Tvornica Zlatnih lopti: Škola koja je stvorila Figa i Ronalda

Sportingov veliki rival Benfica također ima impresivnu nogometnu školu čija izgradnja koštala je 15 milijuna eura, ali taj svjetlucavi, novi, blješteći kompleks teško se može usporediti s ruralnim kampom Sportinga u Alocheteu. Možda zato što vam u njemu kavu koja košta pet kuna služi stariji gospodin sa savršenim tenom u potkošulji, ali prije zato što je to mjesto bez ekstravagancije – u kojem se živi isključivo nogomet.

Treneri se svake nedjelje uvečer skupljaju oko malenog TV-a kako bi pogledali sažetke portugalskog prvenstva i planiraju što će raditi idući tjedan u prostoriji u kojoj se spajaju hodnici u kojima su djetinjstvo proveli igrači poput Cristiana Ronalda ili Luisa Figa.

Obojica su započeli karijeru na tom mjestu, ni s čim u džepu osim ambicija, a danas su obojica milijunaši, osvajači Zlatne lopte i imaju garaže pune trofeja, a njihovi murali danas oslikavaju zidove akademije u kojem su napravili prve korake.

„Gledajte, Leo Messi je frik, čudo prirode, jedan od najboljih koji su ikad igrali, ali ono što je Cristiano Ronaldo morao učiniti da bi došao na njegovu razinu, govori puno više o njemu,“ započeo je Miguel Miranda, koordinator golmana na akademiji.

„Došao je s otoka i nije imao ništa, bio je mršav dječak s puno loših navika, a danas je kompletan igrač – zvijer!“

„Njegov uspjeh koristimo kao primjer u svakoj prostoriji ovog kompleksa, u učionici, na satovima psihologije i u svlačionici, žrtvovao je svoju mladost da bi došao tu gdje je danas.“

Na šest trening terena akademije svakodnevno rastu neki novi Figo, Ronaldo, Nani, Quaresma…

„Mi smo ovdje specijalisti za krila koja ohrabrujemo da napadaju izolirane bekove. Treneri limitiraju broj dodira središnjim igračima, uvijek ih ohrabruju da šalju loptu na krilo, a oni pak imaju potpunu kreativnu slobodu, mogu dotaknuti loptu koliko puta žele kako bi nešto kreirali sa širokih pozicija,“ kaže Miranda.

„Dolaze nam najtalentiraniji krilni igrači iz države, želimo ih pretvoriti u igrače koji koriste mozak i igraju kreativno i pametno, a ne mašine kojima napuniš baterije i pustiš ih da kopaju.“

„Možda zato i imamo toliko uspjeha s ofenzivnijim pozicijama. Na Euru se to jasno vidjelo, imali smo deset igrača u momčadi koja je u Francuskoj postala prvak Europe, od osmorice koji su započeli u finalu, čak petorica bili su napadači, a još dvojica koji su ušli u igru su bili krila. Želimo da se naši igrači slobodno i kreativno izražavaju na terenu, obožavamo takve klince.“

Sporting je 2002. godine postao prvi portugalski klub koji je otvorio nogometnu akademiju, već od prvih dana svoje igrače uče igrati u tradicionalnom 4-3-3 sustavu, klince već od najranije dobi prilagođavaju na igranje u njemu… No nisu njegovi robovi, mnogi treneri odlaze na doškolovanje u Barcinu La Masiju ili Ajaxov De Toekomst i vještine koje usvoje implementiraju u treninge.

Igračima daju šansu dok im se tijelo razvija, neće odustati od nekog dok ne prestane rasti, kaže Miranda.

„Pregledavamo dječake na sistematskom svaka tri mjeseca, provjeravamo im kožu za akne, te kako im se razvijaju zglobovi i koljena dok rastu. Svaki igrač mora biti na određenoj razini kad sazrije. Ako se igrač ne razvija po našim standardima i u skladu s vlastitim godinama, otpustimo ih. Više volimo žgoljave, neprilagođene tinejdžere koje možemo oblikovati od gotovih proizvoda. Cristiano je ponovno savršen primjer za to, ne želimo da budu profesionalci s 14, nego kad napune 20.“

Sportignov dugogodišnji šef omladinske škole, Aurelio Pereira, čovjek koji je otkrio Figa, Paula Futrea, Simaa Sabrosu, Joaa Moutinha, Cedrica, Ricarda Quaresmu i Nanija, između ostalih u moru svih tih zvijezda ipak najradije ističe Cristiana Ronalda kao svog miljenika.

„Kad je došao znao je navući utege na gležnjeve i utrkivati se s automobilima uz cestu nedaleko naše akademije,“ ispričao je suznih očiju prisjećajući se Ronalda.

„Čim uspostavimo kontakt s nekim igračem, dovedemo ga u akademiju,“ objašnjava Pereira. „Uzrok smo velike promjene u njihovim životima pa se trudimo pokrpati rupe i u sportskom i u ljudskom razvoju. Najprije želimo otkriti što su im snage, a što nedostaci i na prvim treninzima usredotočeni smo na to.“

„Istovremeno pokušavamo se pobrinuti da se razvijaju kao ljudi, ne jedino kao sportaši,“ dodao je.

Engleski reprezentativac Eric Dier proveo je osam godina u klubu prije nego što se vratio u Tottenham Hotspur i potvrdio je baš to.

„Odgoje te kao pristojnog čovjeka punog poštovanja, nikad se nitko ne ljuti na tebe i nikad se nitko ne dere. Odličan igrač za njih je onaj koji zna prepoznati vlastitu pogrešku i otkloniti je.

„Kad sam se vratio u Englesku prvi put sam svjedočio kako trener otpušta nekog igrača jer radi pogreške. Pokušavaju ih ispraviti doslovno usred utakmice, deru se uz aut-liniju, govore ti gdje da ideš, što da radiš… U Portugalu trener sjedi na klupi cijelu utakmicu i ne kaže ni riječ, samo te pusti da igraš. Želi da sam shvatiš što si krivo napravio i tako te uči da bolje razumiješ nogomet. Za mene igrač nije loš kad pogriješi, nego kad to napravi dvaput.“

Sportingovi treneri veliku pažnju pridodaju privatnom životu svojih igrača i žele ih što više uključene u rad kluba kako bi ih lakše držali pod kontrolom.

„Ispravne dijete i dobar san ključni su za razvoj, a ispravan životni stil ima ogroman utjecaj na to kako netko igra. Kad igrači pravilno žive, sve drugo im polazi za rukom. Želimo ih razviti kao ljude, a tek onda kao igrače.“

Ovdje je Figov primjer puno bolji budući da je već završio karijeru, nakon sjajne nogometne karijere, bivši igrač Sportinga, Barce, Reala i Intera, uspješan je i kao nogometni funkcioner, govori pet jezika, ima nekoliko restorana u Portugalu, predsjednik je humanitarne zaklade koju vodi Inter, čak se kandidirao za predsjednika Fife.

Spomenuli smo kako njegov mural oslikava jedan od zidova akademije, a na njemu je i dres portugalske reprezentacije s potpisima svih reprezentativaca koji su prošli Sportignovu školu. Danas su svi oni velika nogometna imena koji su do svog uspjeha došli utjelovivši četiri riječi koje su naučili prvi dan kad su zakoračili na teren Sportingove akademije - trud, predanost, posvećenost, slava.

(foto: Action Images)