Svi talenti koje je ‘’strahovlada’’ Modrića, Kroosa i Casemira otjerala iz Reala

Martinu Odegaardu je Zinedine Zidane po povratku s posudbe iz Real Sociedada dao do znanja kako ga treba i ima u planu za ozbiljne minute u sada tekućoj sezoni 2020/2021.

No to se nije dogodilo. Igrao je u svega devet utakmica, sedam u Primeri i dvije u Ligi prvaka. Od tih devet je pet počeo u prvih 11, a ukupno je skupio 367 minuta. U prosjeku je to 41 minuta po odigranoj utakmici, a ovolika ukupna minutaža koji je dobio on ne smatra nečime što bi ga zadovoljilo.

Upravo iz tog je razloga i sâm digao glas, a epilog je taj da je varšio na posudbi u Arsenalu. Nije to loše rješenje za sve tri uključene strane. 22-godišnjak će igrati najkonkurentniju i najbogatiju ligu svijeta, i to u velikom klubu koji u zadnjih nekoliko kola pokazuje znakove strelovitog dizanja forme.

To je također važno i samom Realu. Po prirodi stvari Los Blancosima će vrlo brzo trebati top veznjak izbrušenog talenta, spremnog za nošenje ogromnog tereta na kritičnom dijelu terena ovog giganta. Najzad, upravo najistaknutiji problem Arsenala u propadanju u duboku krizu koja je trajala još donedavno, manjak je kreacije u veznom redu, igrača koji može osvojiti teren, proigrati, ali i direktno ugroziti protivničke vratare. Upravo to očekuju dobiti u Odegaardu.

No Zidane zapravo i nije previše kriv jer je, pojednostavljeno rečeno, prekršio obećanje. Brazilac Casemiro, njemački rutiner Toni Kroos, a bogme i naš Luka Modrić, igraju fantastično, a ne može se reći da je to nešto što su francuski trener na klupi Reala i njegov tim u potpunosti očekivali.

Do očekivane deterioracije nije stiglo, pogotovo kad je u pitanju 35-godišnji Modrić, i Odegaard nije dobio očekivanu ulogu. No daleko od toga da je prvi koji je doživio igračku marginalizaciju na Santiago Bernabeu ‘’ni luk jeo ni luk mirisao” već više kao kolateralna žrtva savršeno podmazanog stroja veznog reda u gore navedenom sastavu.

Sjetimo se najprije Asiera Illaramendija, koji je jedno vrijeme proveo kao starter, no danas 28-godišnji Casemiro ga je jednostavno izgurao iz početne postave 2015. po povratku s posudbe iz Porta.

Još jedan veznjak koji je ‘’pišao krv’’ kako bi dolazio do minuta je naš Mateo Kovačić. U tri pohoda na Ligu prvaka pokazao se kao veoma dobra redundancija sredine terena, ali on sâm nije bio prezadovoljan svojim statusom prve rezerve i otišao je u Chelsea. Tamo se poprilično ustalio, a posebno je prošla sezona bila dobra na individualnom planu bivšeg dinamovca.

Real je i dalje, kao svaki gigant, htio neko jako ime da bude pri ruci kad zatreba, bilo radi ozljeda, taktičkih varijacija ili čistog odmaranja startera. U tu je svrhu iz Betisa doveden Dani Ceballos, no on je također otišao. Doduše samo na posudbu u Arsenal, ali koju je produžio i ove sezone.

Još jedan je primjer Marcos Llorente. Danas još uvijek tek 25-godišnjak, dvije je godine čekao svoju priliku nakon što se u ljeto 2017. vratio s posudbe u Alavesu. Najzad je ljeta 2019. prodan za 30 milijuna u gradskog rivala Atletica, a tamo je našao svoje mjesto pod Cholovim suncem. Dapače, znatniju pozornost šire nogometne javnosti zadobio je kad je torpedirao tada aktualne prvake Liverpool s dva gola na Anfieldu, točno uoči obustave Lige prvaka radi pandemije koronavirusa.

Na tankom je ledu, a još tanjih živaca i Isco, igrač koji je još 2013. stigao kao veliko pojačanje iz Malage, no zadnje je vrijeme u velikoj Zidaneovoj nemilosti. U ovom trentuku jedini ‘’poslušnik’’ je poprilično kvalitetni Urugvajac Federico Valverde, no trenutno van stroja. Trebao bi se vratiti potpuno oporavljen od ozljede mišića negdje pred sredinu veljače.