Traži se krivac na Santiago Bernabéuu, svi 'dokazi' upućuju na francuskog superstara
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 06.11.24. | 17:15
Mbappé više nema pred sobom brisani prostor od 30-40 metara u kojemu se može osloniti na svoju brzinu, već mu se manevarski prostor strašno suzio, pa sada ima 10 do 15 metara u kojima si mora pripremiti šansu i u kojemu nema previše vremena za razmišljanje. A unatoč svojim briljantnim golgeterskim brojkama, Mbappé nije punokrvni 'killer' koji igra na napadački instinkt.
Navijači Real Madrida ovih dana imaju pomiješane osjećaje. Prvenstveno su razočarani nedavnim izdanjima momčadi kojoj je ovog ljeta nadjenut nadimak Galacticosi 2.0, a istovremeno su i prilično sentimentalni, pa brišu vlastite suze s fotografije s koje nasmiješeni i zagrljeni Cristiano Ronaldo i Karim Benzema slave jedan od svojih brojnih pogodaka. Rado posegnu i za onom „prije je bilo bolje“.
A malotko je mogao predvidjeti ovakav scenarij.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Kraljevi su prošle godine ponovno zagospodarili europskim tronom, skinuta i je i Barcelona s domaćeg vrha, a onda je na ljeto potpisan Kylian Mbappé – jedan od tri najbolja nogometaša današnjice. „Scary hours“, ili „sati strave“, trebali su uslijediti za čitavu nogometnu Europu koja se trebala tresti pred 'terorom' nove All-Star postave Florentina Pereza.
Istina se, međutim, pokazala znatno drugačijom.
I možda će, kako će se sezona primicati svome kraju, ovi iznad redci činiti kao tlapnja i lupanje u prazno i možda se, uistinu, ova sezona ispostavi šampionskom za Ancelottijevu družinu, ali u ovom času Real je skup individualaca koji prečesto djeluje kao da se upoznao na zagrijavanju, a ne kao momčad koja u svojim redovima ima dovoljno napadačke moći da se prošeće bilo kojim natjecanjem.
Najviše kritika trpi upravo Mbappé, Francuz se još uvijek nije snašao na madridskoj adresi, a dojam je kako mu ne odgovara niti pozicija isturenog napadača. Uzmimo za primjer, El Clasico u kojemu je Barcelona slavila s 4-0 i u kojemu je francuski superstar čupao živce svojim navijačima jer bi gotovo svaki put kada bi primio loptu, pomoćni sudac mahao zastavicom.
Skauting je danas užasno bitan - ne samo u nogometu - nego i u svim sportovima, stoga uopće ne treba sumnjati kako su igrači Reala dobili informaciju da momčad Hansija Flicka svoju obranu temelji na ofsajd zamkama i da je po tome debelo prva u konkurenciji klubova iz Lige petice. Stoga nije jasno kako se to Mbappé upecao u tu zamku čak osam puta. Kako je moguće da jedan od najbržih igrača na svijetu visi na rubu zaleđa, umjesto da se povuče pola metra iza pa da onda krene u trk? Svaka čast Cubarsíju i Martinezu, ali Mbappé se u karijeri susretao i s puno ozbiljnijim i bržim stoperima...
Odgovor bi mogao ležati u činjenici da Mbappé nije klasični napadač. S obzirom na geometriju igre Reala i igrače kakve Ancelotti ima (čitaj lijevo krilo bezicirao je Vinicius) i na Kylianove preferencije, jedino gdje ga je Talijan mogao ugurati jest na mjesto devetke, broja koji, uostalom, i nosi na svojim leđima. No u takvoj igri, Mbappé više nema pred sobom brisani prostor od 30-40 metara u kojemu se može osloniti na svoju brzinu, već mu se manevarski prostor strašno suzio, pa sada ima 10 do 15 metara u kojima si mora pripremiti šansu i u kojemu nema previše vremena za razmišljanje. A unatoč svojim briljantnim golgeterskim brojkama, Mbappé nije punokrvni 'killer' koji igra na napadački instinkt.
„Frustrira momčad, što razumijem, nije lako. Moramo mu dati vremena, ali mora i naučiti da igra kao devetka, da pokaže želju. Mbappé s loptom mora odraditi puno više. Ne traži nitko od njega da bude kao Didier Drogba, da je drži u svojim nogama. Bellingham pokušava ono što Mbappé kao devetka treba raditi“, govori Thierry Henry.
A baš je Bellingham igrač čije su brojke, slučajno ili ne, drastično pale otkako je Mbappé preko glave navukao bijeli dres.
„Gotovo uvijek Bellingham pokušava pronaći prostor, natjerati momčad da igra dobro. On je taj koji probija linije. Bellingham traži dubinu, trči i pokušava doći do gola, a ne Realova devetka. Zato postoji frustracija. Ne može Bellingham igrati obranu, igrati kao desetka i zabijati golove“, poentira Henry.
Jasno se ta frustracija mogla vidjeti i protiv Milana – Mbappé ulazi u šanse, za njega se rade akcije i traži ga se u završnici, ali on se još uvijek privikava na novu ulogu u igri. Mbappé je ipak, po vokaciji, krilni igrač čije su zaduženja ipak osjetno drugačija od ovih koja sa sobom nosi pozicija isturenog napadača.
Jasno, možda je samo riječ o pehu, o onim trenucima u karijeri, a kakve su prošli valjda svi napadači, da te gol jednostavno neće, pa jednom kada se ta pipa odčepi, Francuz će ponovno zabijati kao na pokretnoj traci. Sada to ipak nije slučaj, a zbog toga i pati igra Reala.
Ne pati samo napadačka produkcija, velike probleme zbog načina igre ofenzivaca imaju ovi u obrambenoj sekciji. O tome je pričao i Lucas Vazquez koji je protiv Milana i sjajnog Rafaela Leaa proživljavao pravu noćnu moru.
„U nogometu se momčad brani i napada s 11 igrača. Naslovi se osvajaju momčadski, naslove ne osvajaju individualci“, bocnuo je kolege u ofenzivnoj liniji Vazquez.
Real ne izgleda dobro, ne izgleda dobro niti Mbappé. A sada se nakuplja i frustracija u svlačionici koja je naviknuta na pobjede i naslove. Pred Ancelottijem je jako puno mozganja i posla pred pločom za crtanje. Ali ako netko može riješiti nagomilane probleme, onda je to pragmatični Talijan. I ne bi mu bilo prvi put.