Što se događa s Dinamovom školom?

Nećemo si lagati, kad Dinamova djeca triput u kratkom vremenu izgube od Hajduka, u Maksimiru zavlada nespokoj. Prvo su prije 10-ak dana izgubili juniori, na svom terenu (1:2), a u nedjelju su izgubili kadeti (2:1) i pioniri (3:1) u Splitu. U sve tri utakmice Dinamo je vodio, a onda prosuo prednost i ostao bez bodova. Juniori su u međuvremenu odigrali i 0:0 s Goricom pa se njihova prednost na ljestvici istopila, sad imaju dva boda više od Rijeke i tri od Lokomotive. Kadeti, pak, dijele prvo mjesto, imaju isti broj bodova kao i Hajduk, Osijek ima tri manje i utakmicu manje, a pioniri, nakon što je lanjska generacija osvojila dvostruku krunu, već zaostaju devet bodova za Bijelima na polovici prvenstva. Sami po sebi ne bi to trebali biti razlozi za paniku u Maksimiru, no, kad se dublje zagrabi u analizu postavlja se pitanje je li to sve samo incident ili dio šireg problema ili ukratko: što se događa s Dinamovom nogometnom školom?

REZULTAT ILI PROIZVODNJA? ILI OBOJE?

U zadnje je vrijeme u Maksimiru proklamirana teza da sam rezultat nije presudan, već je bitno koliko će igrača na kraju doći do prve momčadi i postati, što se zna reći, klupsko blago, dragulji koji će ostaviti rezultatski trag i transferima napuniti blagajnu. Premda to nikad nije bio moto Dinamove škole, možda na papiru, jer na terenu su se uvijek tražili i rezultat i proizvodnja. Dinamo je težio osvajanju trofeja u svim kategorijama, ta se glad nije smjela ničime utažiti, štoviše, lakše se mogla oprostiti koja slabija godina prve momčadi nego mlađih kategorija. Zadnjih godina Dinamo više rezultatski nije tako dominantan u osvajanju domaćih trofeja ni u jednoj kateforiji, a i nastup u Ligi prvaka završio je neslavno. Dinamo je bio tek treći u skupini, za klub kojemu su mlađe dobne skupine 'forca' i koji se ponosi svojom nogometnom školom takav rezultat ne može biti uspjeh. Pogotovo kad nastup završi visokim porazom (4:0) od posljednjeg i otpisanog Chelseaja. Takvi porazi, jednostavno, nisu u DNK-u Dinamove nogometne Akademije, prosječnost u toj dobi nikad se nije trpjela. Zapravo, nije je ni bilo, Dinamove su generacije brojnim pobjedama stvarale pobjednički mentalitet.

Osvajači Nike Premier Cupa 2017. Borna Filić/Pixsell

No, uzmimo da rezultat nije presudan i da je važan razvoj igrača za prvu momčad, da je to ispavna politika. Naišli smo na još jedan poražavajući podatak. (Super)talentirana generacija 2003. prije pet godina osvojila je prestižni Nike Premier Cup, koji za generaciju U14 slovi kao neslužbeno europsko klupsko prvenstvo, najveći je takav turnir u Europi. Dečki su po povratku iz Berlina svečano dočekani u Maksimiru uz govore i čašćenje, predstavljeni javnosti kao 'Nova generacija '98.', momčad i igrači koji će nositi Dinamo idućih godina. Iz te generacije danas samo dvojica igrača igraju standardno u HNL-u; Ante Crnac i Lukas Kačavenda! Dobro, Kačavenda se ozlijedio, ali prije ozljede bio je ponajbolji igrač Lokomotive pred velikim transferom, a Crnac ove sezone postaje sve važniji igrač Slavena Belupa. Kao što se vidi iz priloženoga, nijedan od njih dvojice nije zaigrao za prvu momčad Dinama. Inače, to je generacija u kojoj su velike stvari stručnjaci prognozirali Ivanu Šaraniću, Filipu Brekalu, Tomislavu Duvnjaku, Bartolu Barišiću..., a svi su oni putem iz raznoraznih razloga nestali. U redu, nisu još stari, tek im je 19 ili 20 godina, neki su na posudbama i nadaju se povratku, druge su zaustavile ozljede, no, kako stvari trenutno stoje, nisu im veliki izgledi za novu. veliku priliku u Dinamu. Niti nešto stariji Tomislav Krizmanić i Fran Tomek, koji su, također, bili na glasu kao dragulji, nisu u puno boljoj poziciji što se mjesta u prvoj momčadi Dinama tiče. A sad se postavlja pitanje i tko od tih juniora, tih istih koji se nisu proslavili u Ligi prvaka, spreman za iskorak u svlačionicu prve momčadi? Dojam je da kvalitetom odskače jedino Gabrijel Rukavina i da osim njega tu i nema previše štofa za velike stvari. Mislimo, pritom, na top klasu, igrače koji odmah mogu zaigrati s Ademijem, Oršićem i društvom i koji će za godinu, dvije, tri donijeti milijunske iznose od transfera. Jer, Dinamo tako živi i funkcionira.

PROMJENA KURSA I TRALJAVI 'SLUČAJ FILIJALA'

Dinamo je u zadnjih pet godina, istina, promijenio kurs. U Maksimiru su krenuli po europski rezultat, Dinamo su nosili iskusni igrači i povratnici iz inozemstva, mladi su igrači 'upadali' samo ako su bili dovoljno dobri, a ne silom. Međutim, i takva je politika iznjedrila nove zvijezde iz čuvene Akademije. Od Danija Olma, preko Bartola Franjića, do Joška Gvardiola i Josipa Šutala. I sad Martina Baturine. Dakle, unatoč lovu na rezultat, Dinamo je i dalje proizvodio i živio od vlastite proizvodnje. A sad? Kao što smo rekli ostao je samo Martin Baturina, od mlađih tu je još Antonio Marin, koji nema adekvatnu minutažu i onda - nitko. I pitanje je tko je idući? Činjenica jest da je ranije bilo lakše doći do prve momčadi, Dinamo je davao šansu svojim najtalentiranijim igračima i 'projektima kluba' kad i nisu to zalužili, išli su na pripreme, a onda odlazili na posudbe, najčešće u Lokomotivu ili prve seniorske korake radili u Dinamu II. Velika je promjena za Modre, gotovo šokantna, bilo ukidanje drugih momčadi u drugom rangu natjecanja, Dinamo se u toj priči nije najbolje snašao. Po principu '100 baba, kilavo dijete' u Maksimiru su razmišljali što učiniti pa su jedan dan 'gruntali' o filijali u Sloveniji, onda dogovorili da će to biti zaprešićki Inter, potom da će ostati druga momčad, a onda su ljetos u zadnji tren rastjerali višak igrača, neke na posudbe, neke trajno pa se i u tom procesu izgubilo poneko ime. Što će biti s aktualnim igračima kad im istekne juniorski staž, malotko trenutno zna. Mnogi klubovi, a Red Bull je najbolji primjer, sve više prilike daju mladima, igrači od 19 ili 20 godina postaju nositelji momčadi, a Dinamo koji u tome nekad prednjačio, sad s igračima u toj dobi okoliša.

GUBITAK MONOPOLA, LOŠI STRANCI I - BRKLJAČA

Još su dva važna detalja utjecala na Dinamovu školu u zadnje vrijeme. Prvo, Dinamo više nema monopol kakav je imao donedavno. U Maksimiru više ne privlače djecu i roditelje visokim, 'seniorskim' svotama, kao što su nekad radili, a istovremeno su i drugi klubovi pojačali svoje škole, uvjete, skauting. Nekad je bilo normalno da Dinamo 'privede' igrača iz Dalmacije pa i Hajduka, puno je takvih primjera, da ne govorimo o igračima iz Slavonije, Zagorja, a pogotovo Zagreba i okolice. Danas konkuriraju i drugi, a primjeri poput Pjace, Brozovića, Majera, Ivanušeca, Kačavende... pokazuju da put kroz Dinamo nije uvijek najjednostavniji put do uspjeha, već se u seniorski nogomet može i lakše zakoračiti okolnim putem. Uza sve to, Dinamo je zadnjih godina, opijen uspjehom 'projekta Olmo', dovodio mlade igrače iz inozemstva za ne mali novac. Kojekakvi Godoy, Barton ili Tueto i još neki anonimni klinci, uz nebrojeno igrača iz 'regije', BiH i Crne Gore, došli su, prošli i nestali, kao da nikad i nisu bili ovdje. A tko zna kome su zakočili napredak i čije mjesto zauzeli. Zanimljiv je i 'slučaj Brkljača'. Dinamo je ljetos pompozno doveo mladog igrača Hajduka, priključio ga treninzima prve momčadi. A onda je, koji mjesec kasnije, sjedio na klupi u juniorskoj Ligi prvaka! Pa mijenjao pozicije od zadnjeg veznog do napadača, kao da još nisu sigurni što žele od Brkljače i kako ga usmjeravati.

Tueto Fotso Luka Stanzl/Pixsell

STALNE PROMJENE NA SVIM RAZINAMA

Sigurno ne pomažu niti stalne promjene na čelu škole i u stručnom kadru. Tomislav Butina na čelu je škole oko godinu dana, preuzeo je tu funkciju od Željka Kopića, koji je postao trener prve momčadi. On je, također, funkciju naslijedio od Damira Krznara. Koliko god klupska strategija treba biti jasna i otporna na promjene, logičmo je da svaki novi šef ima svoju ideju i povjerenje u svoje ljude. U svim tim mijenama na vrhu promijenilo se i puno trenera na nižim razinama, teško je prebrojati koliko je stručnog osoblja, od glavnih trenera do pomoćnika, kondicijskih trenera i fizioterapueta zadnjih godina napustilo maksimirsku školu. Između ostalih, ljetos su otišli i trofejni treneri Jozo Bandić i Dino Julardžija. Tomislav Butina figurira u nekim kombinacijama i dalje kao kandidat za sportskog direktora, ostvari li se ta ideja, opet će se tražiti šef škole. Koji će opet imati svoju ideju. I svoje ljude!

Matija Habljak/Pixsell

I VELIKANI SU IMALI KRIZE, ALI TREBA IMATI ALTERNATIVU

Iako je priča o omladinskoj školi u Maksimiru svojevrsna tabu-tema, nije slučajno da se na klupskim razinama zadnjih mjeseci često bave baš njome, sastanče, razgovaraju, nekad i žustro, planiraju,.., svjesni da nije sve idealno i da postoje određene dvojbe. No, treba uzeti u obzir i da jednom mora doći kriza u proizvodnji, nije to ništa neobično niti zaslužuje osudu. Lošija generacija, jedna ili dvije, možda i poneki propust. Sve su velike nogometne škole imale takva razdoblja slabijeg stvaralaštva, recimo, Ajax i Barcelona i po desetak godinu nisu proizveli igrača vrhunske klase, ne rastu Xaviji, Inieste, Gvardioli i Modrići na drveću oko stadiona. Kako li je, recimo, Barceloni pobjegao Olmo!? Međutim, zato treba imati alternativu, kako pokriti nedostatak vlastitog 'uroda' i tu Dinamo treba pronaći rješenje. Naravno, ako prije toga u Maksimiru uvaže tezu da situacija u školi trenutno nije savršena i da postoji problem.