Dinamo je ostao silan i neslomljiv! Maksimir pamti veliku večer, pobjedu za rođendan novog prvaka

Dinamo je novi prvak, to se znalo već i prije utakmice! I okrunio je tu činjenicu pobjedom (2-1) protiv Varaždina, dakle, šampion je u novu eru startao – trijumfom. Ne uvjerljivim, ne dominantnim, ali tko će se toga sjećati. Pamtit će se da su Modri 26. travnja, na svoj rođendan u vitrine donijeli još jedan pehar! Imaju ispred Hajduka 15 bodova, četiri kola prije kraja!

Nije Dinamo na svojoj šampionskoj promociji igrom bio silan i neslomljiv kao nekad Građanski, nije bio ni onako ubojit kao većinu ovog proljeća, nije si za 115. rođendan priredio nezaboravan party niti je odsvirao rapsodiju. Ali, onog trenutka kad je završio Jadranski derbi remijem, kad više ni matematika nije mogla poremetiti poredak, kad su Dinamovi navijači već slavili naslov prvaka, nekako se ovakva partija i mogla očekivati. Jedno je željeti i morati, proslaviti ovaj dan uz sjajnu izvedbu i veliku pobjedu, preskočiti visoku letvicu koju su si u drugom dijelu sezone sami postavili, ali realnost je drugačija. Kad znaš da si prvak, kad znaš da igraš utakmicu o kojoj ti više ne ovisi sezona, glava i tijelo često reagiraju drugačije. Ali, treba dodati i još nešto u cijelu tu priču – nije Varaždin slučajno treći! I debelo u igri da tu poziciju zadrži do kraja prvenstva. Momčad Nikole Šafarića ima glavu i rep, zna što želi. I to se vidjelo i u Maksimiru.

Modra fešta, rođendanska i šampionska, traje u Zagrebu već dva dana, ne sumnjamo da će trajati na nekim lokacijama i do jutra, gotovo 15 tisuća ljudi na maksimirskim tribinama došlo je na prvi tulum prvaka. Bit će ih još do kraja sezone, sigurno. Mnogi u dresovima Građanskog, koreografija na Sjeveru također u tom tonu, veliki pljesak Dinamovim igračima, kad su istrčali na zagrijavanje. Cijelo je to slavlje trebalo samo 'zasladiti' pobjedom, ali tu nije sve išlo kako je zamišljeno.

Mario Kovačević poslao je na travnjak, kako je i najavio, momčad s nekoliko promjena. Valinčić umjesto Galešića, Perez Vinlöf umjesto Gode, Lisica na desnom krilu prije Bakrara. Izostanak Mihe Zajca pokrio je Marko Soldo. No, nije tu bilo previše tečnosti, najbolju priliku u prvom dijelu zakuhala je obrana Varaždinaca. Barać je krenuo ispucavati loptu, Beljo ispružio nogu i pogodio vratnicu. Bilo je još nekih pokušaja, ali Matej Vuk je bio bliže golu, njegov je udarac odlično zaustavio Livaković. Nije Dinamo igrao u ritmu pjesama sa Sjevera, navijačka 'play lista' bila je mnogo raznovrsnija od prezentacije na terenu.

Mijenjao je Kovačević već na poluvremenu, umjesto Solde ušao je Vidović. Valjda prvi ove sezone vidjeli smo tandem Stojković – Vidović u 'centrali', kao dvije osmice, ono što bi, na neki način, u Maksimiru mnogi i voljeli gledati. I upravo su njih dvojica odigrali najbolju akciju na utakmici. Stojković je svojom poznatom dubokom loptom pronašao Vidovića, on odigrao povratnu, a tamo je bio Beljo, koji opet nije promašio. Eto ga već na 29, sad je dostigao i Gorana Vlaovića! Trpa i trpa, ne staje, ispred njega, gledajući povijest HNL-a sad je samo Eduardo, koji je u sezoni zabio 34 pogotka.

Inače, Stojkovića su Varaždinci dobro izolirali, ali je ipak imao prste u dva gola. Prvo je, s igračem na leđima, sjajno proslijedio loptu za Mišića, koji je krenuo prema vratima i s 20-ak metara pogodio od grede! U kratkom roku već drugi njegov gol za Dinamo, tko se tome donedavno mogao nadati. Bio je to pogodak za 1-0, tad se očekivalo da se otvorila 'pipa' i da će Varaždin sam po sebi kapitulirati. Međutim, baš suprotno, to i jest ta snaga Šafarićevih dečki, skupili su glave, zaigrali bolje i uskoro izjednačili. Ubacio je Maglica s desne strane, Boršić je iskoristio neopreznost Domingueza i Valinčića i glavom matirao Livakovića. Bila je to ozbiljna prijetnja da će gosti pokvariti taj veliki slavljenički dan Modrih.

Ušao je u igru nakon dugo vremena i Ismael Bennacer (imao je i priliku, koju je obranio Silić), što je tek jedna ne previše važna fusnota ove utakmice, a onda je uslijedila ta opisana akcija za Beljin pogodak. I, pokazalo se, za pobjedu. Sama izvedba, barem kad je Dinamo u pitanju, neće se dugo pamtiti, ali sve ostalo bilo je za dugo sjećanje. Atmosfera, rođendan, još jedan naslov prvaka, još jedan Beljin rekord.

Na kraju kad se sve zbroji, za ostatak HNL-a, Dinamo je ipak ostao silan i neslomljiv! Prvi su, prvi sad! A onda je krenulo i slavlje s navijačima, tribine su pjevale, igrači skakali zagrljeni podno tribine. Što su sve prošli jesenas, da im je netko ovo ponudio, plus 15 četiri utakmice prije kraja...

Dinamo – Varaždin 2-1

Strijelci: 1-0 Mišić (48., Stojković), 1-1 Boršić (51., Maglica), 2-1 Beljo (81., Vidović).

Stadion: Maksimir (Zagreb). Gledatelja: 14356.

Glavni sudac: Antonio Melnjak (Rijeka). Pomoćnici: Luka Pajić (Rijeka), Kruno Šarić (Županja). Četvrti sudac: Oliver Romić (Osijek). VAR: Tihomir Pejin (D. Miholjac). AVAR: Ivan Matić (Osijek).

Žuti kartoni: Valinčić (Dinamo); Tavares (Varaždin).

Crveni kartoni: /.

Dinamo (4-3-3): Livaković - Valinčić (70. Galešić), Dominguez, McKenna, Perez-Vinlöf (56. Goda) - Stojković, Mišić, Soldo (46. Vidović) - Lisica (56. Bakrar), Beljo, Hoxha (75. Bennacer). Trener: Mario Kovačević.

Varaždin (3-4-2-1): Zelenika - Tepšić, Barać, Lesjak (81. Mladenovski) - Maglica, Marina (81. Ilinković), Duvnjak (58. Tavares), Boršić - Vuk, Mamić (81. Puclin) - Latković (68. Canjuga). Trener: Nikola Šafarić.