Tamo gdje pripada

Kada je bolivijsko-američki profesor Jaime Escalante skovao rečenicu „nije bitno koliko puta padneš, bitno je koliko puta si se ustao“, sigurno nije mislio da će njegova mudrolija 40-ak godina kasnije postati instant self-help savjet bez kojeg Štefanija iz Jakovlja ne može započeti svoj dan. 

Escalante je, inače, bio karizmatičan tip, njegov životni put je bio predložak za film iz 1988. godine naziva 'Stand nad Deliver', a njegov lik utjelovio je Edward James Olmos u ulozi koja mu je donijela i nominaciju za Oscara. Obožavan u istočnom LA-u, u zajednici u kojoj je živio i radio, Escalante je svojim osebujnim pristupom mijenjao živote svojih učenika, podučavajući gradivo nekonvencionalnim metodama. Tako je, primjerice, savršenu parabolu učenicima usporedio s horogom Kareema Abdula-Jabbara.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Borio se protiv rasizma, ukazivao na nepravdu i korumpiranost politike, probleme obrazovnog sustava... Da se poslužimo još jednom izlizanom konstrukcijom, istrgnutom iz Štefanijine bilježnice nadahnutih izreka, Escalante je „ostavio svijet boljim mjestom“.

A boljim mjestom ostavlja i svoju Borussiju Dortmund - Marco Reus, nakon 12 godina koliko je proveo u redovima kluba u čijem je gradu rođen.

U Dortmundu se izbjegavala ta tema. Potiskivali su se 'crne'misli, ali znali su svi oni kojima su žuta i crna boja u srcu da taj dan mora doći. Premda, ima i neke poetske pravde u tome da se zastor spusti baš ove sezone.

„Klub i ja smo donijeli odluku da nećemo produžiti ugovor. Nevjerojatno sam ponosan i vječno zahvalan što sam igrao za ovaj klub toliko godina“, rekao je poster-boy BVB-a nakon odluke da odlazi nakon isteka tekuće kampanje.

Reus i Dortmund. Kao što glasi slogan kluba -prava ljubav. Doduše, ne i ljubav na prvi pogled.

Činjenica jest da se Reus nogometno „opismenio“ u Borussiji da bi onda, nezadovoljan minutažom u mlađim kategorijama preselio u drugoligaša Ahlen. Nakon fine inauguralne seniorske sezone, Reus je privukao pažnju bundesligaša i 2009. je preselio u Borussiju, ali onu iz Möncehngladbacha.

Svoj dolazak na nogometnu scenu 'velikim dečkima' je najavio impresivnim solo-pogotkom. Uslijedila je hrpetina drugih, a pod ravnanjem Luciena Favrea postao je fokalna točka napada družine iz Mönchengladbacha.

Tijekom trogodišnje gaže u 'krivoj' Borussiji za svoj remen je zataknuo 36 golova i 22 asistencije u 97 bundesligaških nastupa, a usput je postao i njemački reprezentativac.

Sve to nije promaknulo pažnji jednog plavokosog trenera sa 'štreberskim' naočalama zataknutim za nos i malo drugačijeg pogleda na nogometnu igru.

„Pomislio sam kako se radi o jako zanimljivom igraču, krenuo sam se raspitivati i onda su mi rekli da je igrao u našoj akademiji. 'Kako se to dovraga dogodilo, kako se dogodilo da je takav igrač otišao iz kluba', upitao sam odgovorne. I onda smo ga morali otkupiti, a to je bila jedna od najboljih odluka“, prisjeća je Jürgen Klopp koji je vratio Reusa u klub njegovog života 2012. godine.

Iako su ga u svlačionici dočekali igrači poput Mattsa Hummelsa, Ilkaya Gündogana i Roberta Lewandowskog, Reus nije imao problema s „useljenjem“. Njegova prva sezona u Dortmundu okončana je 13. svibnja na – Wembleyu. Finale Lige prvaka protiv Bayern Münchena kao ultimativni okršaj njemačkog nogometa. Reus je izborio jedanaesterac za izjednačenje Borussije, ali BVB je na koncu izgubio i ostao bez velikog trofeja. Bio je to prvi srcedrapajući trenutak za Reusa. Tada nije znao da će ih se u godinama nakon nakupiti još.

Action Images / John Sibley

Godinu dana kasnije Reus je nosio nade Njemačke prema tronu na SP-u u Brazilu pa onda doživio ozljedu zbog kojeg ga više nije bilo u sastavu reprezentacije. Ostatak znate – Nijemci su se bez njega popeli na svjetski tron. Bila je to prva od mnogih ozljeda koje su usporile njegovu karijeru. Bio je to čas u kojem se Reus krenuo navikavati na buljenje u zidove klupskih ambulanti i gradio upornost koja ga je vraćala na travnjak. Nije bitno koliko puta padneš, jel...

Euro 2016. propustio je zbog nove ozljede koja ga je udaljila na pola godina s nogometnih terena. Vratio se u igrački pogon taman da s Dortmundom osvoji svoj prvi trofej, DFB Pokal.

A iduće veliko priznanje stiglo je godinu dana kasnije, kada mu je uručena kapetanska traka. U godinama koje su uslijedile, Borussia je pokušavala skinuti monopol Bayerna na bundesligašku titulu, a najbliže tome su igrači BVB-a stigli lanjske sezone. Za naslov prvaka trebali su pobijediti Mainz u posljednjem kolu, ali nogomet ih je podapeo i san se ekspresno pretvorio u najružniju noćnu moru.

Sedam puta. Toliko je sezona Reus gledao u leđa Bayernu. I po tome je vlasnik rekorda kojeg nitko ne želi. U prvom rangu njemačkog nogometa, nikada nitko nije više puta od Reusa bio - drugi.

Na terenu, kada je zdrav, Reus je jedan od onih igrača zbog kojih se nogomet čini jednostavnim. Njegova tehnika je dotjerana, prvi dodir mekan, a postao je poznat po sjajnoj tehnici udarca koju je tijekom godina usavršio i koju je gotovo nemoguće iskopirati. Poznat je i po tim vražjim ozljedama. Kada se priča o Reusu i njegovoj igračkoj veličini, ne mogu se ne spomenuti ozljede. Koljena, ligamenti… Bilo je toga jako, jako puno, a sigurno da bi njegov CV bio znatno deblji da je bio zdraviji.

REUTERS/Thilo Schmuelgen

Ali i ovako je divljenja vrijedan. Za Dortmund je odigrao kupno 428 utakmica tijekom kojih je zabio 170 pogodaka i dodao 131 asistenciju.

Povrh toga, neslužbeni nadimak mu je "Mr. 1-0". Naime, od 120 pogodaka u Bundesligi njih 47 je bilo za 1-0, što je gotovo 40 posto.

„On je jedan od najboljih igrača koje je ovaj klub imao. Nevjerojatno talentiran dečko, koji je izrastao u nevjerojatnog nogometaša“, dodaje Klopp.

12 godina. U tih 12 godina je mogao otići barem 12 puta. Ponuda nije nedostajalo. Ali ostao je. Uzeo je ukupno dva njemačka Kupa. Ponio je i dva puta epitet njemačkog igrača godine, 2012. i 2019. godine. Istini za volju, zaslužio je puno više od toga.

A mogao je zaraditi i veće novce. Ali ima jedna stvar koja se često zapostavlja. Marco Reus istinska je ikona kluba koji ima nevjerojatno vjernu navijačku bazu. Reus planira nastaviti život s obitelji u Dortmundu, u gradu u kojem je rođen, u gradu u kojem je izrastao u legendu. Pa tko to, kada se inficira nogometom, ne mašta da postane heroj svojeg grada, mjesta na kojem si derao koljena, prvi puta se zaljubljivao, za koje te vežu najdivnije uspomene iz djetinjstva.

Da, Reus je puno puta mogao mahnuti na pozdrav i nitko mu ne bi ništa zamjerio. Štoviše. Ali Reus je ispunio san svakog malog dječaka koji kreće s nogometom. Na zadnjoj domaćoj utakmici platio je rundu cijelom Westfalenu. Ali do kraja svog života više neće morati platiti niti jedno piće u svom Dortmundu. I kako god finale na Wembleyu završilo, njegov status se neće promijeniti. Reus je ostvario status živuće legende.

E to je neprocjenjivo.