Turski Leicester - na ljeto doveli 13 besplatnih igrača, sada ruše dominaciju istanbulskih velikana

Neminovnu usporedbu Leicesterove šampionske sezone i glavnih protagonista ove priče odmah ćemo počistiti s dnevnog reda. Unikatna godina 'Lisica' - predvođenih Vardyem, Mahrezom i Kanteom - od te 2016. glavna je referentna točka za poredbu s nekim novim, potencijalno velikim, sportskim iznenađenjem.

Upravo takvu sezonu, moguće i fascinantniju, igraju nogometaši Sivasspora, trenutno vodeće momčadi Super lige. Ekipa je to koja je lani imala tek četiri boda više od zone ispadanja u drugoligaško društvo, a niti godinu dana kasnije na gostovanju srušila Beşiktaş (2-1) i potvrdila namjere iz jesenskog dijela aktualne sezone - prvo mjesto i osvajanje prve titule prvaka jednog kluba van Istanbula nakon točno deset godina i jednako neočekivanog naslova Bursaspora.

Kolika je dominacija giganata s Bospora - Galatasaraya, Fenerbahçea i kluba Domagoja Vide - najbolje oslikava činjenica da je pored njih naslov pobjednika Super lige uzimao još samo Trabzonspor. Posljednji put 1984. godine.

Ali čini se kako je ovo "ta godina" za klub iz Sivasa.

Grad je to poprilično bremenite, u relativno novije vrijeme, tragične povijesti. Štoviše, ne samo grad, nego i sam klub od začetka je rastao na temeljima patnji svojih mještana. Naime, Sivasspor je kao klub nastao 1967. godine kada su se u jedan profesionalni nogometni kolektiv spojila tri amaterska kluba. Godinu ranije na identičan je način oformljen i nogometni klub iz rivalskog grada, Kayseri Erciyesspor, a prvi međusobni derbi u rujnu kobne godine bio je prava katastrofa.

Čak pet tisuća Yigidosa došlo je dan uoči utakmice na gostovanje u omraženi Kayseri. Pojedine grupe huligana iz Sivasa haračile su po kafićima i restoranima omraženih rivala, nekoliko je ljudi izbodeno, a policija je uhitila 50 ljudi. To je tek bilo zagrijavanje.

Dan kasnije, domaći su navijači spremili krvavu osvetu. Dvadesetak tisuća navijača na Ataturkovu stadionu napravilo je paklenu atmosfera koja je stigla do usijanja u 20. minuti kada su 'kayserovci' poveli. Nastalo je komešanje, a pojedine suprotstavljene skupine krenule su s bacanjem kamenja i baklji jedna prema drugoj. U trenutku kada su brojčano inferiorniji gosti krenuli u povlačenje, nastao je stampedo u kojemu je poginulo 40 ljudi, mahom navijača Sivasspora, a još preko 300 je ozlijeđeno.

I nije to jedina tragedija koja se veže uz ovaj grad u središtu Turske. Jedan od razloga zašto je ovo primarno poljoprivredno mjesto od gotovo pola milijuna stanovnika postalo talac vlastite povijesti leži u nemilom događaju koji se odvio na ljeto 1993. godine.

Bilo je to još jako "vruće doba" za Salmana Rushdieja, spisatelja koji je zbog svojih Sotonskih stihova četiri godine ranije "zaradio" fetvu od iranskog ajatolaha Ruholaha Homeinija. Kontroverzni vjerski vođa par mjeseci prije kraja svog životnog puta, na smrt je osudio Rushdieja zbog spomenute knjige koja je proglašena svetogrđem. Međutim, islam nije homogena i jednolična religija, dapače, interpretacija Muhamedove riječi postoji više, a druga najveća muslimanska skupina u Turskoj jesu Aleviti. Riječ je o lokalnoj skupini muslimana, nerijetko Kurda, koji svoje učenje crpe i iz mistike te šamanizma.

Prije 27 godina u Sivasu su namjeravali održati uobičajeni festival vlastite kulture, ali hotel Madımak je u jednom danu upravo zbog - naravno, posredno - Salmana Rushdieja, pretvoren u kuću horora.

Naime, spomenuti festival Alevita posjetio je intelektualac Aziz Nesin, čovjek koji je planirao objaviti Sotonske stihove u Turskoj. Kada se gradom tog petka pročula vijest da je Nesin u hotelu, nakon tradicionalne molitve, razjarena rulja od nekoliko stotina sunitskih fundamentalista iz džamije je krenula prema mjestu održavanja festivala. Nije dugo trebalo da počnu neredi, a ubrzo je većina objekta bila pod vatrom. Masakr u hotelu Madımak trajao je osam sati bez intervencije policije, a iako je primarna meta Aziz Nesin uspio spasiti živu glavu, u paležu je poginulo 37 ljudi.

Događaj je to koji se trajno urezao u kolektivnu memoriju grada i građana, posebice u sjećanje alevitske manjine. S vremenom je postao i sinonim za patnju, uostalom, sličnih - doduše ratnih - primjera imamo i u vlastitom dvorištu.

Jedan od načina na koji lokalci u Sivasu vide spas iz "mentalnog" statusa quo i mogućnost transcendentiranja iz ovog stanja u kojemu se za grad vežu samo tragedije, upravo je njihov voljeni Sivasspor.

"Ne možemo tek tako zaboraviti što se dogodilo samo zato da ljudi steknu pozitivnu sliku o Sivasu", rekao je Mustafa Çoban, vođa gradskog ogranka Radničke stranke, napominjući da je i to dio identiteta. Ali potencijalni uspjeh kluba sa Yeni Sivas 4 Eylül stadiona može nadograditi tu povijest i unijeti dašak živosti za buduće naraštaje koji bi se mogli poistovjetiti sa jednim drugačijim, možda pobjedničkim Sivasom.

U dva su navrata 'crveno-bijeli' gotovo i bili slavljenici. Na kraju 2007./08. sezone bili su četvrti, a godinu kasnije, drugoplasirana momčad prvenstva. Međutim, radost svojim Yigidolarima nisu uspjeli donijeti. Pet godina kasnije po ostvarenim bodovima trebali su izboriti nastup u Europsku ligu, ali zbog umiješanosti njihovog predsjednika Mecnuna Otyakmaza u skandal s namještanjem utakmica, izgubili su pravo plasmana na ovo kontinentalno natjecanje.

Nakon što je odgulio zatvorsku kaznu, Otyakmaz se vratio na funkciju, a upravo je on zaslužan za dovođenje Rıze Çalımbaya na trenersku klupu prošloga ljeta. Nekadašnji reprezentativac Turske i nogometaš koji je cijelu igračku karijeru proveo u Beşiktaşu, svojevrsni je "turski Stanko Mršić". Od početka trenerske karijere 2001. godine, promijenio je čak 14 klubova, ali nigdje nije uspio trajno nametnuti svoje ideje. Najviše problema imao je s autoritetom zvijezda i 'zvijezda' turskog nogometa, a jedna od najtežih avantura bila je u Antalyasporu gdje se hrvao s egom Samuela Eto'oa i Samira Nasrija.

Uoči ove sezone stigao je u rodni Sivas i po drugi put preuzeo momčad koja se gotovo vratila u drugu ligu iz koje se ekspresno iščupala 2017. godine. 'Atomski mrav', kako su ga zbog požrtvovnosti prozvali, u klubu je zatekao tek trećinu kadra koji je iznio sezonu, nakon čega su u klub doveli nevjerojatnih 13 novih igrača - bez plaćanja odštete. Zbog višestruko manjih izvora financija od istanbulskih velikana, morali su se okrenuti slobodnim igračima, što je uglavnom značilo koncentriranje na one čija karijera je davno prošla svoj zenit.

"Galatasaray plati 13 milijuna eura za Diagnea, a mi za taj novac napravimo dvije ili tri momčadi", rekao je strateg Sivasspora.

Iz francuskog drugoligaša Troyesa stigao je golman Mamadou Samassa, na posudbu je iz Porta doveden odlični Fernando Andrade, a punim pogotkom pokazao se 33-godišnji Mustapha Yatabare, prvi strijelac Sivasspora ove sezone. Francuz je postigao osam golova, ali prvo ime momčadi je novopečeni turski reprezentativac Emre Kılınç.

Polivalentni 25-godišnji veznjak, s "topom u nogama", zabio je šest golova ove sezone, čemu je pridodao četiri asistencije. Prvo mjesto u rubrici asista u klubu trenutno dijeli sa zaboravljenim napadačem iz Obale Bjelokosti, Arounom Koneom, a treba istaknuti i Erdogana Yesilyurta te Merta Hakana koji je lani bio van svih planova, a danas je neizostavan član udarne postave i također kuca na vrata reprezentacije.

Družina 56-godišnjeg Çalımbaya ne zna za poraz od sredine listopada kada su kapitulirali pred Galatom. Od tada su zabilježili remi i nanizali devet pobjeda od kojih je posljednja stigla minulog vikenda protiv voljenog Çalımbayeva Beşiktaşa. Uz to, jedini su u Europi uz Liverpool, RB Leipzig i Bayern koji su postigli minimalno po gol u svakoj prvenstvenoj utakmici ove sezone.

Sivasspor sada ima četiri boda prednosti nad prvim pratiteljem, istanbulskim Başakşehirom, ali od svega najviše optimizma navijačima iz ovog provincijskog grada u Anatoliji ulijeva igra same momčadi. Slijedi druga polovica prvenstva i pohod na titulu kluba iz Sivasa, grada obilježenog tragedijama, čiji se broj mogao povećati prije samo četiri dana kada je klupski autobus sa U15 selekcijom sletio s autoceste.

Srećom po Sivasspor i stanovnike Sivasa nova tragedija je izbjegnuta, a vrijeme je i da se silnice povijesti konačno okrenu u njihovu korist.

 

 

(Foto: sivasspor.org)