Totalno drukčiji od drugih – odbio Guardiolu, vegan je i šije vlastitu odjeću

Na travnjaku Emiratesa, sjeverno-londonskoj publici se prvi put predstavio Kieran Tierney, lijevi bek pristigao iz Celtica za 27 milijuna eura, za kojega pojedini škotski bivši nogometaši tvrde da je bolji od sunarodnjaka mu u dresu Liverpoola, Andya Robertsona.

Druga pozitivna stvar za trenera Topnika jest povratak Roba Holdinga, polivalentnog stopera, koji je izbivao s travnjaka od početka prosinca prošle sezone, kada je potrgao ‘prednje križne’. Istu ozljedu zaradio je i Hector Bellerin, samo mjesec i pol dana kasnije. Pogađate, i on je ovog tjedna sudjelovao u pobjedi nad Nottingham Forestom u Carabao Cupu.

Iako je potonji dvojac zajedno proveo gotovo svaku ‘radnu minutu’ u proteklih devet mjeseci – od lagane vožnje bicikla, preko vježbi u teretani, do povratka na istoj utakmici – njihove životne priče se poprilično razlikuju. Prvenstveno iz razloga jer je Španjolac pomalo drugačija ličnost od stereotipnog nogometaša.

Dapače, od drugih, totalno drukčiji.

Još od dječačke dobi kada je s ocem – strastvenim navijačem Betisa – preskakao školske ograde kako bi stigao do igrališta, nogomet je Bellerinu bio prioritet. Iako rođen i odrastao u Barceloni, indoktriniran je očevim seviljskim korijenima. Sinovljevu ljubav prema Verderonesima 'kupio' je dresovima andaluškog kluba, ali kada je Mes que un club zvao osmogodišnjeg Hectora da dođe u La Masiju, Bellerinovi to nisu mogli, niti htjeli, odbiti.

Premda mu je nogomet bila glavna životna zanimacija, kao dijete nije još osvijestio da će uistinu i postati profesionalni igrač. Shvatio je to s 14 godina, kada su vršnjaci oko njega počeli potpisivati menadžerske i sponzorske ugovore, a nije dugo trebalo da i do njega dođe agent iz Goal Managementa, agencije koja pod svojim okriljem ima mahom Španjolce poput Gerarda Deloufeua ili Paua Lopeza te vratara Ajaxa, Kamerunca, Andrea Onanu. U ranom pubertetu potpisao je svoj prvi menadžerski ugovor, a s tom agencijom je i dan danas.

Paralelno, međutim, razvoj u redovima Blaugrane nije išao kako je zamislio. Zbog odgađanja potpisivanja profesionalnog ugovora s matičnim klubom, treneri u mlađim kategorijama su mu sve češće uskraćivali igranje u natjecateljskim utakmicama. Atmosfera s ljudima na Camp Nou postala je poprilično napeta, što je iskoristio Arsenal koji je 16-godišnjem Španjolcu poslao primamljivu ponudu s razrađenim planom njegovog uvođenja u prvu momčad. Nakon što je otputovao u London, istog trenutka je, kaže, znao da će potpisati za Gunnerse. Već na povratnom letu prema Kataloniji rekao je svom agentu da ga ne zanimaju toliko ni financijski uvjeti jer je on već odlučio doći na Emirates.

Bila je to 2011. godina, a prvih godinu i pol dana Bellerin je živio s jednom londonskom obitelji uz još tri mlada nogometaša. Očekivano, to mu je razdoblje iz kulturološke perspektive bilo vrlo dinamično, dok je svakodnevni život bio poprilično dosadan. Najteže mu je bilo naviknuti se da u Londonu mrak pada već u pet poslijepodne te da se „nema što drugo raditi nego igrati snooker“. Toliko ga je igrao sa sinom spomenute obitelji, kaže u jednom intervjuu, da je u tom trenutku bio vjerojatno najbolji španjolski snukerist u Velikoj Britaniji.

Nije samo tu Hector gradio svoju englesku priču. Uz njegovu ‘nuklearnu’ obitelj koja je preselila kod u London nakon godinu i pol dana, Barcin ‘bjegunac’ puštao je korijenje i u klubu. Od malenog tinejdžera, postajao je omiljeni nogometaš seniorske selekcije. Kaže da i danas svakodnevno popriča s Daveom, šoferom koji ga je prvi put vozio od londonskog aerodroma Heathrow do klupskog trening centra u Colneyu.

Pod paskom trenera Stevea Boulda razvijao se u mlađim selekcijama Topnika, da bi nakon polusezone na posudbi u Watfordu kod Gianfranca Zole, s 19 godina dobio priliku u seniorskoj momčadi Arsenala. Vrlo brzo se pokazalo da je Bellerin ogroman potencijal na desnom boku, a Arsene Wenger ga je u prvu momčad instalirao nakon što je na treningu dionicu od 40 metara istrčao za 4.4 sekunde. Brže od tadašnjeg klupskog rekordera Thea Walcotta.

Ipak, sami debi (ako ne računamo ulazak u sudačkoj nadoknadi u Carabao kupu) bilo mu je pravo vatreno krštenje. Startao je u udarnoj postavi na otvaranju Lige prvaka 2014. godine kada ih je Borussia u Dortmundu potpuno demolirala i demoralizirala. Iako je rezultat bio samo 2-0, podatak o 24 udarca naprema četiri londonskog kluba uz potpuno teroriziranje Aubameyanga  - danas Bellerinovog suigrača - cjelokupne momčadi gostiju, bilo je devastirajuće, a golobradi Arsenalov bek bio je jedan od najgorih na travnjaku.

Tada je u njegovu zaštitu više puta javno stao vremešni francuski trener, kanaliziravši njegovu frustraciju i potencijalni strah od neuspjeha u pravom, razvojnom smjeru. Bellerin mu to nikada nije zaboravio, izjavivši svojedobno da će u klubu biti sve dok je Wenger na klupi.

Da momak uistinu drži do riječi ispostavilo se u prvoj polovici 2016. godine. Tada već svima jasno vidljiv talent, poglavito kada je ofenzivni dio igre u pitanju, zapeo je za oko i Pepu Guardioli. Tada je već bilo javno obznanjeno da Katalonac po završetku avanture u Bavarskoj preuzima Manchester City, a za svoju novu super-momčad tražio je idealnog desnog beka.

Brz, u tranziciji nezaustavljiv, k tome i tehnički potkovan te taktički izgrađen u Barceloni, potom i fizički ispoliran u Premiershipu, bio je idealan za novi Pepov projekt. Šeici s Etihada nudili su višestruko veći novac od sto tisuća funti tjedno koliko je imao na stolu od Arsenala, ali Hector je bez puno razmišljanja odbio unosnu ponudu i rad pod jednim od najvećih nogometnih stratega u povijesti. Wenger i katalonsko-cockney naglasak modeliran na sjeveru engleske metropole, zacementirali su ga na Emiratesu.

Rijetki su oni koji bi 'zanijekali' Pepa, ali Bellerinova nesvakidašnjost tu tek počinje.

Nova-stara uzdanica Unaija Emerya van nogometnih travnjaka poprilično je društveno angažirana. Naravno, društveni angažman osobe sa 110 tisuća funti tjedno na računu treba staviti upravo u taj kontekst, u suprotnom će se njegov potez odricanja od Mercedesa pogonjenog na derivate fosilnih goriva u korist nimalo jeftinog modela Tesle na električni pogon učiniti kao pretenciozno ‘pišanje po sirotinji’.

 

 

“Osjećam dužnost, imajući u obzir kakvu platformu imam, da je iskoristim u pravu svrhu. Lijepo je pokazati što sve imaš (kao nogometaš op.a.), aute, satove... Ali bitno je i poslati pozitivnu poruku koja će biti sadržajnija od one ‘kako smo mi nogometaši jako cool”, rekao je, između ostalog, povremeni španjolski reprezentativac.

U vremenima kada su nogometaši - prvenstveno iz marketinških razloga - svedeni na loptu, zeleni teren i dvije rečenice o ‘važna tri boda na utakmici’, Bellerin je pravo osvježenje. Slagali se s njegovim stavovima ili ne.

Tako je jedan od rijetkih koji je javno zauzeo stav prema najvažnijim polemičkim društvenim pitanjima. Ne libi se pričati o mentalnim problemima koji su postali ‘moderna pošast’ u cijelom svijetu, kako u sportu, tako i u društvu općenito. S osmijehom na licu i križem na lijevom uhu, samouvjereno priča o temama poput abortusa i pravima žena. Smatra da je abortus prvenstveno pravo žene na odabir, dok je s druge strane osjetio sav bijes mačističko-patrijarhalne navijačke scene otočkog nogometa kada je izjavio da “ne može zamisliti da se neki nogometaš izjasni da je gay orijentacije jer nogometni navijači u Engleskoj na to još nisu spremni”. Nazivali su ga i lezbijkom kada je pustio kosu, ali prema vlastitim riječima, s vremenom je već naučio nositi se s uvredama.

Nisu mu strana ni prava životinja, zbog čega je nakon konzultacija s drugim sportašima, uključujući boksača Davida Hayea, početkom prošle godine postao vegan. Prema vlastitim riječima, puno mu se brže tijelo regenerira nakon napora, bez napuhnutosti nakon obroka.

“Ne vjerujem da postoji nogometaš koji razmišlja samo o nogometu”, kaže bivši mladi reprezentativac Furije, čija je druga životna zanimacija, pa gotovo i poziv – moda. Postao je poznat i puno dalje od svlačionice Arsenala, kao igrač koji uvelike brine o tome što nosi. Štoviše, čak i sam šije odjeću.

Naravno, iz perspektive osobe poput nekih od nas koji bi u trenirci odradili i vjenčanja i sprovode, na individualnoj razini ovo može zvučati smiješno. S druge strane, na široj, društvenoj razini, poprilično je zanimljiv fenomen.

“Nisam tip osobe koji će samo ušetati u dućan i kupiti najskuplju Gucci odjeću. Kupujem često jeftinu odjeću jer znam i sam šiti, a to mi je u korijenima jer mi je baka imala malu tvornicu odjeće, a kasnije je i majka šila. U tome sam od malena i san mi je postati dizajnerom nakon nogometne karijere. Dosta ljudi ne razumije to, misle da to radim samo da bih objavio na društvenim mrežama, ali to je dio mene”, otkriva Španjolac vrlo osebujnog stila.

 

 

 

 

 

U vremenima kada u nogometu nije oportuno izjašnjavati vlastite stavove, eksplicitno političke, jer je cilj nikome se ne zamjeriti kako bi se povećala šansa da nas što više ljudi zavoli – odnosno potroši novac na naš dres, kopačke, trenirku i ostatak popratnog marketinškog sadržaja - Hector Bellerin se ističe kao glas utihnule mase.

Mase koja - doduše, iz sasvim razumljivih i pragmatičnih razloga - mora funkcionirati u polju uniformiranosti i sterilnosti lišenog svakog sadržaja i stava. Upravo je zato Bellerin pravo osvježenje, kako na engleskim travnjacima, tako i u svlačionici Arsenala u kojoj je preuzeo ulogu zamjenskog kapetana od novopostavljenog Granita Xhake.

Iako nije izgledno da će nastupiti u derbiju protiv Crvenih vragova, Bellerin će – kao i Tierney na drugoj strani – biti veliko pojačanje za sastav Unaija Emerya. Kako na travnjaku, tako i u svlačionici.

Piše: Ivan Grubišić

 (Foto: Reuters)