Tri igrača iz sjene

Erling Haaland 170 milijuna eura, Phil Foden 110 milijuna, Kevin De Bruyne 80, Bernardo Silva 80, Jack Grealish 70 – toliko prema Transfermarktu vrijede ofenzivci Cityja koji su u finalu Lige prvaka trebali biti prevaga. To su igrači koji su, predvođeni Haalandom, cijele sezone terorizirali protivničke braniče i punili njihove mreže do vrha. I to je Građanima trebalo donijeti trijumf u finalu Lige prvaka.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Stvarnost je, međutim, bila nešto drugačija. U stvarnosti su u ulogu heroja iskočili igrači koji obično ne dijele svjetla pozornice. Oni koji su u "rovovima", čija igra nije toliko seksi i zavodljiva i koja u pravilu bude zasjenjena uzbudljivim ofenzivcima. Ali povijesnu pobjedu su Građanima na istanbulskom tlu izvojevali Ruben Dias, John Stones i Rodri. Valja pohvaliti i raspoloženog Edersona i koncentriranog Akanjija, ali ova trojka se istaknula svojom igrom i gardom na terenu.

U utakmici u kojoj se Inter sjajno snašao i od starta odlučio pokazati kako im je unaprijed dodijeljena uloga velikog autsajdera mrska. I da mu niti malo ne priliči. Simone Inzaghi je ocijenio kako je meki trbuh Cityjeve igre lijevi bok po kojemu je ordinirao Ake pa je težište igre uglavnom bilo na toj strani. U kombinaciji s visokim pritiskom to je predstavljalo nepremostivi problem za Pepa Guardiolu i njegove izabranike u dobrom dijelu utakmice.

Manchester City je 23. prvak Europe

Kraj frustracija za Pepa Guardiolu: City je na krovu Europe, a Lukaku tragičar sezone

Lider bez kojeg Pep i City ne mogu

Građani su očito očekivali kako će Inter uparkirati autobus u stadion Atatürk pa prijetiti tek iz kontranapada, ali Inzaghi je imao malo drugačiju ideju. I veliki dio utakmice to je djelovalo više nego dobro.

Istini za volju, slučaju Intera je pomogla rana ozljeda De Bruynea kojeg je zamijenio Foden, a kao da je ozljeda Belgijca bila znak ostalim senatorima da preuzmu teret finala na svoja leđa.

Ruben Dias nesumjivo je jedan od najboljih, ako ne i najbolji stoper svijeta. Ponovno je ponudio obrambeni masterclass u Istanbulu pa je tako za početnih 45 minuta zabilježio 96 posto točnih dodavanja, šest osvojenih duela, tri ukradene lopte, niti jedan faul i niti jednom nije dozvolio da ga netko predribla. U drugom poluvremenu je bila slična priča.

John Stones, stoper pretvoren u defenzivnog veznjaka je u jednom trenutku prvog poluvremena spustio ruke na koljena kao da se sasvim izmorio i činilo se kako niti on neće moći nastaviti utakmicu. Ali Stones je nastavio. I to u kakvom stilu. Svojim dugim korakom i čitanjem igre zatvarao je sve koridore prostora koji su se otvarali u obrani Cityja. Nudio se u napadu, otvarao prostor i u jednoj sekvenci u drugom dijelu pokazao da je i tehnički nadaren kada je na „kovanici od deset centi“ u čvor svezao braniče Intera.

A pogodak odluke zabio je Rodri, jedan od igrača bez kojih Guardiola teško može zamisliti najjačih 11. Doduše, nije bio nešto dobar u prvom dijelu, i sam je nakon utakmice priznao kako je „igrao kao govno u uvodnih 45 minuta“. Onda je u drugom dijelu izašao neki odlučniji i hrabriji Rodri. U 68. minuti Akanji je sjajno proigrao Bernarda Silvu kojemu je ubačaj odbila obrana Intera, a Rodri je majstorski ispratio akciju pa onda zavukao loptu pored dvojice braniča Intera uz drugu stativu. Za vodstvo, pobjedu i povijesni naslov.

Trojka koja je inače zadužena za razgradnju protivničke igre ovog je puta iskočila u prvi plan. I još jedna stvar - City je postao deseta momčad koja je osvojila klempavi pehar, a da nije izgubila niti jednu utakmicu. To je samo još jedan hommage ovim defenzivcima...