Što će presuditi derbi? Inspiracija Petkovića ili Livaje, Dambrauskasova studioznost ili Dinamova tradicija

Utakmicu između Dinama i Hajduka možete pratiti od 17:30 na programu Arene Sport, a tekstualni live prijenos dvoboja pratite na Germanijaku.

TRI RAZLOGA ZAŠTO ĆE DINAMO DOBITI DERBI

(Piše: Niko Rukavina)

Dinamov razlog broj 1: Dinamo je više od 3.6 puta skuplja momčad s puno više reprezentativaca

Kada se uspoređuje individualna kvaliteta dvije momčadi dosta se često u prvi plan gura famozni ‘papir’, odnosno, analizira se koja momčad ima bolje igrače kada su 'izlistani na papiru’, svatko u svojem stupcu. Također, kao jedan od ako ne najrelevantnijih, onda najčešćih mjeritelja kvalitete uzimaju se cijene igrača na Transfermarktu. Analize su dokazale korelaciju između vrijednosti momčadi i ukupnog rezultata na kraju sezone.

Dinamo je u obje kategorije debelo ispred Hajduka.

Ukupna vrijednost zagrebačkog sastava prema popularnoj internetskoj stranici premašuje 109.9 milijuna eura, a Hajdukova se brojka zaustavila na 29.8 milijuna. Znači li to da je Dinamo 3.6 puta kvalitetnija momčad od Hajduka? Naravno da ne, sjetimo se samo slične usporedbe pred dvoboj Dinama i Šerifa u Ligi prvaka, ali da su igrači hrvatskog prvaka opravdano vrjedniji od Hajdukovih na tržištu, svakako da.

Dinamo u svojem kadru ima 13 više-manje standardnih reprezentativaca. Dominik Livaković, Mislav Oršić, Luka Ivanušec i Bruno Petković standardni su članovi A reprezentacije Hrvatske, aktualnog svjetskog viceprvaka. Josip Šutalo, Bartol Franjić, Marko Bulat, Martin Baturina dio su dominantne U21 reprezentacije, a u prvoj momčadi Plavih nalazi se još nekoliko A reprezentativaca iz raznih nacionalnih selekcija. Arijan Ademi i Stefan Ristovski s Makedonijom se bore za plasman na Svjetsko prvenstvo, Sadegh Moharrami blizu je plasmana u Katar s Iranom, Amer Gojak i Luka Menalo nisu uspjeli izboriti doigravanje s Bosnom i Hercegovinom, ali njihova kvaliteta je, pogotovo kroz prizmu HNL-a, neosporna.

Hajduk također ima nekoliko reprezentativaca, više povremenih nego standardnih prvotimaca (Marko Livaja, Lovre Kalinić, Dario Melnjak, Stipe Biuk, Marin Ljubičić, David Čolina, Jani Atanasov, Gergo Lovrencsics, Kristian Dimitrov), no imena Dinamovih predstavnika svojih nacionalnih vrsta su na tom famoznom papiru ipak ‘jača’.

Uz sve to, Dinamo je, unatoč lošim rezultatima u posljednje vrijeme te krizi koja je dodatno produbljena odlaskom Damira Krznara i dijela stručnog stožera, nadigrao Osijek, Rijeku te Genk u prvom poluvremenu utakmice Europske lige. Te tri momčadi Maksimir nisu napustile pognute glave, ali je Dinamo, posebno Osijek i Rijeku, nadigrao. Dinamo je u te tri utakmice imao 54 udaraca na suparnički gol. Nešto manje od 20 po susretu. Dinamovi igrači nisu zaboravili igrati nogomet, a derbi je idealna pozornica da na to ‘podsjete’ i ostatak javnosti.

Dinamov razlog broj 2: Tradicija i iskustvo igranja jakih utakmica (+ domaći teren)

Ovo je možda najjača prednost Dinama u odnosu na Hajduk. Jer, koliko god Dinamo na ranije spomenutom ‘papiru’ ima zvučniji kadar, forma Modrih nije zavidna, dok Hajduk, u ovom trenutku, djeluje iznimno moćno. Ipak, Valdas Dambrauskas je na Poljudu svladao Hrvatski dragovoljac i Istru 1961, u kupu je razbio solidnu, ali još uvijek mladu i nezrelu Lokomotivu, tako da mu je za sada jedini veliki skalp pobjeda na Rujevici. A svi koji su gledali tu utakmicu svjesni su da je mogla završiti i pobjedom Rijeke...

Za razliku od sjajnog i stopostotnog studenog, Hajduk je u listopadu svladao samo Belišće u kupu, a u prvenstvu je upisao dva remija i dva poraza, od Slaven Belupa i Šibenika. Prije mjesec dana Hajduk nije mogao pobijediti nikoga, a sada su, priča se, momčad zrela za titulu. Bijeli to tek trebaju dokazati.

Splitski bili, također, posljednjih godina imaju problem s utakmicama u kojima ‘moraju pobijediti’, što su pokazala dva ovosezonska derbija na Poljudu, protiv Osijeka i Rijeke.

Dinamo je, za razliku od Hajduka, momčad koja ima tradiciju pobjeđivanja velikih i bitnih utakmica, kakva ova zasigurno je. Dinamo je momčad koja ima pobjednički mentalitet i protiv koje niti jedan klub nije favorit u HNL-u, neovisno na kojem se stadionu igra.

Što se, pak, direktnih okršaja s Hajdukom tiče, tradicija je i tu debelo na Dinamovoj strani. Samo u posljednja četiri međusobna ogleda, Dinamo je upisao tri pobjede, a zadnji derbi, u situaciji kada je Dinamo već prošle sezone bio vrlo blizu tituli, završio je 1:1. U posljednjih 15 utakmica Dinamo je slavio u devet navrata, Hajduk u tri, a isto toliko utakmica završilo je neriješeno.

Ovdje trebamo navesti i stadion Maksimir, na kojem Dinamo igra posebno dobro protiv Hajduka. U posljednjih 10 godina Dinamo je na domaćem terenu slavio u 19 navrata, četiri utakmice završile su neriješeno, a Hajduk je upisao tri pobjede, najčešće u situacijama kada je već bilo riješeno prvenstvo.

Što se pak tribina tiče, vidjet ćemo kakav će biti odaziv zagrebačke publike i hoće li i na tom polju Dinamo imati domaćinsku prednost. Jer, posjeta Plavih ove je sezone blago je reći poražavajuća, a na južnoj tribini očekuje se više od dvije tisuće navijača...

Ipak, Bad Blue Boysi neće propustiti priliku dlanovima i glasnicama pokušati nadglasati gostujuće navijače i ugasiti špekuliranja o ‘domaćinskoj atmosferi’ Hajduka na Maksimiru. Čak i ako će na utakmici biti više pripadnika navijača Hajduka, Bad Blue Boysi su nebrojeno puta, posebno u europskim dvobojima, dokazali da ih manjak brojnosti ne sprječava da budu najglasnija ultras skupina na utakmici...

Dinamov razlog broj 3: Dinamo ima Brunu Petkovića

Jedna od nezaobilaznih rasprava između navijača Dinama i Hajduka, ali i neutralnih navijača ove sezone jest u kojem klubu igra najbolji igrač lige. Navijači Hajduka plebiscitarno će reći da je to Marko Livaja, navijači Rijeke istaknut će Josip Drmića ili Roberta Murića, a navijači Dinama odmahnut će rukom i reći da oni imaju pet najboljih igrača lige – Dominika Livakovića, Arijana Ademija, Luku Ivanušeca, Mislava Oršića i, dakako, Brunu Petkovića.

No, navijači svih klubova, počevši od Dinama pa do Hrvatskog dragovoljca složit će se da je Bruno Petković jedan od najboljih, ne samo napadača, već i igrača lige. Mnogi možda neće pozitivno govoriti o njemu, istaknut će da je ‘precijenjen’, da bira utakmice i da, ono što je za svakog napadača najveći krimen, ne zabija golove.

No, Petkoviću se ne može osporiti talent i neke kvalitete koje nema niti jedan drugi napadač u ligi. Petković je, unatoč visini od 193 centimetara, jedan od najpokretljivijih i tehnički najpotkovanijih igrača u državi. On je tip igrača koji se spušta među linije, neovisno o tome igra li ‘devetku’ ili ‘desetku’, sudjeluje u igri i kreiranju napada. Petković je igrač koji jednim driblingom, jednim potezom, jednim udarcem, glavom ili nogom, može riješiti utakmicu. Petković je igrač koji svojim kretnjama može omogućiti Oršiću, Ademiju ili Ivanušecu da se izbore za šansu i riješe utakmicu.

Petkovićev učinak od pet golova i tri asistencije u HNL-u nije impresivan (statistiku mu ipak popravljaju četiri pogotka u Europi), no riječ je o igraču koji radi razliku na terenu. Kao i Livaja na suprotnoj strani, uostalom. O pobjedniku ove utakmice mogla bi, kako to treneri često vole reći, odlučiti inspiracija pojedinaca. Dok mu se možda spočitava manjak angažmana u ‘manjim’ utakmicama, Petković je u Dinamovim europskim dvobojima, i nedavno protiv Osijeka na Maksimiru, dokazao da u velikim utakmicama nema problema s motivom.

Ostaje za vidjeti kakvu će ulogu Kopić dodijeliti Petkoviću u današnjoj utakmici, hoće li ga postaviti na poziciju centralnog napadača i namijeniti mu funkciju igrača koji će dobivati duele i otvarati prostor za suigrače iz drugog plana, ili će ga postaviti na omiljenu mu poziciju ‘desetke’ i ostaviti mu više prostora da se povlači do centralne linije te iz drugog plana češće razigrava svoje suigrače među kojima će biti i jedan centralni napadač...

TRI RAZLOGA ZAŠTO ĆE HAJDUK DOBITI DERBI

(Piše: Krešimir Milić)

Hajdukov razlog broj 1: Hajduk ima Marka Livaju

Vratiti se u najboljim igračkim godinama u matični klub i pri tome odbiti izdašnije ponude i jače lige je nešto vrijedno naklona. U manje od godine dana, koliko traje njegov povratak u Hajduk, stekao je status božanstva. Dan kad je prvi put objavljen njegov dolazak u klub izazvao je šok kod svih i nitko nije gledao realno da bi to moglo potrajati dalje od kraja prošlogodišnjeg prvenstva.

Uslijedila je navijačka akcija #Livajaostani, a kad je klub objavio da ostaje krenula je euforija. Njegov ostanak uvelike je olakšao i pregovaračku poziciju sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu kod slaganja momčadi koja će se boriti za trofeje. Sve ono što Hajduk zadnjih 15-ak godina nije bio, sad je, a veliku zaslugu za to ima baš Marko Livaja. Svojom pojavom na travnjaku baca u trans gledatelje, a njegove čarolije s loptom činit će još godinama glavne kadrove špica nogometnih emisija. Osim što baca u trans gledatelje pojavom, izaziva respekt kod protivnika, respekt kakvog klub Hajdukovog renomea nije imao posljednjih godina.

Vidjeli smo to u nizu utakmica, a možda najsvježiji primjer je gledano s igračke strane utakmica protiv Rijeke. S tom liderskom crtom i mitskim statusom među navijačima nosi teret i ispred ostalih suigrača, ponajviše dragulja Stipe Biuka i Marina Ljubičića koji se svakako bolje razvijaju u takvom okruženju. Primjerice, prijašnjih godina igrači poput Biuka i Ljubičića bili bi nositelji, a danas se imaju priliku razvijati uz klasne suigrače koji nose teret i pritisak rezultata. U tome je i možda najveća moć ovog novog Hajduka i vizije koja je dosad bila tek ideja, a sad je konkretna situacija koja se odvija u realnom vremenu.

Od 27 golova Hajduka u HNL-u ove sezone Livaja ih je zabio 11 i asistirao dva puta. Zabio je već po jedan Rijeci i Osijeku dok Dinamu još nije imao prilike, a imat će je danas na Maksimiru. Livaja je rođeni pobjednik i to se vidi po svakom njegovom pokretu na terenu od trčanja za izgubljenom loptom do driblinga od kojih lomi kičme, a kao takav donosi razliku na terenu. Baš zbog toga njegova inspiracija danas bi mogla biti presudna u konačnom ishodu derbija čime bi i njegov mitski status mogao dosegnuti višu razinu među navijačima.

Hajdukov razlog broj 2: Treneri

Jedni i drugi u derbi ulaze s trenerima s kojima nisu počeli sezonu. Hajduk je nakon kraja prošle sezone zahvalio talijanskom stručnjaku Paolu Tramezzaniju na suradnji i dao priliku švedskom treneru Jensu Gustafssonu. Šveđanin je imao zanimljive ideje i one bi možda u praksi počele funkcionirati nakon nekog vremena, ali s obzirom na momčad koju je imao na raspolaganju uprava nije imala milosti za isporučeni rezultat. Stoga je Nikoličius povukao dosad najriskantniji potez od dolaska u Hajduk i doveo prijatelja Valdasa Dambrauskasa na klupu. Rizik je jasan, ako ne uspiju donijeti željeni rezultat obojica će snositi odgovornost pred upravom.

Litavski duo pokazao je da njihova suradnja funkcionira jako dobro, a ljubitelji HNL-a u to su se uvjerili za njihovog stolovanja u Gorici. Bilo je jasno od samog početka da Hajduku s ovakvim ambicijama treba trener koji ih je sposoban ostvariti. Dambrauskas se s trofejima u Žalgirisu i Ludogorecu uklapa u tu viziju, a i trenutni rezultat koji ostvaruje navijače i upravu čini i više nego zadovoljnima. Pomalo euforičnima. Četiri utakmice i isto toliko pobjeda, a posljednja s Lokomotivom u Kupu sjajna najava derbija. Još u vrijeme dok je bio trener Gorice pokazao je kako se lako prilagođava situaciji u kojoj se nalazi i pronalazi najbolja moguća rješenja. Od svakodnevnih situacija u klubu do onih na travnjaku. Pokazao je i koliko je temeljit trener te kako svakog protivnika analizira uživo uoči utakmice kada je god to moguće. Prošle sezone Gorica je na temelju njegovog rezultata zamalo izborila Europu ispred Hajduka. Pokazao je da uvijek ide na pobjedu, a svakom protivniku nađe slabe točke koje zna iskoristiti. Što bi se u navijačkom žargonu 'bilih' reklo 'ima hajdučki mentalitet', baš onaj koji je dugo nedostajao. Vidjeli smo to na Rujevici s Rijekom, a i na poluvremenu s Lokomotivom u Kranjčevićevoj. Do njegovog dolaska Stipe Biuk je imao tek gol ove sezone, sad je na tri asistencije. Marinu Ljubičiću se spočitavala realizacija, od dolaska Dambrauskasa ima tri gola i asistenciju. 

To su neki od razloga koji bi trebali zabrinuti novog trenera Dinama Željka Kopića.

Kopić je nakon Krznarove ostavke, kojoj je prethodilo ispadanja iz Kupa od Rijeke, preuzeo prvu momčad. Nekadašnji trener Hajduka ušao je u novu ulogu kao unutarnje rješenje kluba s pozicije šefa Dinamove škole u vjerojatno najgorem trenutku. Poslije niza lošijih rezultata, uoči derbija te odlučujuće europske utakmice. Vrijedi se sjetiti kako su nekad momčadi koje je vodio ili bio dio stožera igrale lijep nogomet od Zagreba, preko Slaven Belupa pa i Hajduka. Svugdje je pokazivao izniman trenerski potencijal, igre njegovih momčadi imale su prepoznatljiv potpis, ali izostao je rezultat. Kroz karijeru ga je pratila stigma trenera koji gubi svlačionicu i koji nije imao baš najbolje odnose s igračima. Bilo je tako u Koprivnici i Splitu, a ostaje pitanje koliko može u ovakvoj atmosferi stegnuti i usmjeriti uzde momčadi pune zvijezda i palog morala. Unatoč lošim rezultatima uoči derbija Dinamo nije bezazlena momčad. Tu su još uvijek oni igrači koji su izbacili Tottenham u Europskoj ligi i kojima sigurno neće manjkati motiva u predstojećem derbiju kada im nakon dugo vremena dolazi konkurentan Hajduk.

Ostaje pitanje kolike tu zasluge može imati Kopić dok Dambrauskas već ima intenzivnih mjesec dana s hajdukovcima i stopostotan učinak. Tu je Hajduk po dosad prikazanom i atmosferi u momčadi ima značajnu prednost.

Hajdukov razlog broj 3: Forma

Trenutna forma i igre koje prikazuje Hajduk najveći su temelj optimizma navijača uoči derbija. U tome imaju realno uporište jer igra koju je prikazao Hajduk pod Dambrauskasom nije dugo viđena od momčadi s Poljuda.

Krenulo je laganije s pobjedom protiv Hrvatskog dragovoljca od 2:0 na Poljudu, pa utakmica s Rijekom koje su prije često u pravilu gubili sada su pobijedili u zadnjim trenucima susreta. Razmontirali su Istru, a onih desetak minuta drugog poluvremena u Kranjčevićevoj prošlog utorka je među zasigurno tri najljepša nogometna trenutka koja smo vidjeli na razini klupskog nogometa u Hrvatskoj ove sezone. Run'n'gun, 'na gol više', 'napad je najbolja obrana',..., zovite kako god hoćete u žargonu, a Dambrauskasov Hajduk će se uklopiti u taj izraz. No, koliko god pokušali svesti na što jednostavniji izraz, ono što Hajduk igra puno je kompleksnije od žargonske fraze. Ima tu još nekih stvari u fazi obrane koju treba ispraviti, a ono što veseli navijače su golovi. Njih 15 donijelo je isto toliko usklika radosti na tribinama i pred malim ekranima u zadnje četiri utakmice.

U svim tim susretima vidjeli smo rast momčadi u svim segmentima, a ovaj posljednji u Kranjčevićevoj s Lokomotivom izazvao je totalnu euforiju kod navijača uoči derbija. U dvije utakmice Hajduk je pokazao da se može izvući iz nepovoljne situacije i da brzo iz stava 'lako ćemo' ubaci u brzine koje malo koja momčad u HNL-u može pratiti. Dinamo je sigurno među tih malo, ali trenutna forma, preciznije realizacija, nije na prijašnjem nivou. Protiv Lokomotive, Osijeka i Rijeke imali su ukupno 62 udarca na gol naspram ukupnih 17 ova tri protivnika. Iz toliko udaraca zabili su tek tri gola u te tri utakmice te upisali dva poraza i remi. Od poraza kod Lokomotive tek su se sa Šubićevca vratili s tri boda, a u Europi su propustili matirati Genk i remizirali na Maksimiru. Sve te nakupljene frustracije sigurno će biti motiv više za ispuhati u derbiju. No, s onim što je Hajduk zasad pokazao nitko se ne usudi staviti ruku u vatru da bodovi ostaju na Maksimiru.

Autori: Niko Rukavina i Krešimir Milić