Ulice ga nikada neće zaboraviti, ali njegova avantura u portugalskom gigantu došla je do svojeg kraja

Teško je prebrojati sve igrače koji su ostvarili velike igračke karijere, ali su usprkos svemu mogli ostvariti puno više. Sve one koji su bili silno talentirani i koji su se na zelenim travnjacima ponašali kao na betonskom školskom igralištu. Sve one koje su navijači nerijetko obožavali i koje ulice nikada neće zaboraviti.

Hatem Ben Arfa, Michu, Jay-Jay Okocha, Andrej Aršavin, Kevin-Prince Boateng, Dimitri Payet… Takvih igrača ima 'na bacanje', ali prethodno navedeni su oni najpoznatiji. Ipak, mjesto na tronu rezervirano je za Adela Taarabta, danas 33-godišnjeg Marokanca koji je svojevremeno žario i palio u dresu QPR-a. Njegovu sezonu 10./11. u Championshipu će netko teško nadmašiti. U 44 nastupa skupio je 19 pogodaka i 21 asistenciju, a svi silni bicikli, tuneli, rolice… Taarabt je igrao kao da je lik iz PC igrice, a da ga oni najvičniji klinci kontroliraju na joysticku.

Taarabtu su nakon te sezone predviđali transfere u najbolje svjetske klubove. Navodno su ga mnogi zaista htjeli dovesti, ali čim bi se malo zagrebalo ispod površine, odmah bi se interes tih istih velikana ugasio. Koliko je Marokanac bio dominantan na terenu palo bi u drugi plan, jer on bi nerijetko poslije sjajna dva poluvremena još bolje i ono treće.

Često bi ga fotoobjektivi ulovili u noćnim izlascima, Harry Redknapp okarakterizirao ga je najgorim profesionalcem u svijetu nogometa, a povrh svega je bio i veoma sklon debljanju zbog čega njegove izvedbe nisu bile konzistentne.

Poslije QPR-a, u kojeg je stigao nakon što se nije uspio nametnuti za minutažu u Tottenhamu, na posudbu je otišao u Fulham. Potom je odlučio napustiti Otok, jednu sezonu proveo je u Milanu, da bi ga prije sedam godina klub čiji je vlasnik nekoć bio Bernie Ecclestone besplatno pustio u Benficu.

Prva sezona bila je zaborav, nakon čega se otisnuo u Genou gdje bi tek na momente pokazao kako 'nije zaboravio igrati nogomet' pa su mu u portugalskom velikanu odlučili dati još jednu priliku. Tehnički sjajno potkovanim igračima igrati za klub kao što je Benfica može biti samo san, jer u Portugalu se uglavnom protiv njih svi zatvore pa ti kreativci iz sredine vezne linije dodatno dolaze do izražaja.

Taarabt je u sezoni 18./19. bio uglavnom rezervna opcija, ali s vremenom mu je nogomet – što su mnogi mislili da se nikada neće dogoditi – postao glavna životna zanimacija, a motiviranom i posvećenom Taarabtu potom nije bilo teško izboriti se za mjesto u momčadi.

Posljednje tri godine bio je standardan, kreativac iz dubine, spoj iskustva i talenta. Mali komadić magije. Taarabt je igrao sjajno, iako to njegovi brojevi i nisu tako zorno oslikavali.

Ova godina trebala mu je biti posljednja u dresu Benfice, ali u klubu su ipak odlučili krenuti nekim drugim smjerom. Prebačen je Marokanac, zajedno s Gabrielom Piresom, u B momčad Benfice, a ako ne uspiju do kraja prijelaznog roka pronaći novi klub, ugovor će im vjerojatno biti prekinut.

Seferović i Pizzi su također na izlaznim vratima kluba, Befica je već dovela zamjene za sve one koje uskoro misle transferirati (ili otpustiti), a povrh svega su uspjeli zaraditi oko 70-ak milijuna eura. Naravno, bilanca ne bi bila toliko dobra da nije bilo prodaje Darwina Nuneza, a baš to je smjer kojem Benfica želi nastaviti ići. Kao zamjena za Urugvajca stigao je Petar Musa, a on bi se sa Romanom Jeremčukom trebao boriti za mjesto prvog napadača u nadolazećoj sezoni. Taarabta mijenja Enzo Fernazdez, Pires ionako nikada nije bio prvotimac, dok će umjesto Pizzija igrati David Neres koji je doveden iz Šahtara za skromnih 15-ak milijuna eura.

Što se tiče Marokanca kojeg 'ulice neće nikada zaboraviti', on je ovog puta – vjerojatno po prvi put u svojoj karijeri – osjetio kako je to biti prekobrojan zbog čistog nogometa, a ne nekih 'izvanškolskih aktivnosti' zbog kojih je ranije često odlazio na hlađenje.

Njegova avantura u Benfici je završena, novog poslodavca će sigurno lako pronaći, a priče oko odlaska u SAD ili Emirate nisu toliko učestale budući da mu je cilj prvo se pomiriti s izbornikom Halilhodžićem, a onda dobiti poziv u reprezentaciju za SP u Katru.

Zasad nije poznato gdje će nastaviti karijeru, ali dres Benfice više neće oblačiti. Igračina je bio Adel, jedan od onih koje djeca na igralištu kopiraju i čiji su se magični golovi, asistencije i driblinzi mali milijun puta ponovili na Youtubeu. Nažalost, prilikom njegovog spomena će u svakoj priči biti 'ali', a da toga nije bilo, danas bismo vjerojatno o njemu pričali kao jednom od najboljih nogometaša svijeta.

Ali, to ipak nije slučaj. A mogao je biti…