"Svi pričaju o penalu protiv Cibalije, pa Dinamo je bio najoštećeniji klub ove jeseni!"

Nema stranca do Bosanca, već je izlizana poslovica na ovim prostorima, a u Dinamu je svojevrsna zakonitost. Svaka čast moru internacionalnih nogometaša koji su prodefilirali Maksimirskom kroz povijest, ali ni jedna nacija nije dala toliko „Lieblinga“ sjeverne tribine kao susjedna BiH, od Harisa Škore i Džeme Mustedanagića, preko Edina Mujčina i jednog od najomiljenijih trenera u modernoj povijesti, Vahe Halilhodžića, sve do današnjih Bosanaca u Dinamu Amera Gojaka i Armina Hodžića.

Ovaj potonji obilježio je Modro proljeće zasad zabivši osam od 11 Dinamovih golova u drugoj polovici sezone, zabija po gol svako poluvrijeme, a za Germanijak je otkrio razlog njegovog „proljetnog procvata“.

„Dobio sam kontinuitet kod trenera Peteva, a s njegovim povjerenjem i samopouzdanje. Nakon relativno loše jeseni probudio se inat u meni, želio sam svima dokazati kako je to bila prolazna faza, veseli me što sam uspio,“ rekao je prvi topnik HNL-ovog proljeća Armin Hodžić.

Otvorio ga je golom Slaven Belupu, potom je s dva komada torpedirao Cibaliju, Splitu je utrpao četiri komada u polufinalu kupa postavši prvi igrač Dinama koji je zabio poker nakon 13 godina, a u posljednjem kolu bio je strijelac protiv Intera. Ipak, to je bilo dovoljno tek za držanje priključka za sjajnom Rijekom koja i dalje bježi šest bodova.

„Još ne osjećamo neki osobit pritisak jer sve ovisi o nama, matematika je jasna, dobijemo li sve utakmice do konca sezone – mi smo prvaci! Stoga, pritisak nije na nama, nego na Rijeci.“

Kek i društvo zasad dobro nose taj teret, zapravo kažu da je veća euforija među navijačima, nego u svlačionici. U prilog im ide što su i neutralni na njihovoj strani, osobito nakon prevare suca Damira Batinića na utakmici protiv Cibalije. Hodžić ne opovrgava da je sudac pogriješio, ali kaže kako javnost nije objektivna kad je Dinamo u pitanju.

„Gledajte, uzeo sam tu loptu i opalio penal, moj posao je zabijati, a ne komentirati suđenje i nek tako ostane. Ali nisam primijetio da su se ljudi toliko uskomešali kad je Bradarić igrao rukom u šesnaestercu pri rezultatu 0:0 protiv nas u Maksimiru. Možemo svašta pričati, ali Dinamo je najoštećeniji klub jeseni u HNL-u. To što ne plačemo, ne znači da nismo tog svjesni,“ poentirao je.

Kratku pauzu od HNL-a Hodžić će uzeti krajem ožujka te se pridružiti reprezentaciji BiH na okupljanju za utakmice protiv Gibraltara i Albanije. Bit će na terenu kraj Edina Džeke, „capocannonierea“ Serie A i jednog od najboljih europskih strijelaca ove sezone...

„Čast je biti dio takve momčadi i igrati kraj igrača kao što su Džeko i Pjanić, upijam svaku njihovu gestu, svaki potez na treningu jer samo gledajući ih mladi igrač koji tek dolazi na scenu može nešto naučiti.“

Neće biti jedini dinamovac na Baždarevićevom popisu, prvu „kapicu“ za seniorsku bh.repku mogao bi upisati tri godine mlađi Amer Gojak. Na svoje ime kraj Edina Džeke i Miralema Pjanića trebat će se tek naviknuti, ali kaže kako neće biti impresioniran kraj velikih zvijezda Serie A.

„Počašćen sam što ću biti dio tog društva, ali neću ih tražiti autograme, pa suigrači smo,“ smije se Gojak, koji je oduševljen formom svog sunarodnjaka i ne bi ga začudilo vidjeti ga kraj Edina Džeke već u ovoj akciji.

„Vas možda začuđuje njegova eksplozija, ali mene ne. Gledam ga svaki dan na treningu i znam koliko ulaže u sebe i koliko se trudi. Zaslužio je svaki gol i veselim se njegovim uspjesima više nego svojima.“

Na stranu ljubav, na treningu su nedavno imali bratski okršaj u gađanju prečke, 24-godišnji Hodžić bio je uspješniji pogodivši tri od pet, a pobjedu protiv „mlađeg brata“ slavio je kao gol u Ligi prvaka, vjerojatno ga još slavi.

„Nije, nije smirio se malo, ali ne mogu se oteti dojmu da je imao dojavu uoči tog snimanja. Čovjek je gađao bolje nego kad je igrao najbolji nogomet u karijeri, uoči odlaska u Liverpool. Obećao je revanš, čekam ga,“ kaže Gojak.

Pobjeda u bosanskom El Clasicu je Hodžićeva osveta za torturu koju je prolazio na Playstationu na pripremama u Beleku.

„Čovjek mi nije prešao centar cijele pripreme, ako mi ne vjerujete pitajte mog cimera Nikolu Moru,“ kaže Gojak, koji Hodžića poznaje praktički od prvih nogometnih koraka.

Obojica su izrasli u Željinom nogometnom rasadniku, obojica su igrali za sve selekcije bh.reprezentacije, sad su zajedno u Dinamu i uskoro će se zajedno pojaviti na pripremama seniorske reprezentacije.

Jedinu razliku u životopisima čini naizgled samo crtica, ali ogromna, Hodžić je dio svog juniorskog staža proveo u slavnom Liverpoolu, iskusio je ono što mnogi nogometaši sanjaju cijelu karijeru, a većina nikad ne dočeka.

„Ne znam prate li me još, vjerojatno da jer imaju ogromnu skautsku službu, ali nisam siguran,“ započeo je Hodžić svoju priču o pet minuta slave.

„Možda se čini kako sam izgubio dio svog nogometnog razvoja, ali zapravo nikad nisam požalio što sam otišao tako mlad. Naučio sam novu kulturu, isprobao samostalan život daleko od obitelji i rodnog grada, upoznao sam glamur jednog od najvećih svjetskih klubova. Smatram da sam iz tog izašao kao bolji igrač, ali i čovjek.“

„Bi li se vratio? Naravno, bila bi mi čast ponovno nositi dres tako slavnog kluba, ali tko zna što sudbina nosi,“ zaključio je Aro.

Za sudbinu ne znamo, ali iduća zapreka na njegovom nogometnom putu jest Split (subota u 15 sati), kojem je nedavno u kupu spakirao poker u mrežu. Hodžić se u međuvremenu još malo napunio samopouzdanjem u međuvremenu, Splićanima se loše piše za vikend...

Razgovarao: Andrija Vuković

(Foto: Pixsell)