligu prvaka ili Europsku ligu. I poznat je po vrlo kvalitetnoj nogometnoj Školi.

"Kad sam ja došao, imao sam pod ugovorom 45 igrača! A na gotovo pola njih nisam mogao računati, neki su bili ozlijeđeni, neki nisu bili kvalitetni, stvarno nije bilo bajno. Tada je Lille bio gradski klub, financirao ga je gradonačelnik Pierre Mauroy, koji me jednom prilikom pozvao na razgovor. Nije previše razumio nogomet, ali je bio svjestan da ne može unedogled financirati klub, koji nema rezultate. Dolazio je tada na stadion i publika mu je zviždala, što mu nije najbolje sjelo. Rekao sam mu tada: 'smirite se, bit će sve u redu, doći će rezultati, samo moram sve to posložiti.' Kad sam iduću put došao kod njega, nasmijao se i kazao: 'vidim, to sad bolje izgleda, haha'.

Ne da nije ispao iz druge lige, već je Vaha odmah doveo Lille na prag ulaska u Ligue 1. I, tu je počeo uzlet.

"Bili smo na diobi trećeg i četvrtog mjesta, zbog gol-razlike ostali smo drugoligaši. Ali smo iduće sezone osvojili LIgue 2 s, mislim, 20 bodova više od drugoga, što je bio rekord. I onda smo imali sjajnu sezonu u prvoj ligi. Završili smo treći, igrali Ligu prvaka, borili se s tada odličnim Manchester Unitedom. To je taj pothvat o kojem govorim, u tako kratkom roku od gotovo treće lige do Lige prvaka, ne sjećam se da je to ikome uspjelo. Štoviše, borili smo se i za naslov prvaka, ušli smo u završnicu prvenstva s prednošću, ali nismo izdržali. Počeo se javljati pritisak, očekivanja, za mali klub kao što je tada bio Lille, to je ipak bila previsoka prepreka. Ali, slobodno mogu reći da je tih godina Lille počeo pisati noviju povijest, da su to korijeni kluba, koji gledamo zadnjih desetljeća."

Kao primjer istaknut će i porast broja gledatelja, novi stadion, razvoj Škole...

"Kad sam došao u Lille imali smo oko 2000 gledatelja na utakmicama, kad sam otišao bilo ih je u prosjeku 21 tisuća. Morali smo na starom stadionu dograditi jednu tribinu, a Ligu prvaka nismo smjeli igrati na svojem stadionu. Nego u rivalskom Lensu, koji nam je to jedva dopustio. Ali, to je taj normalni nogometni rivalitet, nije tu nikad bilo nekih većih problema. Tada je pokrenuta i ideja izgradnje novog stadiona, ovog aktualnog, koji je jedan od najboljih u Europi. S krovom, koji stadion pretvara u dvoranu za košarku, rukomet, tenis... Imao sam i tu svoju ulogu."

Ne, nije Vaha bio arhitekt, samo je bio autoritet čija se riječ slušala.

"Mi smo tada imali samo jedan trening uz stadion, a kako je Lille rastao bila je sve veća potreba za novim stadionom. To nije bogati kraj Francuske, bilo je tu dosta rudnika, radničkih obitelji, takav je bio i mentalitet kluba i grada. No, politika je bila važna. Bio sam obiteljski povezan s legendarnim Jacquesom Delorsom i njegovom kćeri, koja je bila gradonačelnica Lillea. Pokrenuli smo taj projekt i Lille je dobio ovaj stadion na kojemu će igrati i Dinamo."

DINAMO MORA BITI HRABAR

I koji nosi ime spomenutog Pierrea Mauroya, gradonačelnika, kojemu su zviždali i kojega je omiljenim napravio Vaha.

"Danas je Lille nešto drugo, klub koji ima privatne vlasnike, ulaže u igrače, u Školu, svoje mlade igrače skupo prodaje. Budžet je puno veći nego tada, ali jasno je da, ako nema rezultata, stižu problemi. To je uvijek tako. Međutim, Lille zadnjih godina drži razinu, stalno je u vrhu, u Europi, dovodi ozbiljne igrače i naravno da nema problema s novcem kao u moje vrijeme."

Ovaj Lille, koji će ugostiti Dinamo, djeluje nam igrački malo promjenjivo. Od loših partija do efikasnih i uvjerljvih pobjeda.

"Da, ova momčad igra promjenjivo. Gledao sam malo i ovu utakmicu protiv Paris FC-a, Giroud je zabio dva gola u pobjedi 4-2, ali bilo je i tu loših stvari. Mlada je to momčad, neki su igrači ozlijeđeni i Dinamo ima šanse u toj utakmici. Iako, bit će vrlo teško."

Svakako, Dinamu je u Francuskoj uvijek teško, a Lille je unaprijed proglašen kao najteži suparnik u Europskoj ligi. I utakmica u kojoj poraz, ne bude li izražen velikom razlikom, neće biti shvaćen kao tragedija. Uostalom, Lille je nedavno izgubio od Crvene zvezde.

"Izgubio je u Beogradu, ali morate znati i to da je Lille puno bolji na svom terenu, puno opasniji, konkretniji i uvjerljiviji. No, Dinamo je zadnjih godina pokazao da se može nositi sa svima u Europi, pokazuju to i rezultati, a to je utakmica u kojoj može puno više dobiti, nego izgubiti. Tako je treba i shvatiti. Istrčati bez ikakvog straha, hrabro, odlučno, s puno agresije, trke i discipline. Osim što bi mu bod(ovi) donijeli velike šanse za prolazak skupine, dobio bi Dinamo i na samopouzdanju, puno bi se toga pozitivnoga izvuklo iz takvog ishoda."

Potom se vratio na svoju epizodu u Dinamu.

"Mogu reći da sam bio uspješan, osvojili smo dvostruku krunu, Dinamo mi je ostao u prekrasnom sjećanju. I danas volim doći u Zagreb, imam dobar odnos s navijačima, s nekima koji su još u klubu, rado pričam o toj sezoni. Iako, uvijek to kažem, ne mogu prežaliti onaj poraz od PAOK-a, to mi je ostala teška uspomena. Uvjeren sam, da smo tada pobijedili, da smo prošli, da bismo napravili neki veliki europski rezultat. Ali, završilo je drukčije."

TREBA VREMENA, ALI DINAMO MORA IMATI REZULTAT

Koliko prati današnji Dinamo i ono što je napravio Zvonimir Boban u ovih nekoliko mjeseci?

"Nisam gledao puno utakmica, možda dvije ili tri. Ma, vidi se da tu ima kvalitetnih igrača, nije to sporno, ali stvarno treba vremena da bi se nova momčad uigrala. Puno je novih igrača, ne ide to preko noći. Boban je napravio taj potez, ljetni rez, otišlo je puno igrača, koji su tu bili godinama, koji su bili uspješni i glavni igrači. Odlučio se na takav potez, to je njegova vizija i logično je da ne može momčad odmah biti uigrana, imati automatizme, to će doći s vremenom. Evo, recimo PSG. Toliko su ulagali u momčad, doveli Messija i velike zvijezde, a tek kad su oni otišli, kad je momčad promijenila izgled, osvojio je PSG taj dugočekani europski naslov. Da, to je proces. Ali, isto tako, svi moraju biti svjesni da je Dinamo velik klub, najuspješniji na tim prostorima i da se uvijek očekuje rezultat. Da budeš najbolji, da igraš dobro i u Europi, osvajaš trofeje. Kao i u svim velikim klubovima."

Na Dinamovoj je klupi Mario Kovačević, koji je, kao i Vaha, iz Jablanice. Poznaje li ga i kako komentira njegov dosadašnji rad?

"Ne znam ga osobno, ali čuo sam da je iz Jablanice, da mi je zemljak. I da je mlad i talentiran. Kažem, osim ovoga što sam dosad vidio, ne mogu previše govoriti o tome kako radi, to će pokazati vrijeme. Ali, jedna stvar mi se ne sviđa i to ne bi smio raditi."

KOVAČEVIĆU, NE BJEŽI OD MEDIJA! MENE JE TO KOŠTALO

O čemu se radi?

"Vidio sam, pročitao, da ne daje izjave medijima, ne dolazi na press konferencije. A to je svojevrsni autogol! Znam po sebi, kasno sam shvatio da sam u PSG-u napravio pogrešku kad sam dvojici-trojici novinara zabranio ulazak u klupski kamp, kad nisam želio s njima komunicirati. Tada sam si potpisao presudu. Prošao sam kroz Dinamo, znam kako je to. Pobjeđuješ, igraš dobro, a opet nešto ne valja. Uvijek netko traži dlaku u jajetu, uvijek treba još bolje. I ja to ne osuđujem. Ima, naravno, onih zločestih medija, ali je i puno onih objektivnih, koji kritiziraju argumentirano i objektivno. Jednostavno, na takve se stvari u velikom klubu, a Dinamo to jest, moraš se s time znati nositi. Biti trener u takvom klubu ne znači samo razumjeti nogomet, znati taktiku, osnovna stvar je komunikacija. Sa svima! Medijima, ljudima u klubu, igračima, navijačima, trebaš znati dobro plivati u tom moru. Puno je tu ega, jakih karaktera, ambicija, klupskih i osobnih. Ali, ako se ne znaš nositi s kritikama, onda nisi za taj posao. Posebno, Dinamo je izgradio jaki imidž i izvan Hrvatske, gradio ga je godinama, a ovakvi potezi vrlo lako taj imidž mogu srušiti. Teško ga je izgraditi, ali lako srušiti. Zato poručujem Kovačeviću da ne radi na taj način, nije lako biti trener Dinama, to iziskuje puno vještina, koje nisu samo nogometne."

Za kraj, za koga će navijati Vaha u dvoboju u četvrtak?

"Ha, ostao bih neutralan, to su oba kluba, koja volim, koja su mi ostala u sjajnom sjećanju i u kojima imam prijatelje i uspomene. Želim sreću i Lilleu i Dinamu, a neka pobijedi onaj koji to zasluži igrom, tko bude bolji. I ovom prilikom pozdravljam sve u Zagrebu, u Dinamu, pamtim iz Maksimira samo lijepe stvari."