Učio je od Júlija Césara i Handanoviča, na vratima Vatrenih uvijek je blistao, a iako je odlaskom iz HNL-a mnoge iznenadio, Dalić povjerenje u njega nikada nije izgubio

Ni najvećem nogometnom laiku ne treba predugo objašnjavati zašto je vratarska pozicija najnezahvalnija u svakom momčadskom sportu. Napadače se pamti po golovima, veznjake po asistencijama i driblinzima, braniče po kontinuitetu i sigurnosti, dok se većinu vratara uglavnom pamti po kiksevima. Nebitno jesu li dosegli zvjezdane visine ili su cijelu karijeru proveli igrajući na nacionalnoj razini, pravi su sretnici oni koje pučanstvo pamti po čudesnim obranama i po njihovim najboljim izvedbama. Istina, velika je to nepravda, ali nismo mi ti koji su određivali ‘pravila’.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Iako u nogometu može egzistirati još 'ohoho' godina, već je sada prilično jasno kako će Ivica Ivušić biti jedan od rijetkih sretnika čije će kvalitete i sjajne obrane jednog dana biti u prvom planu, dok će se sve one situacije u kojima je možda mogao bolje reagirati ipak malo gurnuti pod tepih. Da ne bi bilo zabune, ne znači to da je Ivica najbolji na svijetu, već da su njegovi najviši trenuci bili puno upečatljiviji od onih najnižih. Primjera radi, sjajni vratari poput Lorisa Kariusa i Paula Robinsona nisu takve sreće…

Ivica Ivušić član je reprezentacije posljednje tri godine. Iako svaki igrač za života pamti svoj debi za izabranu vrstu, 29-godišnji Riječanin će jednog dana svojim unucima moći ispričati stvarno zanimljivu priču o tome što se sve izdogađalo kad je baš on prvi put stao na gol Vatrenih. Dominik Livaković ozlijedio se neposredno prije kvalifikacijskog ogleda za SP 2022 protiv Slovaka u Bratislavi, a zbog sjajnih izvedbi na golu Osijeka Zlatku Daliću nije bilo teško poručiti Ivušiću kako će baš on uskočiti u rukavice neupitne jedinice Vatrenih. Iako je u tom ogledu Hrvatska bila veliki favorit, najveću ocjenu na kraju susreta zaslužio je - Ivica Ivušić! Njegove su obrane, naročito pred sam kraj utakmice, bile zlata vrijedne, a sve to, baš kao i ono što je napravio na Parku prinčeva godinu i pol dana kasnije protiv tada aktualnih prvaka svijeta, nešto je što mu Zlatko Dalić nije nikada zaboravio.

Detalj s utakmice protiv Francuske na kojoj je bio jedan od najboljih pojedinaca na terenu. Foto: EXPA/Pixsell

Iako je kao klinac od 14 godina dobio poziv od Intera čiji je član bio šest godina, Ivušić je netko tko je zaista u karijeri prošao put preko trnja do zvijezda. Ili u njegovom slučaju preko šljunka do zvijezda, jer upravo je šljunak na Brnasima mjesto gdje je sve počelo. Zanimljivo, kao mlađi pionir, dakle prije nego što je u školi dobio predmete kao što su fizika i kemija, Ivica je iz Rijeke otišao na posudbu u Halubjan gdje je branio za kadete. U toj dobi razlika od tri godine je ogromna, ali Ivušić je među starijim dečkima, koji su tada taman kretali u srednju školu, još tada pronašao način kako da zablista. Budući da je njegov napredak bio nevjerojatno brz, vijest koja je stigla par godina kasnije da će postati Nerazzurro na Viškovu nikoga nije iznenadila. Jednostavno, od njega se to i očekivalo.

U Interu je imao prilike učiti od tada ponajboljih vratara svijeta, Júlija Césara i Samira Handanoviča, da bi onda kad je došlo vrijeme da napravi iskorak u seniorskom svijetu, usprkos nekoliko ponuda iz Serie C, odlučio prihvatiti poziv Istre 1961 gdje je dvije i pol godine skupljao iskustvo. Dobrim obranama zaradio je poziv Olympiacosa, ali kako u Grčkoj nije imao status kakvom se nadao, nakon samo pola godine, u ljeto 2018., kao slobodan igrač prešao je u Osijek.

Hrvatska prošla u finale nakon 11-eraca, Ivica Ivušić junak Vatrenih!

OCJENE - Hrvatska: Kad nije Livi onda je Ivi! Hrvatska za Euro sprema isti recept

Heroj Ivušić: "Subašić i Livaković su ovo napravili na važnijim turnirima, ali čast mi je bila obraniti penale"

Kad je došao u Gradski vrt, Ivica Ivušić je bio – treći vratar! Marko Malenica držao je jedinicu, njegova prva zamjena bio je Krševan Santini, a mladom riječkom vrataru u tom trenutku nije bilo druge nego spustiti glavu, naporno raditi i čekati svoju priliku. Godinu dana trebalo mu je da postane prvi vratar Osijeka, a iako navijačima nije najbolje sjela Skenderova odluka da domaćeg dečka Marka Malenicu prebaci na klupu, kasnije se ispostavilo kako je današnji trener Širokog Brijega napravio fenomenalan potez. Ivica je u Osijeku sazrio, postao ponajbolji vratar lige, reprezentativac, a onda je u siječnju prošle godine za dva milijuna eura svoje talente odnio na Cipar.

Iako tamošnja liga rapidno raste te se nerijetko klubove s Cipra može pogledati u grupnim fazama europskih natjecanja, taj je transfer mnoge iznenadio. No, ne može se reći da je Ivušićeva odluka bila pogrešna. Velikoj većini njegove izvedbe na golu Pafosa prolaze ispod radara, ali ne i Zlatku Daliću koji na riječkog vratara i dalje računa kao kad je bio svima 'na oku'. Za to povjerenje Ivica se izborniku odužio ove subote kad je u raspucavanju obranio tri jedanaesterca Tunisu i Hrvatsku odveo u finale ACUD Cupa. U redu, nije finale SP-a, ali ne treba ni umanjivati ono što je Ivica napravio.

Iako je navikao da su svjetla reflektora najčešće uperena u druge, svaki put kad je izbornik odabrao upravo njega, Ivušić je – isporučio. Nije baš da su dosad postojale neke velike poveznice između Tunisa i Hrvatske, ali nakon subotnje predstave u Kairu, Ivica Ivušić postao je prva.

Prvi od tri jedanaesterca koje je obranio u raspucavanju protiv Tunisa. Foto: REUTERS/Amr Abdallah Dalsh

Hrvatska će tako u utorak snage odmjeriti s Egiptom, a iako je Ivica Ivušić najzaslužniji za plasman u finale, on će ponovno bez ikakve ljutnje prepustiti mjesto na golu nekom drugom. Ovog puta Labroviću i Kotarskom, tako je barem izbornik najavio. No, ako na Euru u Njemačkoj, ne daj Bože, s Livakovićem bude nešto ‘zapelo’, Ivušić će sasvim sigurno biti spreman uskočiti. I opet isporučiti.

Slovaci, Francuzi, Tunižani… Svi su se oni imali prilike upoznati s kvalitetama Riječanina koji još uvijek nije dočekao nastup za prvu momčad ‘svojeg’ kluba. Ali, za to još ima vremena. Kako u Halubjanu nitko nije bio šokiran kad je prešao u Inter, isto tako nitko neće pasti sa stolice kad se jednog dana odluči vratiti kući. Ciparsko sunce je prekrasno, ali svakodnevno ispijanje kava u Infinityju ipak nema cijenu.