Što sad? Neki mediji već pronašli zamjenu za Mancinija, drugi, uključujući i igrače, žele njegov ostanak
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 25.03.22. | 11:19
Italija će prvi put u povijesti propustiti dva svjetska prvenstva u nizu.
Nogomet je zaista jedinstveni sport. Jedino je u nogometu moguće da jedna momčad ima 32 udarca na suparnički gol, 67 napada i 16 kornera, a druga momčad 15 napada, četiri udarca i niti jedan korner, i da ta druga, apsolutno podređena momčad, pobijedi.
Da Talijani nisu oduševili Europu i osvojili europski naslov prošlog ljeta, gotovo sigurno bi izborili plasman u Katar. Opijeni uspjehom, Talijani su nakon Eura dvaput remizirali sa Švicarskom, jednom s Bugarskom i jednom sa Sjevernom Irskom. Pobijedili su u samo jednoj kvalifikacijskoj utakmici, protiv Litve u Reggio Emiliji s 5:0. Imali su sve u svojim nogama, ali nisu uspjeli izboriti direktni plasman u Katar. Onda su još dobili domaćinstvo polufinala baraža protiv apsolutnog autsajdera Makedonije. Izgubili su kasnim pogotkom, iz praktički jedine šanse, Aleksandra Trajkovskog (VIDEO).
Talijani su dvaput nadigrali Švicarsku, nadigrali su Bugarsku i Sjevernu Irsku, a onda i Makedoniju. I opet nisu uspjeli. U spomenutih pet utakmica imali su 94 udaraca na suparnički gol, gotovo 20 po susretu. Zabili su samo dva gola. Ključne su bile prve dvije utakmice nakon Eura. Bugarska je sa svega dva udarca u suparnički okvir stigla do boda, a onda su Azzurri odigrali 'nulu' sa Švicarskom iako je u 53. minuti Jorginho propustio realizirati kazneni udarac.
"I dalje razmišljam o tom penalu i progonit će me do kraja života. Mogao sam pomoći svojoj reprezentaciji, a nisam. Ovaj poraz boli, strašno. Dominirali smo, igrali dobar nogomet, ali te male greške su nas koštale plasmana", rezigniran je nakon dvoboja bio jedan od kandidata za Zlatnu loptu Jorginho.
Iako su protiv fanatičnih Makedonaca dominirali svih 92 minute, Talijani su stvorili tek nekoliko 'matnih' prigoda. Zasigurno najveća bila je ona u 29. minuti kada je inače odlični Stole Dimitrevski loše ispucao loptu, a Domenico Berardi nije uspio pogoditi praznu mrežu.
Italija se tako priključila Čehoslovačkoj 1978., Danskoj 1994. i Grčkoj 2006. koji kao europski prvaci nisu izborili plasman na Svjetsko prvenstvo.
Nakon utakmice u talijanskim medijima očekivano se nametnulo pitanje statusa Roberta Mancinija. Tako je to u sportu. U jednom trenutku si božanstvo, a manje od pola godine kasnije te smjenjuju. Svima je jasno da Italija nije smjela propustiti još jedno Svjetsko prvenstvo. No, svima je, također, jasno da su Talijani nadigrali svoje protivnike, ali im je fortuna okrenula leđa. A možda je riječ i o nedostatku igračke kvalitete. Svaka čast Domenicu Berardiju, Andrei Belottiju, Gioacomu Raspadoriju, Joau Pedru, Matteu Polittanu, Nicolu Zaniolu, Mattiji Zaccagni i Gianluci Scamaccu, ali ta se imena dosta teško mogu usporediti, s recimo, napadačkom formacijom koja je Talijanima donijela titulu svjetskog prvaka 2006. - Francesco Totti, Luca Toni, Alessandro Del Piero, Alberto Gilardino i Vicenzo Iaquinta.
Mancini je u svjetskim okvirima dosta limitiranu reprezentaciju doveo na vrh Europe. Sada tu reprezentaciju nije uspio plasirati na Svjetsko prvenstvo.
"Pobjeda na Webleyju bila je najbolja stvar u mojoj karijeri. Ovo današnje ispadanje je najveće razočaranje. Dali smo sve od sebe. Ovo je jedna od utakmica o kojoj je teško pričati. Nevjerojatne se stvari događaju u nogometu. Uspjeh na Euru je bio zaslužen, no sreća koja nas je tada pratila sada nam je okrenula leđa. Žao mi je zbog ovih mladića. Mogu reći da ih sada volim više nego nakon osvojenog Eura. Italija ima dobre igrače i svjetlu budućnost. U ovom trenutku sam previše razočaran", kratko je rekao Mancini nakon utakmice za LaRepublicu.
Predsjednik Talijanskog nogometnog saveza Gabriele Gravina apsolutno je iza Mancinija, a loptica je sada prebačena na samog izbornika koji je dao do znanja da treba 'razmisliti' hoće li ostati na klupi Azzura. Talijanski mediji već, polagano, traže Mancinijevog nasljednika. Kao najizgledniji kandidati nameću se dva imena - Marcelo Lippi, koji je Italiju odveo na krov svijeta 2006. i Fabio Cannavaro, kapetan te generacije i Zlatna lopta 2006., a sve više se počelo spominjati i ime Carla Ancelottija, aktualnog trenera Real Madrida.
No, u talijanskoj javnosti ipak prevladava mišljenje da bi Mancini trebao ostati. A isto smatra i predstavnik igrača, kapetan Italije, Giorgio Chiellini
"Ovo je veliko razočarenje. Odigrali smo jako dobru utakmicu. Jako sam ponosan na svoje suigrače. Apsolutno smo uništeni. Nadam se da je budućnost reprezentacije uz Mancinija".
Rezime ove priče bit će poznat ubrzo, no, kladioničarskim rječnikom, najmanji koeficijent je na nastavak Mancinijevog puta i pohod na obranu naslova prvaka Europe, a onda i na povratak Italije na svjetsku smotru, nakon 12 godina odsustva u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Za konačnu potvrdu trebat ćemo pričekati nekoliko dana. Da Manciji prespava i procesuira ovaj poraz...
