P. ZobecUnatoč neprekidnom granatiranju, Simeoneov 'beton' ostao je čitav
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 04.03.26. | 11:00
Sasvim legitimna taktika na koju bi se odlučili i treneri s puno ofenzivnijim nogometnim svjetonazorom. Taktika koja je, konačno, donijela uspjeh. Mogu se sada u Barceloni ponositi - imaju i zbog čega - na svoju igru, na činjenicu da im je trebao tek još jedan pogodak da izbore produžetke protiv jedne od najtvrđih europskih momčadi, ali "skoro" se u nogometu i dalje ne vrednuje.
Sa šljemom na glavi i markerom u rukama, Diego Simeone je pojašnjavao nacrt svojim igračima:
„Gospodo, radimo armirano-betonsku konstrukciju. Debeli, nosivi zidovi, bez prozora. Ako nas probiju, onda kopamo još dublje. Ako treba i drugu etažu ispod zemlje“.
„Šefe, a što ako zabijemo?“, začuje se tihi glas iz pozadine.
„Čuj, ako zabijemo…“, udari se po čelu argentinski stručnjak.
„Mislim da me niste sasvim razumjeli. Estetika nas, dečki, ne zanima. Ovo nije Gaudi, ovo je bunker. Neprobojan, hermetički zatvoren i dobro ukopan“, procijedio je Simeone kroz zube u predvečerje uzvratnog kup-okršaja u kojem je njegov Atletico branio 4-0 iz prve utakmice protiv Barcelone.
Sasvim legitimna taktika na koju bi se odlučili i treneri s puno ofenzivnijim nogometnim svjetonazorom. Taktika koja je, konačno, donijela uspjeh. Mogu se sada u Barceloni ponositi - imaju i zbog čega - na svoju igru, na činjenicu da im je trebao tek još jedan pogodak da izbore produžetke protiv jedne od najtvrđih europskih momčadi, ali "skoro" se u nogometu i dalje ne vrednuje.
Trud katalonskih igrača je unatoč ispadanju zaradio lovorike, jer, treba naglasiti, Barça je odigrala nadahnutu utakmicu. Lamine Yamal je svako primanje lopte shvaćao kao izazov u kojemu mora predriblati pola obrane Madriđana, Raphinha je neumorno radio i otvarao koridore, Pedri razigravao, Cubarsi čistio kontranapade, a sakupljači lopti – briljirali. Svaki od klinaca uz linije igrališta je demonstrirao munjevitu brzinu u vraćanju lopte svojim igračima, a svojim su zavidnim refleksima omogućili da efektivno vrijeme utakmice bude visoko. Ako se radi o dječacima iz Barçine La Masije, onda u klubu ne moraju strahovati; u dvorištu i dalje uzgajaju okretne, brze i pametne igrače.
Talenti iz omladinskog pogona su impresionirali i na terenu. Jedva punoljetni Marc Bernal je iskazao nevjerojatnu mirnoću na lopti, osjećaj za igru, ali i za gol - iako mu to nije primarna uloga. Bernal je, naime, defenzivni veznjak koji je preko godinu dana bio izvan terena nakon što su mu nastradali ligamenti koljena. Ozljeda je stigla u najgorem mogućem trenutku, taman kad se počeo pojavljivati u prvoj momčadi. Trener Hansi Flick dao mu je povjerenje u trenutku kada mu je trebao tehnički potkovan igrač koji zna iznijeti loptu, a koji je i taktički odgovoran. Igrač rođen 2007. godine mogao je biti heroj; zabio je dva pogotka u maniri rasnog golgetera, ali na kraju nije bilo dovoljno.
„Zadovoljan sam igrom, ali ne i time da nismo uspjeli doći do finala. Dogodilo se ono što smo očekivali, da će nam nedostajati jedan gol. Bili smo umorni na kraju, ostaje gorko-slatki osjećaj. Ali igrali smo jako dobro i s ovom glađu i ovim zamahom možemo postići velike stvari“, rekao je Bernal koji je zaradio palac gore, usprkos porazu Barçe.
REUTERS/Albert GeaZaradila ga je i čitava momčad Atletica. Neumorno se braniti svih 90 i kusur minuta je nevjerojatno zahtjevno. Fizički, jer nemaš vremena predahnuti budući da se prazni džepovi terena moraju pokrivati, pa onda i mentalno - treba biti psihički otporan na činjenicu da ćeš cijelu utakmicu loptu dotaknuti tek nekolicinu puta.
„Znali smo da dolazimo na težak teren. Oduzeli su nam vrijeme koje nam je bilo potrebno za igru. Kod kuće smo imali to vrijeme. Tada smo igrali s većim intenzitetom. Zato smo postigli četiri gola. Sada je bilo teže. Ali odlazimo radosni i s velikim naporom što znamo kako patiti. To je dio ovog natjecanja kada je u pitanju dvoboj. Rekao sam Flicku da su igrali briljantno. Nadam se da ćemo se sresti u četvrtfinalu Lige prvaka. Mislim da sam danas, pri rezultatu 3-0, rekao: ‘Ovo je Atletico!’“, naglasio je nakon prolaska Simeone.
Njegov kolega Flick nije želio glorificirati ispadanje iz Kupa.
„Razočaran sam jer smo imali mnogo prilika za postizanje više golova, ali smo odigrali sjajnu utakmicu. Ponosan sam na svoje igrače, ali razočaran. Dali su sve od sebe, bili su fantastični. Učinili su sve što su mogli“.
Barcelona je na koncu zaradila pljesak, jer je igrala „na pravi način“. Atletico je, međutim, dobio finale Kupa jer je igrao koliko mu je trebalo. U ovom dvoboju je prošla otpornija momčad koja je dojmovno bila osjetno skromnija, no okiti li se na kraju trofejem, tko će to uopće pamtiti. Simeoneva taktika je poslužila svrsi, njegovi igrači su izlili dovoljno betona. I do kraja večeri, unatoč neprekidnom bombardiranju, beton je ostao čitav.
.jpg.webp)
