Totti je mrtav, živio novi Totti!

Mnogi od vas čuli ste to ime i prezime, prošlo vam je kroz glavu sigurno tijekom sezone, ali zbog jučerašnje partije protiv Porta ćete ga zapamtiti. Kad vam se slegne informacija da je tamo neki 19-godišnjak praktički sam pobijedio veliki europski klub, zapitat ćete se – tko je on uopće?

On je drugi najmlađi igrač u talijanskoj nogometnoj povijesti koji je zabio tri gola u Serie A. Samo je jednom nogometašu s Čizme to uspjelo prije njega – također je bio Romin igrač. Igrač je možda malo preblaga riječ, bio je Romina ikona, možda ste čuli za njega – zove se Francesco Totti.

Sve ovo što smo gore naveli dovoljno je za uprijeti prstom u Luciana Spallettija, koji ga je ljetos pustio u Rim kako bi se dočepao Radje Nainggolana, te uzviknuti – pa dobro koji je tebi vrag?!

Inter je još jednom ispustio veliko ime iz ruku… Tinta kojom je ovjekovječena izjava bivšeg Interovog sportskog direktora kako je „prodaja Philippea Coutinha najveća Interova pogreška u posljednjih 20 godina“ još se nije pošteno ni osušila, a interovci već imaju novi promašaj. Za koju godinu možda će se Zaniola spominjati u istom kontekstu, a dotad mogu plakati za još jednom skupom pogreškom…

Okej, mogu se pravdati kako su bili prisiljeni poslati Zaniola u Vječni grad radi regulacija Financijskog Fair playa, a crno-plavi su barem imali dovoljno providnosti te ugradili klauzulu prema kojoj će im pripasti 15 posto budućeg transfera, ali golove koje je za njih mogao zabiti, nikad neće moći nadoknaditi.

Što je najgore – njime su Romi platili dio transfera Radje Nainggolana, koji se i dalje ponaša kao bahata, razmažena zvijezda, izvan terena, a na njemu ne pokazuje praktički ništa, dok mali Nicolo mic po mic gradi svoje nogometno ime na Apeninima.

Zaniolo bi Romi mogao dati puno, a Inter je iz cijelog posla dobio samo potvrdu imidža najgoreg na nogometnoj tržnici u povijesti.

Jer nisu samo Coutinho i Zaniolo problem, pucali su sami sebi u nogu i pri prodaji Andreje Pirla, Clarencea Seedorfa, Fabija Cannavara, Roberta Carlosa, Dennisa Bergkampa i Lea Bonuccija. Svi oni bili su u jednom trenutku svoje karijere u Interu, ali svi su za siću proslijeđeni u klubove kojima će donijeti slavu, srebrninu, novac…Zaniolo još nije dostigao slavne prethodnike, ali njegov talent, uostalom i jučerašnja predstava protiv Porta, sugeriraju kako bi mogao. 

Prije nekoliko sezona napravili su sve kako bi ga doveli iz Virtus Entelle nakon samo sedam odigranih utakmica u Serie B. Pokazao je da je rođeni pobjednik odvevši Interovu Primaveru do naslova prvaka Italije već u svojoj prvoj sezoni na Giuseppe Meazzi, a iako je igrao u veznom redu, godinu je završio kao prvi strijelac u tom uzrastu… Kad su sve već toliko namučili o mladog igrača, zašto mu onda nisu dali priliku?

Tu je svoje karte odigrao Romin sportski direktor Monchi uvjerivši Spallettija i društvo da mu pod cijenu za Nainggolana daju i perspektivnog klinca iz juniorskog pogona. Interov trener nije ni trepnuo kako bi se ujedinio s belgijskim veznjakom, ali zato su ga jutros, kad ga je udarilo u glavu kakvog se igrača riješio, vjerojatno probudile vlastite suze.

Čak ni „vidoviti“ Monchi, koji dokazano ima nos za igrača, nije mogao očekivati da će mali tako brzo ostaviti trag…

„Pola godine prije dolaska smo ga gledali i ponavljali – ovaj mali je već sad spreman igrati u Serie A,“ pričao je Monchi.

Nije bio u krivu…

Potvrdit će to i oni koji su ga 2018 gledali kako vuče Italiju do finala Eura do 19 godina. Uvjereni su kako je već lani bio spreman natjecati se na najvišoj razini. Uostalom, zato ga je Roberto Mancini priključio seniorskoj reprezentaciji prije nego je uopće zaigrao seniorsku utakmicu za Romu.

Eusebio Di Francesco ubrzo nakon toga dao mu je prve minute u Ligi prvaka, protiv Real Madrida na Santiago Berabeu, a on je napravio ono što najbolje zna – oduševio… Oni pak koji ga poznaju malo duže, nisu iznenađeni. Sportski direktor Viritusa, Matteo Superbi, tvrdi kako njegov štićenik samo radi ono što su mu davno prorekli.

„Taj se ne boji ničega, nervozu ne osjeća… A to ga čini zrelijim nego što doista jest,“ priča.

S loptom u nogama je možda bahat, ali izvan terena je sasvim drugačiji. Riječ je o skromnom mladiću, veselog, ali čeličnog karaktera. Pitate se kako ga je uopće stigao izgraditi – ta ima samo 19 godina. Odgovor je – izgradila ga je odbijenica.

Inter, naime, nije prva „djevojka“ koja mu je rekla „ne. Njegov otac, Igor, objasnio je kako ga je Fiorentina 2016. godine otpustila jer je „premalen“.

„Devet godina je bio tamo i onda ga tako otpuste,“ ispričao je njegov otac. „Dovlačili su igrače, a on je čamio u mlađim kategorijama. Vidjet ćemo jesu li bolji od njega."

 Bio je bijesan, razumljivo, ali je tu emociju ispravno kanalizirao i pretvorio u motiv, koji ga sad tjera naprijed u karijeri. Rezultati su više nego očigledni i zapravo su spektakularni, baš kao njegovi golovi.

Teško da ćete ove sezone vidjeti elegantniju završnicu od njegovog gola protiv Sassuola, kojeg je, onako usput, zabio nakon što je poslao Andreu Consiglija i Gian Marca Ferrarija na dupe sjajnom fintom.

Rani bljeskovi njegovog talenta naveli su talijansku javnost na razgovore o njemu kao spasitelju talijanske reprezentacije, koja se lani nije uspjela kvalificirati na Mundijal. Azzurri očajnički traže nove heroje kakav je nekoć bio Francesco Totti, a tko bolje odgovara tom profilu od dečka kojeg zovu „novi Totti.“

Prije godinu i pol kralj Rima otišao je u mirovinu, a Vječni grad već je pronašao novog... Totti je mrtav, živio novi Totti!

(foto: Action Images)