Što je presudilo: Zašto se u šest mjeseci srušila velika ideja 'poljudske La Masije''?

Ideja je bila jasna i privlačna, Hajduk ustrojiti po uzoru na moderne europske sustave s jakom sportskom vertikalom, prepoznatljivim modelom igre i Akademijom kao temeljom. Ali, projekt “male Barcelone” počela se urušavati postepenim eliminiranjem Vučevićevih ljudi, od team menadžera Milanka preko Krstičevića do koordinatora Lalića. Međutim, pravi problem nastao je objavom raskida Hajduka s Vučevićem početkom veljače, jer poslije te vijesti spakirali su se Španjolci koji su trebali biti presudni ljudi u projektu splitske 'La Masije'. Glavni skaut Pep Boada prošlog je ljeta došao na poziv Vučevića nakon što je 17 godina iskustvo skupljao na istom poslu u Barceloni, a potom je jednu sezonu bio i sportski direktor Granade. Pep Mercader, 67-ogodišnji skaut također je radio u Barceloni od 2016. do 2020. godine na istoj skautskoj dužnosti. Treći Španjolac iz stožera, Juan Torres, imao je dužnost kordinatora metodologije, funkciju važnu za sve trenere omladinskog pogona. Dolazak trojice Španjolaca bio je pokušaj svojvrsnog 'upgradea' omladinske škole povezane sa skautskom službom. Sve je osmislio Vučević također i sam nekoć igrač, a potom i skaut Barcelone. Četvorici ljudi s pečatom Barce pridodao se i peti Ivan Rakitić, igrač Blaugrane iz Messijeve generacije. Trebao je Rakitić pružiti novu dimenziju Hajduku u ulozi tehničkog direktora, međutim šest mjeseci nakon imenovanja Rakitić je praktički odustao od ozbiljnog rada odlučivši preći u volontere. Jasno je što to znači, jer kada netko radi bez plaće nema ni obaveze ni odgovornosti. Još je Rakitiić pritom dodao kako će njegov ostanak na Poljudu za sljedeću sezonu ovisiti o novom sportskom direktoru.

Ideja stvaranja 'male Barcelone' na Poljudu upala je u čestu, ponekad i romantičnu zabludu, da se u nogometu neki veliki projekt može jednostavno ugraditi kao kompjuterski softver. Dovedeš čovjeka iz poznatog sustava, priključiš mu nekoliko suradnika, dodaš još jedno veliko ime za dekor i potom vjeruješ da će se identitet kopirati sam od sebe. Hajduk je nažalost posljednjih sedam mjeseci živio u tom uvjerenju da će prema modelu Barcelone prva momčad, Akademija i skauting odjednom prodisati 'zajedničkim plućima'. Međutim, u osnovi odlična ideja propala je prije nego li je i zaživjela. Propao je pokušaj da se bez kontinuiteta i dosljednosti napravi ono što je u Barceloni nastajalo desetljećima. Model La Masije nije samo nogometna škola nego kompletan sustav vrijednosti. Model La Masije je model institucije, zato je razlika prepoznatljiva. Čvrsti sustav poput Barcelone može preživjeti odlazak jednog trenera ili jednog operativca, ali u Hajduku koji je ostao bez sportskog direktora još jednom se potvrdilo da sustav ovisi o samo jednom čovjeku. Kad taj čovjek ode, sve se vraća na 'tvorničke postavke' improvizacije.

Ali, Hajduk nije pogriješio što je gledao prema Barceloni. Dapače, logično je inspiraciju tražiti u najvećima. Pogreška je bila u kreiranju procesa. La Masija nije nastala dolaskom jednog skauta, sportskog direktora ili jednog slavnog bivšeg igrača. Nastala je iz kontinuiteta rada kojeg u Hajduku najviše manjka. Zato se nestrpljivo čeka imenovanje novog sportskog direktora. Petog u samo dvije godine što jasno potvrđuje poljudsku improvizaciju. Nikoličius je završio sezonu u svibnju 2024., nakratko ga je zamijenio Nikola Kalinić, slijedio je potom Francois Vitali i naposlijetku je stigao Vučević koji već mjesec i pol čeka nasljednika. U tom izboru krije se odgovor za kompletnu budućnost struke Hajduka, ali na koji god se model ugleda Vučevićev nasljednik imat će posla preko glave i trebat će mu kontinuitet rada. I kvalitetan kadar, jasno. Morat će popuniti skautsku vertikalu, formirati B momčadi i naravno, posvetiti se onom što je 'core buisness', a to je uvijek prva momčad. Španjolski model otišao je u arhivu, što je sljedeće na redu?