Sve je spremno za slavlje! Ali, Farani na Kvarner nisu došli s bijelom zastavom

Ne vole ljudi floskule. Ali, opet, ne može se reći da u njima nema baš ništa. Svi smo čuli da ‘danas svi igraju nogomet’ i da je najteže igrati one utakmice koje su unaprijed označene sa zelenom kvačicom. Hrvatska i Farski Otoci ne mogu u istu rečenicu, ali – nakon 15 minuta Farski Otoci su poveli. A onda kada su Vatreni izjednačili, onda su gosti imali i jednu sjajnu priliku da ponovno povedu. Ali, korak po korak.

Svi oni koji pohode Rujevicu, koja se od ovog četvrtka i službeno zove Trening kamp Dean Šćulac u čast prerano preminulog dopredsjednika aktualnog prvaka Hrvatske, nisu morali sa sobom ponijeti povećalo da bi uočili razliku kada utakmicu organizira NK Rijeka ili HNS. Iako Riječani rade jako dobar posao, vrijedan baš svake pohvale, isto tako treba reći da je HNS – razina više. I to se vidi po svemu, baš svakom segmentu. Sponzori pošalju svoje najbolje predstavnike, djevojke i mladići iz Saveza stoje na raspolaganju za svaku sitnicu, a veliki se naglasak stavlja i na taj jedan vizualan kontekst gdje sve ‘pršti’ od HNS-a. Da ne znamo gdje smo, morali bismo se dobro namučiti da vidimo neki grb, zastavu ili boju Rijeke.

Igrači su prvi put na teren izašli kojih 100 minuta prije početka utakmice. Svi u sivim trenirkama, neki sa slušalicama u ušima, ali isto tako svi izrazito dobre volje. Luka Modrić imao je jedan na jedan razgovor s Petrom Sučićem. Nogometni, pretpostavljamo, premda je isto tako Maestro mogao pitati ‘mlađu gardu’ i što je danas popularno na Netflixu... Ili su možda jedan drugome otkrivali neke nove spoznaje o gradu u kojem sada žive, tko će ga znati. No, Luka je tip koji diše nogomet, a kako je prstima pokazivao nešto što nam je ličilo na romb ili određenu kretnju igrača, tako ipak mislimo kako je razgovor bio nogometne prirode.

Naravno, navijači su ga konstantno dozivali i mahali mu, nije ni njemu bilo teško uzvratiti istom mjerom, ali ipak su najviše ‘svojih’ na tribinama imali Marco Pašalić i Franjo Ivanović. Posebna je njihova energija, čak bismo rekli i zarazna, zbog čega ni najmanje ne čudi da su pored Gvardiola, Kramarića, Marija Pašalića i svih ostalih velemajstora baš dvojica bivših nogometaša Rijeke bili najviše pozivani od sjajno raspoloženih navijača.

Farani? Čak ih je bilo više nego što smo očekivali. Od medijskih predstavnika pa do navijača. Naravno, oni su bili mamac za fotografije, pozirali su Farani i Hrvati zagrljeni, s tim da je ovog petka ozloglašeni kavez bio mjesto sreće za one najmlađe navijače. Efektan je bio transparent ‘Za Hrvatsku kao Tigrovi' u čast 1. gardijske brigade Tigrovi koja je ustrojena baš negdje u ovo vrijeme prije točno 35 godina.

Otprilike 50 minuta prije početka utakmice na teren su istrčali nogometaši Hrvatske, ovog puta u punoj radnoj opremi, s tim da su ih na teren izveli vratari – neupitna jedinica Dominik Livaković te dvojica Riječanina, Ivica Ivušić i Ivor Pandur. Iako sva trojica dobila su ogroman pljesak okupljenih, jasno je kako su Riječani ipak s jednim posebnom emocijom pratili svoje sugrađane. Inače, na ovom ogledu prisutna su čak osmorica igrača koji su u nekom trenutku nosili dres Rijeke (Pandur, Ivušić, Marco Pašalić, Kramarić, Oršić, Ivanović, Fruk, Erlić), s tim da je stoper Midtjyllanda odradio zagrijavanje, ali se ipak nije našao u zapisniku za utakmicu. Zanimljivo, u moru poznatih gostiju u jednom su ‘boxu’ viđeni nogometaši Rijeke (Butić, Kreilach...), a u drugom Victor Sanchez, koji je dosta opušteno pratio ogled Vatrenih protiv Farana.

Hrvatska je ja otvaranju utakmice bila jako loša. Farani su prvi zabili, a strijelac je bio nogometaš koji igra u četvrtom rangu engleskog nogometa.

“Je l’ počeo Grimsby?”, jedno je od poznatijih pitanja u kultnom filmu Kad porastem bit ću Kengur, a baš je igrač spomenutog kluba zapaprio Vatrenim u 16. minuti. Geza Turi će Rujevicu pamtiti do kraja života, ali samo sedam minuta kasnije je Joško Gvardiol vratio stvari na početak. Nakon što su Farani šokirali Vatrene, Hrvatske je odlučila – igrati nogomet. I tu je, zapravo, završila svaka nada gostiju.

Do kraja poluvremena Hrvatska nije uspjela doći do preokreta, ali je pogodak stopera Cityja predsjedniku Kustiću ipak omogućilo malo lagodnijih 15 minuta prije početka drugog poluvremena. Šampanjac je na ledu, ali dok se ne završi posao do kraja, najpametnije za svih bi bilo da ostanu na vodi...