.jpg.webp)
H. KlarićTko te pita kakva je bila igra?
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 28.11.25. | 08:02
Sada već poznatom uzrečicom njegovog prethodnika može se pohvaliti i Victor Sanchez, ali s kontra strane. Njegova je momčad bila puno bolja, ali je završilo 0-0, pa tko te pita kako si igrao
Rečenica Radomira Đalovića nakon prolaska u polufinalu Kupa protiv Istre 1961 prošle sezone zaista je da istinitija ne može biti. Rijeka je nakon toga uzela dvostruku krunu, Istrijani su zapeli tamo, a na kraju se nisu dokopali europskih natjecanja.
Ta ista rečenica sada je primjenjiva i na Victora Sancheza, ali, nažalost po Rijeku, u suprotnom smjeru. Od samog začetka, pripreme, video analize, uputa… Sve je do zadnjeg detalja bilo savršeno. Rijeka svom protivniku nije dopustila niti jednu ozbiljniju šansu, a u prilog tome ide i podatak kako su Ciprani imali tek jedan jedini udarac u okvir vrata.
Sanchez je razmišljao o apsolutno svemu. Vidjelo se to i po njegovoj taktičkoj postavci. Prisutni novinari od prvog sučevog zvižduka pa sve do kraja utakmice nisu uspjeli razlučiti o kojoj je formaciji riječ. Na Uefinoj stranici, koju uvijek treba uzeti s rezervom, nacrtana je postavka s čak petoricom u posljednjoj liniji. Na kraju, bilo je sve osim toga. Na primjeru Anela Husića bila je vidljiva fluidnost momčadi, koja je, iz minute u minutu, prolazila metamorfozu za metamorfozom. Husić je na mahove bio partner Radeljića i Majstorovića, čas je bio u liniji ispred njih i sam pokrivao veliki prostor, a u nekoliko navrata, pridružio mu se i Tiago Dantas.
Javno je Švicarca pohvalio trener na press konferenciji poslije utakmice, dodavši kako im on omogućuje širinu i različite opcije. Dejan Petrovič je ovoga puta ostao na klupi, a Slovenac je opcija za one ofenzivnije utakmice.
Cijeli je koncept funkcionirao kao sat. Amer Gojak se također sjajno snašao u svojoj roli. Plesao je između lijeve strane i sredine terena, presjekao brojne lopte i zaustavljao svaki pokušaj kreacije AEK-a. No, posebnu pohvalu zaslužuje igrač s brojem 19 na leđima, Samuele Vignato. Talijan je bio najbolji igrač utakmice, bez ikakvog konkurenta. Eventualno je tu Zlatan Alomerović, ali kada je vratar protivničke momčadi njihov najbolji pojedinac, jasno je u kojem je smjeru utakmica išla.
Vignato je igrao bez ikakvog straha. Trebalo mu je da dođe sebi i prilagodi se na riječko okruženje. Mekan dodir s loptom, finta, a opet strahovito brz i eksplozivan igrač. Tri možda i najteže utakmice Rijeke, barem na papiru, bile su Dinamo, Hajduk i AEK, u posljednjih mjesec dana. U sve je tri Talijan bio među najboljim pojedincima na terenu i sada se više ne može govoriti o slučajnosti, već o uzorku. Talijan je jedna klasična riječka kupovina. Uz njega nije bilo rizika, a dobitak je mogao biti samo takav. Desetka mlade talijanske reprezentacije, koja je malo zalutala, sletjela na Kvarner, odakle bi pravim putem mogao ponovno prema nogometnim visinama.
Istaknuli smo Vignata, Gojaka i Husića koji su iskočili. Protiv AEK-a, ruku na srce, Toni Fruk nije odigrao utakmicu za pamćenje. U nekoliko je navrata tu bilo koji dodir ili finta previše, iz kojih se moglo izroditi nešto konkretnije. No, je li mu baš za zamjeriti, kao prvo, nakon hat-tricka Hajduku prije samo koji dan, a kao drugo, jer je on taj igrač koji takvim potezom može riješiti utakmicu. Protiv Ciprana nije išlo.
Rijeka je odigrala jednu fenomenalnu utakmicu, a izostala je samo jedna stvar – realizacija. Victor Sanchez je rekao kako je svjestan što je najbitnije.
„Igrali smo na dobrom nivou i odigrali smo stvarno dobru utakmicu. Jako smo puno kreirali, ali nismo imali sreće sa zadnjim dodirom, ali to je najbitnija stavka u nogometu.“
.jpg.webp)
Inače pomalo apstraktni Španjolac pogodio je samu srž problema. Nisu zabili, osvojili su bod, a na bilo koji drugi dan, Rijeka bi do poluvremena već zabila tri. Nije mala stvar u takvom šahu držati jedinu momčad ove sezone, gledajući sva europska natjecanja, koja do sada nije primila pogodak. Upravo su protiv Rijeke bili najzreliji za prekid niza.
Ovako, ukrcali su se na avion, ponijevši bod s Rujevice, koji im zasigurno vrijedi kao sva tri. Aktualni hrvatski prvak, pak, može ovo smatrati djelomično i porazom jer su jednostavno bili toliko bolji. Igrači na terenu bili su rastrčani, publika ih je žestoko pratila s tribina i sve je bilo spremno za novu lijepu priču Grada koji teče, a to je bio potencijalni korak prema proljeću u europskim natjecanjima.
Jednoga dana, na riječkom Korzu, za desetak godina, kad se prijatelji i navijači nađu i krenu raspravljati o voljenom klubu i o njegovim uspjesima, tema o proljeću sigurno će biti raspravljena. I kada dođe do rasprave o potencijalnom ispadanju iz Top 24 zbog boda ili dva zaostatka, sjetit će se oni zagriženi remija protiv AEK-a. Neće biti bitan dojam, već činjenica koliko su potencijalno bili blizu. „Tko te pita kakva je bila igra protiv AEK-a, kad si osvojio samo jedan bod?“
Za njihovo dobro, ali i za dobro hrvatskog nogometa, nadajmo se da će ova rasprava ostati samo u teoriji, a da će ovoj igri momčad pridodati i golgeterske sposobnosti, jer to je Rijeka s kojom nikome nije ugodno igrati.
.jpg.webp)
