D. KuzmanićTudor nakon titule za Germanijak: "Ispisali smo povijest kluba, osvojili smo Poljsku sustavom 3-4-3, a trener mene i Arsenića obožava"
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 09.05.23. | 08:00
Nekadašnji igrač Hajduka bio je važna karika na putu do naslova u Ekstraklasi
Raków Częstochowa uzeo je po prvi put titulu poljskog prvaka, osvojili su Ekstraklasu tri kola prije kraja prvenstva ispred Legije, a važnu ulogu u osvajanju odigrao je jedan od kapetana kluba Fran Tudor, nekadašnji igrač Hajduka, svojevremeno i hrvatski reprezentativac.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Četvrta je ovo Tudorova sezone u malom poljskom klubu koji se sada velikim slovima upisao u povijesne knjige Ekstraklase. Dan nakon osvajanja naslova, Tudor je za Germanijak podijelio svoje impresije zadovoljan kako je sezona završila krunom prvaka…
„Ovo je najveći doseg kluba u povijesti, prva titula prvaka i naravno da smo svi presretni. Posljednje dvije sezone bili smo drugi, uzeli smo jedan kup, a ove sezone smo u finalu izgubili na jedanaesterce, iako smo od treće minute imali igrača više.“
Za poljske prilike radi se o malom gradu za koji sada znaju svi u Poljskoj, ali i šire…
„Grad je mali, odnosno srednji za Poljsku koja je velika zemlja, 220 tisuća stanovnika, a za Hrvatsku bi to bio veliki grad“.
U čemu je bila tajna Vašega uspjeha? Kladioničarskim rječnikom na Raków su konstantno bile male kvote, prepoznali su to i bookmakeri…
„Rekao bih da je ključ u konzistentnosti, to je riječ koja nas najbolje opisuje. Trener i momčad, nas četiri-pet igrača koji smo činili kostur momčadi i bili oslonac, odigrali smo odlično. Spomenuo bih i mog suigrača Zorana Arsenića koji je svojevremeno igrao za Rijeku i za Osijek, pa Ivi Lopez koji je prošle sezone bio MVP lige, pa zadnji vezni Papanikolau. Nas četvorica s trenerom smo podijelili veliku minutažu, svi imamo preko 2000 minuta. Osim toga, sustav 3-4-3 koji igramo dao je ploda, trener Marek Papszun je tu već sedam godina, gura taj sistem. Znaju se automatizmi, tko što treba raditi. To nam je bila velika prednost, stvarno smo bili uigrani“.
Ono što je zanimljivo jest da igrate bočnog, ali i stopera?
„Primarno sam krilo, ali kad nam se ozlijedi netko od stopera, onda idem u posljednju liniju, rekao bih da sam prva zamjena. Onda je trener u dvojbama, ne voli me gubiti na krilu, on traži neki balans. Ima puno povjerenje, jedan sam od kapetana, obožava mene i Arsenića“.
Koliko ste zadovoljno osobnim učinkom ove sezone, imate pet golova i osam asistencija u 39 nastupa u svim natjecanjima?
„Osvojili smo naslov, to sve govori. Prošle godine bio sam nominiran za najboljeg obrambenog igrača sezone, mislim da ću i ove sezone biti u nominiranoj petorci za istu nagradu. Postižemo sjajne rezultate u Poljskoj, prepoznati smo. Imamo i veliku priliku izboriti Europu“.
Možete li do skupine Lige prvaka?
„Ne znam, ne bih ciljao tako visoko. Ako nam se ždrijeb otvori, nije nemoguće, ali objektivno jako teško. Već znamo potencijalne protivnike u prvom pretkolu. Jedan od njih može biti Astana koju smo prošle sezone pobijedili 5-0 i 1-0. Od slabijih možemo dobiti Žalgiris, a opet nas može dopasti Maccabi Haifa koji je ove sezone igrao skupinu s PSG-om. Sve ovisi o ždrijebu“.
Na polusezoni ste produžili ugovor, to je zna koliko Vas cijene u klubu?
„Produžio sam do 2027. godine, odlično mi je u Poljskoj, klub je odličan“.
Hajduk - Šibenik
Kompletnu ponudu za finale Hrvatskog nogometnog kupa (Rijeka, Rujevica, 24. svibnja, 19 sati) pogledajte ovdje:
(1.40) Hajduk (5.50) Šibenik (10.0)
ODIGRAJ ODMAH!
Stignete li pratiti HNL? Dinamo je prvak, Hajduk se bori za Kup?
„Nisam skroz u tome, pratim koliko mogu. Dinamo je napravio ranu prednost, nakon toga Hajduku nije imao konzistentnost, prelagano je gubio bodove te nije uspio dostići Zagrepčane. U Kupu im se otvorilo, izbjegnuti su jaki protivnici, a Dinamo je ispao. Sad je finale i Hajduku želim svu sreću“.
Čujete li se s nekim od suigrača iz Hajduka?
„Imao sam kontakte s Tomom Bašićem i Nikolom Vlašićem, jedno vrijeme sam se čuo i s Anthonyjem Kalikom. Čujemo se manje u posljednje vrijeme, to je tako, svakoga život odvede u svom smjeru. Sreo sam Gorana Milovića u turskoj na pripremama, lijepo smo porazgovarali. U Poljskoj su još Dante Stipica i Mario Maloča, s njima se susretnem kada igramo, šteta što je Maločina Lechia ispala. Ostanu tako prijatelji za čitav život, velika je stvar kada se vidimo.“
Ostala su Vam još tri kola, a onda odmor?
„Imamo tri kola, ali onda nas čeka gala večer dodjele pehara i priznanja u Varšavi gdje moramo svi biti. Posljednje je kolo u subotu, a onda ćemo vidjeti nakon što primimo pehar i pojedinačne nagrade, da uzmem koji slobodan dan za dolazak u Hrvatsku. Jer već uskoro nas čekaju pripreme za kvalifikacije za Ligu prvaka i novu sezonu“, za kraj će Tudor.
