Što je Boban donio Dinamu?

Emotivno, neki će reći i pomalo 'hollywoodski', zatvorio se i taj krug. Zvonimir Boban, uz poneku dozu patetike, šake suza i vreće smijeha i pjesme, postao je na Skupštini Dinamov predsjednik. Konačno je u klub ušao onako kako je želio, kako je planirao i želio. Kao direktan izbor Dinamovih članova i kao jedan od rijetkih, vjerojatno i jedini koji je to mogao. Dinamo kroz povijest ima puno zaslužnih igrača, puno legendi i velikana, međutim, malotko je poput Bobana bio predodređen za ovu ulogu. Velimir Zajec, jedini koji je prije njega imao takav 'background' oprostio se s predsjedničkom ulogom, službeno u utorak, de facto puno ranije, nakon mandata u kojemu se, možemno to zaključiti, nije najbolje snašao. Izvadio si je vizu za status 'počasnog predsjednika', a predsjedničku fotelju prepustio je Bobanu.

Karizma, ugled, liderski gard, odlučnost, nekad i isključivost, podrška velikog broja 'dinamovaca', neupitan autoritet u nogometu i izvan njega, to je ono čime Boban odskače od drugih. I, ne sumnjamo da će se složiti i većina onih, kojima možda nije miljenik, da nije bilo boljeg i značajnijeg trenutka za njegov dolazak u Dinamo, od onoga u kojemu je došao. Kad je Modrima sezona curila kroz prste (na kraju je i iscurila), kad je Dinamo, u svojevrsnoj tranziciji vlasti, pomalo izgubio kompas i 'leadership', kad je u nesigurnosti i panici svatko počeo povlačiti na svoju stranu, došao je Boban. Nakon toliko godina prizivanja! Međutim, u takvim okolnostima vrlo je lako upasti u zamku! Sam dolazak veličine, kakva Boban jest u očima velikog dijela navijača, već je izazvao euforiju, dojam sigurnog uspjeha, svaki potez nailazi na aklamaciju i nitko ne sumnja da se u Maksimiru stvara opet jedan moćni Dinamo. Boban je dočekan kao netko tko 'sigurno ne može promašiti' i tko će Dinamo opet 'ovjenčati' slavom. Maksimir slavi sinergiju i energiju, demokraciju, novu momčad, novi stadion, naravno, novog predsjednika i klupsko vodstvo. U kojemu je na kraju ipak 90 i nešto posto istih onih ljudi, na čiju je inicijativu i zbog kojih je Boban i došao u klub da 'spasi situaciju i spriječi poplavu'.

Nema, da se razumijemo, veće logike, jače persone, bolje odluke i više šansi za uspjeh od Zvonimira Bobana kao lidera i prvog čovjeka Dinama. Alternativa u ovom trenutku malokome i pada napamet. No, isto tako, nema niti veće opasnosti od opuštenosti, euforije i uvjerenosti, da ne kažemo i opijenosti, kako je sam njegov dolazak riješio Dinamove probleme. Kako je borba gotova! Ne, to smo već više puta istaknuli, opet ćemo, pokazala je i nedavna utakmica protiv Gorice (1-2), kako je Dinamo još uvijek daleko od gotovog, definiranog, kamo li moćnog kluba. I kako je Bobanov posao tek započeo i kako, budimo realni, postoji i mogućnost da ne uspije u svemu onome što navijači sanjaju.

Zvonimir Boban postao je predsjednik kluba u utorak, ali realno je 'glavni' u Maksimiru već više od 100 dana. Od 1.lipnja, ne moramo brojati niti onih mjesec i pol zagrijavanja, 'postavljanja skela', kad je najavio svoj dolazak i polako pisao scenarij. Što je Boban Dinamu donio u tih 100 dana? Apsolutni remont kluba na svim razinama, počevši od momčadi i svlačionice, do svih ostalih operativnih struktura. To što Dinamo nije osvojio trofej na kraju prošle sezone bilo bi nepošteno pripisati njemu, iako bi, možda, drugačije odrađena priča oko novog trenera i javna podrška Sandru Perkoviću, prevagnule u toj završnici na Dinamovu stranu. Međutim, Dinamo je već i ranije toliko toga upropastio, toliko toga krivo odradio, da je sezona bez trofeja, zapravo, bila zaslužena lekcija. A rasplet, direktan plasman u Europsku ligu, kvalitetna nagrada, I idealna prilika za sve ono što se ljetos odvijalo u Maksimiru.

Boban je, dakle, nastupio odmah liderski i autoritativno, inzistirao na Mariju Kovačeviću, vidio u njemu pobjednika i pravog čovjeka za novu Dinamovu priču. Kovačević je njegov izbor, tu nema nikakvog spora. Kao što nema spora da je i veliki, najveći dio momčadi, koja je sad u Maksimiru, njegovo ruho. On je odlučio napraviti rez, 'odsjeći' većinu starijih i zaslužnih, na ovaj ili onaj način, on je odlučio dovesti 17, 18 novih igrača. Teško bi ili nikako netko tko nije Zvonimir Boban dobio zeleno svjetlo za potrošnju 20-ak milijuna eura u prijelaznom roku. To je ta njegova snaga. Pritom je Boban bio i taj koji je pristao na transfer Martina Baturine, reći ćemo, u idealnom trenutku, za 17 milijuna eura (plus bonusi) u talijanski Como. Naravno da u toj priči Boban ima ogromne zasluge. Nitko niti u više, a kamo li u stotinjak dana, nije u Dinamu pa i u mnogim drugim klubovima napravio takav preokret kao Zvonimir Boban. Nametnuo nova pravila, inzistira na istoj ideji igre i taktici, u Školu je doveo stručnjaka iz La Masije Alberta Cappelasa, u čiju stručnost se kune, jasno je i da je na svoj 'brk', na svoje ime doveo igračku klasu kakva Ismaël Bennacer sigurno jest, kao i da je dosta igrača došlo u ovaj Dinamo zahvaljujući upravo Bobanovu pozivu. Ali...

U ovom trenutku, nakon 100 i nešto dana Bobanove glavne uloge u Dinamu i samo dan nakon što je postao novi predsjednik kluba, mi još ne možemo znati hoće li ti njegovi potezi donijeti klubu ono što svi priželjkuju. Novo razdoblje dominacije i trofeja, uspješnu europsku priču, nove mlade igrače, koji će 'puniti' reprezentaciju, ali i Dinamovu blagajnu. Mi još ne znamo i je li ova momčad uopće spremna i kvalitetna za takvu ulogu, mi ne znamo je li, recimo, Gonzalo Villar, koji je plaćen ogromnih tri milijuna eura istinska klasa za Dinamo ili možda skup promašaj. Je li Gabriel Vidović igrač za 'desetku' na modrom dresu, je li ideja igre i formacije, koju je u startu postavio Boban, baš idealna za ovu momčad i tko će od svih igrača, koji su došli, biti prava pojačanja? U toj je momčadi nestao Pierre-Gabriel, 'potonuo' Galešić, nema niti Mudražije,.. Jesu li to odluke samog Marija Kovačevića ili promišljanja Bobana i suradnika i je li momčad, čiji je Boban arhitekt dobro posložena, je li, u konačnici, Kovačević, iza čijeg dovođenja stoji Boban, pravi izbor za Dinamova trenera i čovjek koji može tu momčad napraviti velikom? Je li doista Dinamova Škola tako 'derutna' da baš nijedan klinac, osim Varele, koji je tek došao, ne može dobiti priliku i poneku minutu u prvoj momčadi? I, hoće li Dinamo stići, uhvatiti vlak i na vrijeme isporučiti neko novo, mlado ime, da bi vratio svoj ugled? I napunio blagajnu.

Sve su to potezi koje je Boban dosad vukao, za koje je dobio aklamaciju većine svih, ali za koje, objektivno, još uvijek ne znamo što su donijeli. Ili će donijeti. To su potezi, koji mogu biti temelj jedne velike, pozitivne Dinamove budućnosti, mogu biti prava vizionarska lekcija svim ostalima, ali trenutno nema nikakvog jamstva da će biti 100 posto uspješni. Boban je nastupio kao vođa, odlučno, u nekim stvarima i riskantno, sigurno će takav biti i kao predsjednik, sad kad i službeno ima najveću vlast u Maksimiru. To se od njega i očekuje i zaslužuje podršku. Međutim, to ne znači da treba zapadati u euforiju, da treba nekritički gledati na svaki potez i uzdati se u to da Boban ne može pogriješiti. Može, i bude, vjerojatno već i jest! I toga treba biti svjestan, mijenjati neke ideje, odluke, zamisli, ako je potrebno. I priznati pogrešku.

Sam Bobanov dolazak u Dinamo, prije 100-tinjak dana, ništa sam po sebi nije riješio. Kao niti ovaj izbor za predsjednika, koliko god bio 'povijesni'. Ocjenu i veličinu Bobanova rada u Dinamu na kraju će nacrtati rezultat. Da, njegov je izbor za predsjednika velika stvar, s puno simbolike, navijačke strasti, suza i smijeha, ima taj povijesni, legendarni okus u sebi, ima Dinamo više od 60 tisuća članova i sve to jest nešto je Dinamu bilo potrebno. Ali, Dinamo živi od rezultata, od momčadi, od trenera, od HNL-a, Europe, i vlastite Škole. A tu, budimo realni, još ne znamo kako stvari stoje, tek ćemo saznati. Zapravo, o tome što je Boban donio i što će donijeti Dinamu tek ćemo suditi. Svakako, Dinamo treba stati na loptu! I sam Boban, a on je toga sigurno svjestan, mora izaći iz tog kruga 'apsolutne podrške i divljenja', bezuvjetnog slaganja, tapšanja po ramenu. Jer, jednostavno, nije realno, nije ni potrebno, nogomet često ima drugačije planove i pravila!