Tko je kriv za Dinamov debakl?

Tužna praška večer, u kojoj je Dinamo doživio jedan od najtežih europskih poraza i debaklova u novijoj klupskoj povijesti nije bila samo loš dan, slučajan događaj, koji je potvrdio nepredvidljivost i draž nogometa. Ne, bio je to gorak rasplet (valjda jest rasplet, iako uvijek može gore) svega onoga što se u klubu događalo zadnjih mjeseci. Možemo gledati da je sve počelo još onom prosinačkom Skupštinom, kad je tihi sukob unutar kluba prerastao u opći rat, možemo gledati da je sve počelo odlaskom Mislava Oršića, potom i Arijana Ademija, dva bitna kralješka Dinamove momčadi, zapravo, čitav je taj zimski prijelazni rok odrađen aljkavo. Sve su te stvari dio mozaika, koje su najavljivale mogući pad Dinamove moći, međutim, ovakav krah još uvijek se mogao izbjeći da su odgovorni u Maksimiru vukli prave poteze u zadnja dva, tri, četiri mjeseca, da su znali kako okrenuti krivulju i, umjesto slabijim i ranjivijim, klub napravili još boljim i uspješnijim. A to nisu učinili, već su se izgubili u međusobnim obračunima i koalicijama, inatu, neiskustvu, želji da potpuno promijene klub, mičući i ono što je bilo dobro. I sad je Dinamu tu gdje jest, u Konferencijskoj ligi, koja je tek utješna nagarada. Jer, Dinamo se u nju nije plasirao, već je u nju ispao, a to je velika razlika. Tko je, dakle, sve kriv za ovaj debakl?

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Mirko Barišić, kao predsjednik kluba i najiskusniji u Dinamovoj hijerarhiji, sigurno je na vrhu ove piramide. Nije operativac, nije dovodio pojačanja i puštao igrače u inozemstvo, ali se više bavio izbornom i političkom matematikom, nego Dinamovim prosperitetom. Barišić je najveći krivac što Dinamo od ožujske Skupštine nema Izvršni i Nadzorni odbor, time nema niti pravog sustava odogovornosti. Zajedno sa svojim suflerima, za koje je već teško pohvatati s kim su sve u 'kombinacijama', više je slagao mrežu i tražio načine kako da on sam preživi taj kaos, nego kako da Dinamo uistinu krene u bolje i uspješnije sutra. Dopustio je da se na nižim razinama vode sukobi i borbe, klub već mjesecima ne funkcionira kako bi trebao, da je htio on je sve procese mogao ubrzati i poboljšati. A to nije učinio, već gledao kako klub srlja u anarhiju i bezvlašće!

Vlatka Peras je predsjednica Uprave, glavna operativka Dinama, koja u konačnici potpisuje sve odluke. Vezane za sportsku i svaku drugu tematiku. Iako će dublji poznavatelji situacije reći da zadnjih tjedana sve čvršće hvata uzde, donosi odluke i preuzima odgovornost, što donedavno često nije radila, već se skrivala iza kluba, jasno je da je njezina krivica u cijeloj priči vrlo velika. Od prvoga dana je u tinjajućem sukobu s Darijem Šimićem, čiji je rad i ideje u prvo vrijeme potpuno blokirala, odbacila svojevoljno neke već završene transfere, okružila se ljudima, koji o poslu vezanome za sportski sektor uopće nemaju pojma. Pa na čudi što se u nogometnim krugovima priča, kako je Dinamova delegacija (čak i da nije točno, dosta govori što ljudi misle o današnjem Dinamu), koja je nedavno išla u Osijek na pregovore oko Miereza - promašila stadion! Baš je ona potpisala i na kraju amenovala odlazak Ivanušeca između dviju utakmica sa Spartom, što je bio konačan i težak udarac Dinamovoj momčadi. Izgubljena između svih obveza i očekivanja, klanova, struja i vlastite ambicije, upravo je najbolje ogledalo kako trenutno izgubljeno djeluje i klub.

Dario Šimić glavni je čovjek za sportsku politiku u Dinamu i kao takav, naravno, snosi veliku odgovornost. Istina je da je upao u kaos, u košnicu raznih interesa u kojoj je teško pohvatati konce i naći saveznike, da je od prvoga dana imao u klubu puno oponenata, koji mu sapunaju dasku. Međutim, svejedno je mogao i morao napraviti više. Problem je u startu bila njegova vizija, o tome da Dinamo mora raditi potpuni zaokret, da mora štedjeti na novim igračima, da one starije i s dužim stažem u klubu treba pustiti, ako žele otići i da se mora od temelja graditi nova momčad. Zaboravivši koliko je važan rezultat u ovom trenutku i u ovoj sezoni. Nastupio je kao da Dinamo treba spašavati, a ne nadograđivati. Propuštale su se prilike za dovođenjem igrača iz HNL-a ili Hrvata izvana, a stizali su jeftini i sumnjiv stranci koji su, sad se vidi, ispod razine Dinamovih ambicija. Dinamo zasad nije dobio ništa od njegovih dubokih skautskih i igračkih veza, Dinamov je prijelazni rok potpuni promašaj. A ako uzmemo u obzir i da je Igor Bišćan bio njegov izbor...

Dinamo ima idealnu priliku za 'nabijanje koeficijenta', ali za to će trebati zadržati Petkovića i pogoditi s pojačanjima

U Konferencijsku ligu Dinamo ulazi s drugim najvećim koeficijentom, ali može dobiti i 'paklenu' skupinu

OCJENE - Dinamo: Petković i Baturina nisu mogli sami, svi su podbacili, a Nevistić nije obranio - ništa!

Igor Bišćan također potpisuje ovaj praški potop, iako je sve do sudačke nadoknade u Ateni držao u rukama play-off Lige prvaka. No, nije niti ono bilo slučajno, već posljedica očito lošeg stanja u momčadi, slabe fizičke ili mentalne spreme i loših poteza, koje je Bišćan radio. Prvo, riješio se olako desetak igrača, od kojih su neki sigurno mogli biti od koristi u rotaciji, drugo, jedan dio onih koji su ostali, potpuno je marginalizirao. I ostao na vrlo uskom kadru, za što je, naravno, kriv i loše odrađen prijelazni rok. Trebao je biti najjači stup kluba u tom kaosu, na kraju je svojom energijom i letargijom, lošim potezima s klupe ispao najslabija karika. I ostavio momčad u 'akutnom' stanju.

Navijači, ili bolje rečeno huligani, doprinijeli su svojim autogolom. Dok je podrška s tribina neupitna, a igrači čak i na treningu imaju glasno navijanje i vjernu ljubac svojih navijača, onih 200-tinjak koji su unatoč zabrani otišli u Atenu i sudjelovali u obračunu s AEK-ovim navijača, u kojemu je jedna osoba poginula, stvorili su svome klubu velike probleme. Prvo, utakmica s AEK-om je odgođena, pa je odgođen i HNL dvoboj s Varaždinom, raspored se Dinamu potpuno izobličio, Modri su igrali tri europske utakmice u tjedan dana. S ovim, suženim kadrom, to je težak uteg. Sve je to ostavilo traga i na igračima, a i UEFA je dodatno Dinamo stavila pod povećalo, zaprijetila da će ga izbaciti ponovi li se slično, iako Dinamo kao klub, zapravo, za atensku tragediju nije ništa kriv. A, iako ne vjerujemo u teorije zavjere, možda je UEFA več i umiješala prste, granični kazneni udarac u Ateni za AEK i prekršaj na Petkoviću u Pragu, obje odluke otišle su na stranu protivnika!? Ne treba se vaditi na suđenje, ali možda treba analizirati je li baš posve slučajno.

Sergej Jakirović, naravno, ne može biti izuzet iz krivnje, ipak je on trener, koji je potpisao utakmicu u kojoj je njegova momčad primila četiri gola i ispala nakon 3-1 u Zagrebu. Dakako, ima alibi da mu je klub prodao ponajboljeg igrača, Ivanušeca, između dviju utakmica, da je prije prve ostao i bez Livakovića, da su mu se Stojković i Kačavenda (da je došao ranije i bio prijavljen za Europu), koji su mogli doprinijeti, ozlijedili, da mu je roster bio još uži nego prethodniku. Povlačio je poteze i u Pragu, uspio promijeniti krvnu sliku momčadi u nastavku, međutim, onakav ulazak u utakmicu ispod svake razine!? I još je priznao da ni sam ne zna što je tome razlog, gdje je došlo do raspada, a osnovna je stvar da trener zna odmah prepoznati zašto momčad igra kako igra. Dojma smo da je, bez obzira na sve, postojao neki način, koji je mogao i morao spriječiti takav potop, jer prednost iz Zagreba ipak je bila ugodna.

Igrači su možda najmanje krivi, oni u većini slučajeva daju svoj maksimum, ali neki su limitirani, neki izvan forme, neki se vraćaju nakon ozljeda i još se nisu vratili na prijašnju razinu. Neki su tek došli u Dinamo i treba im vremena za prilagodbu. No, svejedno, u nekim su trenucima trebali bolje reagirati, me griješiti tako naivno i početnički kao što su činili, ne samo u Pragu već i u Ateni. Paralelne lopte pred svojih 20 metara, permanentno stajanje u zaleđu, nedodavanje lopte igraču u gol-šansi, slabo postavljanje u prekidima, koji su postali rak-rana ove momčadi... A uglavnom su to igrači, koji su i lani i prijašnjih godina igrali ovdje i izgledali uvjerljivije. Moraju se i oni zapitati što im se događa i što oni sami mogu promijeniti!