Brian Fernandez - najskuplji igrač bez kluba koji više od golova voli jedino kokain

U ožujku 2019. godine Drvosječe iz Portlanda dovele su 24-godišnjeg Argentinca iz meksičke Necaxe za poprilično velikih devet milijuna eura, a već tada je bilo jasno kako od tog istog krilnog napadača planiraju napraviti nekoga tko će dugoročno biti prva violina momčadi i oko koga će se sve u budućnosti graditi.

Kako to obično biva u američkim sportovima, klubovi obično imaju jednog „superstara“  koji je lice franšize i oko koje se u budućnosti „vrti cijeli svijet“. Nebitno je li riječ o košarci, hokeju, američkom nogometu ili baseballu, načela su nerijetko ista, a ona su takva da se od megazvijezde očekuje da osim najboljeg na terenu bude i vođa, odnosno predstavnik kluba i u javnosti.

Brian Fernandez to, očito, nije najbolje shvatio.

Zanimljivo, svoj prvi profesionalni ugovor Rodriguez je potpisao dosta kasno, a od tog siječnja 2015. do današnjeg dana ovaj brzonogi krilni napadač promijenio je čak sedam klubova. Jedan od tih klubova bio je i francuski Metz, ali njegova šestomjesečna epizoda u Ligue 1 nije završila pretjerano slavno pa se tako odlučio na povratak u Racing Club, njegov praktički matični klub u kojem je prvi put poznat široj nogometnoj javnosti.

Poslije Metza otisnuo se u Čile gdje je branio boje Unión La Calere, a tamo je krenula njegova nogometna rapsodija. Naime, u 12 utakmica, Rodriguez je zabio 11 pogodaka, a tome je nadodao i još četiri asistencije. Fantastične brojke.

Ipak, nakon pola godine provedene u klubu gdje mu je suigrač bio Čileanac hrvatskih korijena Marko Biskupović (koji je u dva navrata obuka i dres nacionalne vrste), mladi Argentinac odlučio je da mu je dosta Primera Divisiona te je ponovno odlučio promijeniti sredinu.

Novi klub, u kojeg je stigao za 600 tisuća eura, bila je meksička Necaxa. Ukupno je odigrao 30 utakmica (Apertura i Clasura), a pritom je upisao 16 pogodaka i 5 asistencija što dovoljno jasno govori kako je njegov dolazak u redove meksičkog prvoligaša bila izvrsna odluka kluba.

Iako je u zemlji poznatoj po alkoholnim pićima, sapunicama i čokoladi zadržao bio tek nešto više od osam mjeseci, Portland Timbers u zimskom je prijelaznom roku tražio nova pojačanja, a kao budućeg nositelja franšize predodredili su upravo Fernandeza.

Izdvojili su za njega devet milijuna eura, a taj transfer ujedno je bio i najveći u klupskoj povijesti. Uprava je tražila neki zaokret koji će ponovno dovesti Portland do vrha MLS-a gdje su bili 2015. godine kada su osvojili svoj prvi, a za sada i jedini, MLS kup.

Iako je krenulo dobro, to se u konačnici ipak nije ostvarilo.

Fernandez je bio i više nego dobar na početku. Vodio je svoju momčad te je u 19 nastupa zabio čak 11 pogodaka, ali u nekoliko navrata svojim je čudnim ponašanjem zabrinuo čelnike svoje momčadi te se već tada dalo naslutiti da nešto „ne štima“ u cijeloj priči.

Prvo su se javili fantomski bolovi u trbuhu, koje nitko nije mogao potvrditi, ali je klub stao iza svog igrača pa su tako objasnili kako je njima najbitnije fizičko i mentalno zdravlje igrače.

Iako je dva puta bio pozitivan na kokain dok je igrao u Meksiku, čelnici Portlanda bili su uvjereni kako su ti dani iza njega te su se nadali da će mu veliko povjerenje koje dobio od svojeg novog kluba biti dovoljno veliki poticaj da sve svoje „crne dane“ stavi iza sebe.

Pogađate, bili su u krivu.

Nekoliko utakmica nije bio u kadru svoje momčadi jer se nije osjećao dobro, a kada su ga ponovno vratili u momčad zamijenjen je nakon sat vremena igre protiv Minnesota Uniteda jer „je bio ošamućen te je osjećao vrtoglavicu“.

Iako je politika lige bila poprilično jasna, Fernandez se ponašao kao da pravila ne vrijede za njega pa tako nije na vrijeme dostavio (u više navrata) sve potrebno kako bi se potrebni testovi odradili što je u konačnici rezultiralo prvom suspenzijom.

Nakon što je uzorak prikupljen, rezultati su ponovno bili pozitivni, a radi svega navedenog Portland jednostavno nije imao drugog izbora nego prekinuti suradnju s argentinskim nogometašem.

 

 

Iako je još uvijek veoma mlad, unutarnja borba koju ovaj mladić vodi sam sa sobom puno je teža od one koju vodi na nogometnim travnjacima sa svojim protivnicima. Nema sumnje da je Fernandez nevjerojatno talentiran nogometaš kojem je samo nebo trebala biti granica, ali sada postaje jako upitno hoće li to „nebo“ ikada doseći.

(foto:Reuters)