T. NičotaU Dinamu trebaju stalno gledati ovu sliku. A Kovačević konačno ispuniti obećanje!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 21.09.26. | 08:00
Pobjeda (3-2) protiv Lokomotive Modrima je donijela malo mira, ali ni približno nije riješila probleme. Sad je na Kovačeviću da u stanci resetira momčad i u nastavku predstavi navijačima bolji Dinamo
Mario Kovačević na klupi Dinama dočekao je još jednu reprezentativnu stanku, s vrha HNL-a će ući nakon nje (10. listopada) u Derbi na Poljudu. Ima aktualni Dinamov trener toliko kredita da ni ova kriza nije ostavila traga na njegov status. Njegova je momčad u nedjelju pobijedila Lokomotivu (3-2) u jednoj dramatičnoj utakmici, koju je obilježio sudac Patrik Kolarić, isključio kapetana Josipa Mišića i čakovečki sudac pretvorio je sam sebe u prvo ime te utakmice. A Dinamu svakako dao povoda da u njega upre prstom i da ga u Maksimiru spominju još koji dan. Međutim, to ne smije i ne može maknuti fokus s onoga čime bi se u Dinamu, Kovačević prije svih, u ovoj stanci trebali posebno baviti.
U srijedu je Mario Kovačević, nakon onog mršavog remija (0-0) protiv Hapoela u Europskoj ligi, uz jedan udarac na gol i više od pola utakmice u bunkeru, poručio kako je prezadovoljan bodom s obzirom na stanje u momčadi, da je bod u Europi protiv 'odlične momčadi koja je bila blizu Lige prvaka' uvijek dobar. Ne objasnivši pritom čija je krivnja što je momčad u takvom stanju. Tri dana kasnije nastala je ova naslovna fotografija, Dani Olmo i Dominik Livaković zagrljeni nakon Barcelonine pobjede u Sevilli.
"Jao, kakva fotka. Njih su dvojica zajedno igrala u Dinamu, gradili snagu i veličinu ovog kluba na europskoj karti, a sad zajedno igraju u Barceloni. Stvarali respekt prema Dinamu u svim natjecanjima! A sad je uspjeh igrati 0-0 s Hapoelom? Kakav flop", pomisli čovjek gledajući Danija i Livija i lagano još jednom zaključi koliko su tanki maksimirski alibiji, da Dinamo apsolutno vrijedi više od toga što pokazuje pa i onoga što je četiri dana poslije pokazao protiv Lokomotive.
"Dobro smo ušli u utakmicu, imali smo tih 3-1, prvih sat vremena bili smo dobri. A onih zadnjih pola sata ne želim ni komentirati.", zaključio je Kovačević i propustio komentirati baš ono što je najviše trebao komentirati. Jer, nakon crvenog kartona Dinamo se raspao, bio je to strašan nered u igri, Lokomotiva je držala Modre za vrat, bila na korak do izjednačenja više puta. Spašavali su Kotarski, greda, Galešić..., Dinamov kazneni prostor bio je minsko polje za Dinamove igrače, kao da će svaki tren eksplodirati. Nije, srećom po Kovačevića i Dinamo, ostalo je 3-2, nešto se lakše diše u Maksimiru, pobjeda jest donijela malo mira, ali ni približno nije riješila probleme. Ima ih na svakom koraku, u svakom dijelu momčadi, na klupi također. I zato je najgore za Dinamo ako će ta pobjeda zavarati Kovačevića, stožer, igrače, ako će se tih zadnjih pola sata sakriti 'pod haljinu' očajnog Kolarića.
"U stanci ćemo raditi na poboljšanjima u svim segmentima igre, pogotovo u obrani. Imamo dosta reprezentativaca, koji neće biti s nama, no drago nam je da su u reprezentaciji, neka odrade svoje obveze. A imamo i puno igrača, koji su došli kasnije, koji sad još nisu bili potpuno spremni, kad oni uđu u formu, bit ćemo još jači, bolji. Vjerujem, siguran sam da će Dinamo nakon stanke biti kvalitetniji i bolji. Iza nas je težak period, puno utakmica, momčad se ponovno mijenjala, neki igrači trebaju prilagodbu, u ovoj stanci naporno ćemo raditi da bismo nakon nje bili spremni.", poručio je Kovačević, stalno naglašavajući negativu koja vlada oko kluba, pričajući o nekima 'koji želi da se sve raspadne'.
Previše nekih floskula i čudnih objašnjenja, premalo samokritike, to smo već napisali i nakon Hapoela, a poanta priče je vrlo jednostavna. Kovačević i svi u klubu moraju stalno gledati spomenutu fotografiju Olma i Livakovića, stalno je imati pred očima. Ona sama za sebe govori kakve uvijek moraju biti ambicije Dinama, kakvi su igrači ovdje igrali i gdje su sad i koliko su podignuli letvice, kako se ne smije zadovoljavati prosjekom. Izazovi nakon stanke su veliki, ali očekuju se pobjede!
Hajduk, Anderlecht, Slaven Belupo, Rijeka, NEC, dva tjedna, pet utakmica u kojima Mario Kovačević napokon mora ispuniti obećanje o kojemu slušamo još od kraja prošle sezone. O Dinamu koji će biti bolji, kvalitetniji, ubojitiji, o Dinamu koji ima gard, pobjednički mentalitet, koji se ne zadovoljava polovičnim uspjesima i koji ne snizuje kriterije. Konačno, očekujemo Dinamo koji uči na vlastitim greškama i ne ponavlja ih iz utakmice u utakmicu. Možda je nerealno očekivati da će se sve to tako radikalno promijeniti u samo tri tjedna, no, Mario Kovačević stavio si je taj teret na ramena i na njemu je da taj 'teret' i donese do cilja. Neka mu Olmo i Livaković, u Barceloninom dresu, budu vodilja kako Dinamo treba izgledati i čemu težiti! Alibiji i 'bijeli miševi' zbogom, sad je vrijeme za igre i rezultate, od pustih obećanja bez efekta već su svi umorni.