A. LesičkiTeklić za Germanijak: "Zelenika me nagovarao da opalim panenku Lokosima"
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 15.09.22. | 17:45
Hit igrač HNL-a, dijete Hajduka u dresu Varaždina ispričao je novinaru Germanijaka svoju priču kako je završio u Varaždinu, što misli o Hajduku i misli li se vratiti na Poljud jednog dana
Posljedni puta smo u “Contri” sjedili s Mladenom Frančićem. Bila je utakmica mladih reprezentacija Hrvatske i Austrije. Tko bi rekao da će nam to biti jedan od posljednjih susreta s čuvenim Frantom koji je iz Koprivnice potegao za Varaždin. Sjetili smo se tog detalja dok smo se u četvrtak ujutro ponovno našli u tom kultnom kafiću smještenom na samom stadionu. Contra djeluje pomalo otužno i prazno kada nema utakmica. Kava je standardno loša, za razliku od nogometa koji igraju momci Marija Kovačevića, a koji je prvoklasan. Na svu sreću, malo je onih koji kavu naručuju.
“Dobar je Varteks”, zatekao nas je poznanik dok čekamo Tonija Teklića i listamo novine.
Pomalo smo se iznenadili čuvši to ime, ali teško da ćete pronaći u Varaždinu nekoga tko će klub nazvati bilo kojim drugim imenom osim - Varteks. Kao što smo devedesetih s prijezirom gledali one koji bi Dinamo nazvali Croatijom, tako je i danas nepojmljivo u gradu baroka nazvati klub pravim imenom.
Dok razmišljamo o tome, nailazi trener Kovačević.
“I kakav je Tekla?”, pitamo ga.
“Na ponos ocu i majci zbog odgoja”, reći će trener hit momčadi HNL-a pa nastaviti:
“Kroz karijeru sam imao puno igrača. Dobrih igrača. Međutim, svi oni su bili na zalascima svojih karijera. Tonio me podsjeća na njih, a na početku je. Jedno veselo dijete koji daje sve od sebe”, priča Kovačević naglašavajući kako ga je spreman istrpjeti jer zna da od njega može dobiti puno.
“Nije mu lako bilo nakon Hajduka, ali ne smije biti žalostan. Tu je, treba iskoristiti svoje kapacitete koji su veliki. Ima ideju a ja kao trener sigurno neću tu ideju sputavati”.
Činjenica je da Tonio Teklić raste iz utakmice u utakmicu. Da ima ideju, vic, realizaciju. Da je pun samopouzdanja što se vidjelo na utakmici protiv Lokomotive kada je unatoč promašenom kaznenom udarcu, preuzeo odgovornost u 94. minuti.
“Na poluvremenu sam mu rekao da digne glavu, da ako bude penal da uzme loptu i puca. Vjerujem svim svojim igračima, kako ne bih njemu”, naglasit će Kovačević koji je i spomenuo igru u obrani…
“Tu je sve bolji, ali mora popraviti. Znam da ima glavu da sve može. Pa ako može nanizati tri igrača i zabiti gol, onda može igrati i obranu”, poručio je trener.
Malo kasnije sjedimo s Teklićem i evociramo uspomene. Prvi put smo ga vidjeli iz poljudske lože u sudaru Hajduka i Dinama. Zagrijavao se iza domaće klupe i ušao u konflikt s Antom Ćorićem. Spomenuli smo mu taj detalj da razbijemo led…
“A sjećam se toga. Skupa smo se zagrijavali i on je nešto provocirao publiku. Došao sam do njega i rekao mu: 'Ej, nemoj to raditi', nešto mi je odgovorio pa sam ga malo odgurnuo i na tome je sve ostalo”, smije se Teklić koji trenutno uživao u svom statusu. Dva gola Lokomotivi, 15 bodova na ljestvici svojevrsna je satisfakcija za “križni put” koji je prošao kako bi stigao do ovoga danas.
“Početak iz snova za sve nas, ne samo za mene. Ekipa je ta koja čini razliku, koja igra i koja izbacuje pojedinca. Danas mene, sutra Šegu, Ćubelića… Igramo jedan od najljepših nogometa u HNL-u i daj Bože da nastavimo tim putem”, reći će Teklić koji je očito čvrsto na zemlji. Činjenica da je Varaždin treći na ljestvici nakon prve četvrtine HNL-a ne uzbuđuje ga previše.
“Ma sretni smo time, ali treba ostati hladne glave. Puno je tu bodova u igri. Do jučer su svi oko nas pričali o ostanku u ligi kao glavnom cilju, sada se već Europa spominje. Stanite malo ljudi. Ako ćemo i mi početak razmišljati tako, sve ćemo prosuti. Idemo utakmicu po utakmicu sa saznanjem da je lijepo biti treći, s nadom da to možemo zadržati ali s primarnim ciljem da ostanemo u prvoj ligi”.
“Koja je tajna uspjeha Varaždina?”, pitamo našeg sugovornika.
“Tajna? Nema tu tajne. Samo velik rad. Nas na terenu, struke i kluba koji nas prati. Zadržali smo kostur od lani i prenijeli pobjednički mentalitet. Igramo bez pritiska, opušteno i to je jedan od ključnih detalja koji nas gura prema naprijed”.
Njegov put do Varaždina posut je trnjem. Došao je prije dvije godine iz Hajduka na posudbu. Trener je bio Samir Toplak…
“Dao mi je sve ovlasti, momčad me prihvatila, sredina se trudila da mi ništa ne fali. Osjećao sam se kao doma”.
Ipak, zov Hajduka bio je jači.
“Otišao sam kući, imao sam nezgodnu ozljedu. Malo sam igrao, malo nisam, pa se odlučio na novu posudbu u Hrvatski Dragovoljac. Potom je slijedio povratak u Hajduk pa nova posudba u Varaždin koji me ponovno primio. Poznavao sam sredinu, brzo sam se prilagodio te na koncu ostao ovdje”.
Kao fetivi Dalmatinac, Teklić se iznenađujuće dobro uklopio u momčad.
“Na početku sam imao nekih problema s prilagodbom. Ja mlad, ovdje sam, pomalo razočaran svime što mi se događalo u Hajduku. No, brzo je prilagodba prošla. Sada nas je šest, sedam Dalmatinaca ovdje i čini mi se da je to idealan spoj. Zagorci i Dalmatinci, naš dišpet i njihova mirnoća očito je dobra kombinacija”.
Vratili smo se malo na zadnju utakmicu u Kranjčevićevoj ulici i taj penal. Za onaj prvi kaže da ga je Brodić pitao može li. Teklić nije imao problema.
“Rekao je onaj Strahonja da nije bio penal, pa možda dobro da sam falija… Ispao sam pošten”, smije se.
Onaj drugi nije bio sporan. I opet je Teklić uzeo loptu i stavio na bijelu točku.
“Osjećam se vrhunski. Kada sam u formi, samopouzdanja mi ne nedostaje. Baš smo neki dan pričali Šego, Ćubelić, Škaričić i ja kako je glava bitan element u nogometu. I svi su zaključili da je baš moja ona koju ništa ne može poremetiti. Uostalom, nakon prvog promašenog penala sam zabio gol iz igre pa je bilo lakše”, govori Teklić koji nam je otkrio što mu je Zelenika šapnuo na uho prije nego je krenuo u realizaciju penala u 94. minuti.
“Još na poluvremenu mi je rekao da ako bude penal, da ga ne dam nikome i da puknem 'panenku'. Prije samog penala je dotrčao do mene i rekao mi: 'Ili ćeš lupiti panenku ili više nećeš pucati'. Nisam ga poslušao, ne znači da neću u nekoj drugoj utakmici”, smije se Teklić koji se lako nosi s popularnošću. Naime, tvrdi kako ga ništa ne smeta jer poznaje samog sebe. Svi koji ga znaju kažu za njega da je čvrsto na zemlji.
“Nakon svega lošeg što mi se dogodilo u Hajduku, moja kvaliteta polako dolazi do izražaja. Osjećam se da me ništa više ne može pokolebati”.
Dakle, Hajduk je bolna tema…
“Ne bih rekao da je bolna. Možda u kontekstu mojih nekih očekivanja. Pazite, rođen sam dolje, cijeli život sam dolje i svi znamo što nama znači Hajduk. I naravno da ne mogu biti sretan što nisam dobio pravu priliku”, priča Teklić koji neće kriviti cijeli svijet zbog toga već će se prvi posuti perjem.
“OK, prihvaćam da ima neke krivnje i u meni. Promijenilo se osam, devet trenera ali ne mogu reći da sam dobio priliku u kontinuitetu koja mi je trebala kao mladom igraču. A mislim da sam je zaslužio radom na treningu, ali očito je politika kluba bila takva da nisam zreo i spreman. I na koncu ne žalim jer nisam niti prvi niti zadnji koji je išao okolnim putem. Jednog dana se vidim u dresu Hajduka. Volio bih to. E sada, pitanje je kako će se priča razvijati, ali to je svakako jedan od ciljeva”, iskreno će mladi nogometaš koji redovito prati stanje u Hajduku. Mi smo ga nazvali krizom zbog promjene trenera, njegov kut gledanja je drugačiji.
“Drugi su na ljestvici, lani su uzeli Kup. Ne znam zašto kriza… Ma zapravo, nemoj mene pitati o Hajduku, nisam ti baš realan kada je u pitanju taj klub. Volim Hajduk i pamtim samo sretne dane. Eto, to napiši”, zamolio je Tonio Teklić.
Nema problema.
"Eventualni gol “bilima” se neće slaviti?"
“Ma nema šanse”, rezolutno će Teklić.
Nismo niti očekivali drugi odgovor…
HNL, 10. kolo
Petak, 16. rujna
Varaždin - Slaven Belupo, 19.00
Subota, 17. rujna
Nedjelja, 18. rujna
*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+
