Sudačka analiza Branka Stipkovića: “Suđenje zaista vrhunsko. Signore sa zviždaljkom nije glumio strogoću, ali ni dopuštao javnu raspravu”
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 03.04.24. | 21:11
Prema tome, dva izazovna splitska ispita stranci su položili besprijekorno, ni ne trepnuvši na činjenicu da posreduju u „višenamjenskom” nadmetanju najprominentnijih hrvatskih sportskih momčadi.
Fabio Maresca je, poput Daniela Sieberta prije četiri dana, dočekan dužnom pažnjom i ne manjim uvažavanjem. Bez ikakvih „preventivnih sumnji” nama Hrvatima tako svojstvenim. Elegantni Nijemac iz Berlina zapravo je lako i nadasve kvalitetno vodio ligaški sraz Hajduka i Dinama (0-1), sve isto ili barem slično očekivalo se od temperamentnog Talijana iz Napulja u ovom dvoboju polufinala kupa istih suparnika.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Premda Maresca - po zvanju i zanimanju profesionalni vatrogasac - nije iz najviše kategorije arbitara sa znakom FIFA, one Elitne kojoj pripada Siebert zajedno s 32 europska majstora među kojima prednjače Szyman Marciniak (Poljska), Clement Turpin (Francuska), Anthony Taylor (Engleska), Jesus Gil Manzano (Španjolska), Danny Makkelie (Nizozemska) i, recimo, Istvan Kovacs, rumunjski Mađar koji će u nedjelju suditi za ligaške bodove Rijeci i Hajduku. Znate za standardnu tužaljku/žalopojku:
„Kako u toj skupini mogu biti Irfan Peljto iz Bih, Srđan Jovanović iz Srbija i Slavko Vinčić iz Slovenije, dočim nema predstavnika nogometne sile pa i velesile Hrvatske...” Naši Duje Strukan i Igor Pajač su u sljedećem jakosnom razredu, prvokategornici kakav je i aktualni don Fabio, na popisu 55 lovaca na najviši status. Znatiželjno pratimo kako će tko proći.
Maresca se probijao dosta dugo. Iako je sudački ispit položio 1977. kad mu je bilo nepunih 16 godina na državnu je razinu skočio 2005. U Serie B tek 2013. Srećom, u vodeću Serie A iduće sezone. No načekao se međunarodne promocije koju je uhvatio 2020. s navršenih 38! To, međutim, svjedoči da je pravi, da je klasa, sugerirajući kako Talijani baš i nisu poput Hrvata koji slijede nečiji naputak da kandidate za suce odabiru već u dječjem vrtiću, inače će, kao, zakasniti.
U ovom prvenstvu FM je sudio 14 od 30 utakmica, posljednju na Veliku subotu: Fiorentina-Milan 1-2. Sredinom ožujka bio četvrti u teamu Danielea Orsata, šefa na kreševu Lige prvaka Borussia Dortmund- PSV 2-0. Da, to je onaj Danček čiji je kazneni udarac za Argentinu protiv Croatije na SP-u u Kataru toliko ražestio Luku Modrića da je lansirao komentar „Ovo je najlošiji sudac kojeg sam ikada vidio...”
.jpg)
Naravno da se legendarnom kapetanu oprašta trenutak emotivnosti. „Oku sokolovom” Mateo Beusanu nije trebalo ništa opraštati makar je rekao da je penal sasvim u redu te da možemo biti prezadovoljni što nije isključen Dominik Livaković... Taj Orsato i dalje je u kontinentalnoj špici premda će dogodine napuniti pola stoljeća!
Dakle, postuskrsne srijede vidjeli smo rastrčanog Marescu kojega krasi istančan smisao za čitanje igre. Za prednost. Za procjenu prekršaja. Na kartonima nije prebrz (u nacionalnoj ligi prosjek javnih opomena mu je 5,6), žutoga je isukao triput, 2-1 za domaće. Kreće se školski, dijagonalno s nužnim odstupanjima, postavlja školski. Odlučuje na vrijeme. Ne podliježe atmosferi. Ne trza na simuliranje. Ne zanima ga tko je tko, razlikuje tek dvije boje.
Neki od Bijelih zazivali su u 30. minuti najstrožu kaznu, ali Talijan je rezolutno dvaput raširio ruke govoreći bez riječi, nastavljajući bez ikakve grižnje savjesti. Dapače. Za nj je sve to bio uobičajeni „dan u uredu”, što ne znači da je na kontra stranu Jadrana došao opušten. Navikao je na takve izlete, od jeseni su njegove usluge koristili u Grčkoj (Olympiakos-Panathinaikos 0-3) i u Saudijskoj Arabiji (Al Ettifag-Al Hilal 0-2). U Hrvatskoj su mu posao olakšali raspoloženi Zagrepčani. Držao se ozbiljno, koncentrirano, majstorski. Znancu iz Italije, Nikoli Kaliniću, možda se prigodnim slovom obratio na talijanskom. U 1. poluvremenu tako je čvrsto sve konce držao u vlastitim rukama da su ga valjda zaboljele. Ma, opravdao je svaki cent zarade (3.000 eura bruto) koja je neusporedivo veća nego da je prekovremeno dežurao u vatrogasnoj jedinici.
Nastavak nije promijenio sliku. Suđenje zaista vrhunsko. Signore sa zviždaljkom nije glumio strogoću, ali ni dopuštao javnu raspravu. Bilo je zgodno gledati kako Fahd Moufi, Francuz marokanskog porijekla, kao fetivi Dalmatinac pojašnjava Talijanu da će momci s Istoka dopustiti korner ako Martin Baturina ipak malo požuri. Sudac je i dalje žutio korakom, iskazujući sjajnu kondiciju; čovječe, nije se gasio. Sve rješavajući bez potpitanja samome sebi. Suradnici bez greške. Čak se nije morao aktivirati ni VAR ni AVAR, osim nakratko, baš simbolično. Inače, valja spomenuti da je upravo Maresca na talijanskim stadionima prvi koristio tu novu tehnologiju te kazneni udarac za Cagliari dosudio nakon usuglašavanja s tv-snimkom pokraj aut-crte. Nije iskorišten, Juventus je dobio 3-0. Ovdje je Dinamo predvođen Brunom Petkovićem dobio plasman u finale kupa, Ivan Perišić obrise svijetle budućnosti, a Fabio Maresca još jednu potvrdu vrijednosti. Neka čestitke nekako podijele.
Prema tome, dva izazovna splitska ispita stranci su položili besprijekorno, ni ne trepnuvši na činjenicu da posreduju u „višenamjenskom” nadmetanju najprominentnijih hrvatskih sportskih momčadi. Treba li, stoga, čestitati i vodstvu HNS-a?
Da i ne.
DA zato što je shvatilo ozbiljnost situacije koja prijeti narušavanjem regularnosti natjecanja i napokon pozvalo pomoć iz inozemstva.
NE zato što je toleriralo ekshibicije svoje Komisije za suce koja je od VAR-a napravila parodiju umjesto da ga rabi za neupitnu blagodat. A onaj groteskni čin s namještenom sudačkom komunikacijom dan poslije utakmice ostaje sramota preinačena u drskost i bezobraznost koja se ne zaboravlja. I ne oprašta.
